Gerila
Gerilsko ili partizansko ratovanje, rjeđe iregularno ratovanje ili mali rat je naziv za ratnu strategiju koja se sastoji u korištenju malih, ali pokretljivih jedinica koje izvode zasjede, prepade i sabotaže, nastojeći pri tome izbjeći veća borbena djelovanja, a u svrhu slabljenja neprijateljske logistike i morala kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje vođenje ratnih operacija. Gerilsku strategiju mogu primjenjivati i redovna vojska i neredovne, odnosno paravojne formacije, a u pravilu je primjenjuje strana koja je brojčano, tehnički ili na drugi način inferiorna neprijatelju koji primjenjuje "konvencionalnu" strategiju. Gerilska strategija, pogotovo u 20. i 21. vijeku, predstavlja karakteristiku raznih političkih pokreta koji svoje ciljeve nastoje ostvariti oružanom borbom; zato se ti pokreti ponekad nazivaju i gerilskim pokretima; za pripadnike takvih paravojnih formacija se koristi izraz gerilci ili partizani.
Izraz gerila ili gerilski se ponekad koristi i za neke mirnodopske djelatnosti, ako se obavljaju krišom i/li kršenjem ustaljenih pravila, a za što kao primjer mogu poslužiti gerilski marketing ili gerilska kinematografija.
Sadržaj/Садржај |
Etimologija [uredi - уреди]
Naziv gerila potječe iz španskog jezika gdje riječ guerrilla doslovno znači "ratić", odnosno deminutiv za riječ "rat" (guerra). U druge jezike je ušla zahvaljujući napoleonskoj kampanji na Pirinejskom poluotoku (1808 - 1813), prilikom koje su Napoleonove francuske snage na samom početku okupirale Španiju, ali se poslije nisu mogle nositi s gerilcima koji su uživali široku podršku među stanovništvom. To je ostavilo snažan dojam na evropsku javnost i nagrizlo famu o Napoloenovoj nepobjedivosti i vojničkom geniju. U španskom jeziku se za gerilca koristi izraz guerrillero, dok je s vremenom sama riječ guerrilla postala sinonim za gerilski pokret ili gerilske paravojne formacije.
Partizansko ratovanje [uredi - уреди]
Njihova taktika se može sažeti u nekoliko općih principa. Rani odredi živjeli su i rasli eliminisanjem policijskih postaja, otimanjem par pušaka i ovdje par tamo, postupno postajući hrabriji i uvježbaniji, rijetko se boreći u mjestu, uvijek u pokretu. Iz tih ranih iskustava izraslo je solidno opće razumijevanje uslova koji jedino mogu pružiti nadu u uspjeh: održati najviši mogući stupanj iznenađenja, napadati neprijatelja u pozadinu ili u bok, odbiti bitku pod neprijateljskim uvjetima, izbjeći odmazde god je moguće, ali nikada ne dopustiti da opasnost od njih bude izgovor za neaktivnost.[2]
V. također [uredi - уреди]
Eksterni linkovi [uredi - уреди]
- Spanish Anthem of the traditional Guerrilleros unit
- Tribute to Mexican Women Guerrilleras. On the Freedom Country
- abcNEWS: The Secret War - Pakistani militants conduct raids in Iran
- abcNEWS Exclusive: The Secret War - Deadly guerrilla raids in Iran
- Insurgency Research Group - Multi-expert blog dedicated to the study of insurgency and the development of counter-insurgency policy.
- Guerrilla warfare on Spartacus Schoolnet
- Encyclopaedia Britannica, Guerrilla warfare
- Mao on Guerrilla warfare
- Relearning Counterinsurgency Warfare
- Guerrilla Warfare
- Che Guevara on Guerrilla WarfarePDF (254 KiB)
- Counter Insurgency Jungle Warfare School (CIJWS)India
Референце [uredi - уреди]
- ↑ Fitzroy Maclean - Rat Na Balkanu - Glava Iii - Orijentacija
- ↑ Basil Davidson: PARTISAN PICTURE "Their tactics could be summarized in a few general principles. The early Odreds lived and grew by eliminating police posts, capturing a few rifles here and a few there, gradually becoming bolder and more practised, seldom standing to fight, always on the move. From these early experiences there grew up a fairly general understanding of the only conditions that could offer hope of success: to maintain the highest possible degree of surprise, to attack the enemy in rear or in flank, to refuse battle on the enemy's terms, to avoid reprisals wherever possible but never to allow threat of them to excuse inaction."