Gerila

Izvor: Wikipedia

Ramses II at Kadesh.jpgGustavus Adolphus at the Battle at Breitenfeld.jpgM1A1 abrams front.jpg

Rat
Vojna historija
Ere
Prahistorija · Antika · Srednji vijek
Barut · Industrija · Moderna
Ratište
Informacije · Kopno · More · Svemir · Zrak
Bojišta
Arktik · Cyberspace · Džungla
Grad · Pustinja · Planina
Oružja
Artiljerija · Biološki rat · Konjica ·Kemijski
Elektronski · Pješadija · Mehanizirani · Nuklearni
Oklopni · Podmornice· Specijalni
Radiološki · Skije
Taktike

Amfibijska · Asimetrična · Fortifikacija · Gerila
Invazija · Iscrpljivanje · Konjička · Konvencionalno
Manevar · Nekonvencionalna ·Opsada ·Prsa u prsa
Sadejstvo · Rovovska · Totalna

Strategija

Ekonomska · Strategija · Operatika

Organizacija

Lanac komandiranja · Formacije
Činovi · Jedinice

Logistika

Oprema · Materijal · Linija snabdijevanja

Pravo

Vojni sud · Ratni zakoni · Okupacija
Tribunal · Ratni zločin

Vlada i politika

Regrutiranje · Coup d'état
Vojna diktatura · Ratno stanje
Militarizam · Vojna vlada

Vojne studije

Vojna akademija · Vojna nauka
Polemologija · Filozofija rata
Mirovne i studije konflikta

Popisi
Autori · Bitke · Građanski ratovi
Komandanti · Invazije · Operacije
Opsade · Prepadi · Taktike · Teoretičari
Ratovi · Ratni zločini · Ratni zločinci
Oružja · Pisci

Gerilsko ili partizansko ratovanje ili četovanje[1], rjeđe iregularno ratovanje ili mali rat je naziv za ratnu strategiju koja se sastoji u korištenju malih, ali pokretljivih jedinica koje izvode zasjede, prepade i sabotaže, nastojeći pri tome izbjeći veća borbena djelovanja, a u svrhu slabljenja neprijateljske logistike i morala kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje vođenje ratnih operacija. Gerilsku strategiju mogu primjenjivati i redovna vojska i neredovne, odnosno paravojne formacije, a u pravilu je primjenjuje strana koja je brojčano, tehnički ili na drugi način inferiorna neprijatelju koji primjenjuje "konvencionalnu" strategiju. Gerilska strategija, pogotovo u 20. i 21. vijeku, predstavlja karakteristiku raznih političkih pokreta koji svoje ciljeve nastoje ostvariti oružanom borbom; zato se ti pokreti ponekad nazivaju i gerilskim pokretima; za pripadnike takvih paravojnih formacija se koristi izraz gerilci ili partizani.

Izraz gerila ili gerilski se ponekad koristi i za neke mirnodopske djelatnosti, ako se obavljaju krišom i/li kršenjem ustaljenih pravila, a za što kao primjer mogu poslužiti gerilski marketing ili gerilska kinematografija.

Etimologija[uredi - уреди]

Naziv gerila potječe iz španskog jezika gdje riječ guerrilla doslovno znači "ratić", odnosno deminutiv za riječ "rat" (guerra). U druge jezike je ušla zahvaljujući napoleonskoj kampanji na Pirinejskom poluotoku (1808 - 1813), prilikom koje su Napoleonove francuske snage na samom početku okupirale Španiju, ali se poslije nisu mogle nositi s gerilcima koji su uživali široku podršku među stanovništvom. To je ostavilo snažan dojam na evropsku javnost i nagrizlo famu o Napoloenovoj nepobjedivosti i vojničkom geniju. U španskom jeziku se za gerilca koristi izraz guerrillero, dok je s vremenom sama riječ guerrilla postala sinonim za gerilski pokret ili gerilske paravojne formacije.

Partizansko ratovanje[uredi - уреди]

Ovako su neki od stranih očevidaca opisivali partizansko ratovanje u okupiranoj Jugoslaviji u drugom svetskom ratu:

Dalmatinski partizani u maršu.

Rat koji su partizani vodili bio je neobičan. Nije bilo ustaljenog fronta. Kako su se, uglavnom, borili pešadijskim naoružanjem, sa ograničenim zalihama municije, protiv dobro obučenog, dobro naoružanog, dobro opremljenog, dobro snabdevenog i motorizovanog neprijatelja, podržanog oklopnim jedinicama, artiljerijom i avijacijom, morali su da izbegavaju frontalnu borbu u kojoj bi neizbežno gore prošli. Da bi uspeli, bilo je nužno da očuvaju inicijativu, da ne dozvole da ona pređe u ruke protivnika. Cilj je bio da se napadne neprijatelj tamo gde je predstavljao najizdašniju metu, gde je bio najslabiji i, iznad svega, gde je to najmanje očekivao. Podjednako je bilo važno da se, kad postignu cilj, ne zadržavaju, već da odmah nestanu u okrilje brda i šuma, gde ih potera ne može doseći.[2]

Njihova taktika se može sažeti u nekoliko općih principa. Rani odredi živjeli su i rasli eliminisanjem policijskih postaja, otimanjem par pušaka i ovdje par tamo, postupno postajući hrabriji i uvježbaniji, rijetko se boreći u mjestu, uvijek u pokretu. Iz tih ranih iskustava izraslo je solidno opće razumijevanje uslova koji jedino mogu pružiti nadu u uspjeh: održati najviši mogući stupanj iznenađenja, napadati neprijatelja u pozadinu ili u bok, odbiti bitku pod neprijateljskim uvjetima, izbjeći odmazde god je moguće, ali nikada ne dopustiti da opasnost od njih bude izgovor za neaktivnost.[3]

Normalno, partizani napadaju noću, jer se u toku dana zadržavaju na položajima i čekaju podatke... Napad noću izvode po svim pravilima borbene veštine; nastupaju u prikupljenim formacijama a zatim, kad stignu na pogodno odstojanje za bacanje ručnih bombi, napadaju munjevito i otvaraju vatru iz automatskog naoružanja, stvarajući zaglušujuću buku. Napadaju životinjski, ispuštajući divlje krikove da bi zaplašili protivnika. Kad smatraju da je njihov napad postigao izvestan uspeh, u neprijateljske formacije odmah ubacuju svoje „trojke“ koje, zatim, stižu u našu pozadinu... Kako je poznato, neprijatelj je u napadima noću uvek imao uspeha, jer mi za to nismo unapred bili pripremljeni, čak i kad smo bili obavešteni o ovim napadima. [...]

Partizani svoje položaje brane tako da napred isturaju manje jedinice, snabđevene automatskim oružjem. Pomoću ovih jedinica uspevaju da nametnu borbu i da prisile naše rezerve da se angažuju pre vremena, tako da, kad stignemo do njihovog glavnog položaja, više ne raspolažemo rezervama. U ovom momentu oni kreću u protivnapad i imaju verovatnoću za uspeh.[4]

ZABELEŠKA ITALIJANSKOG GUVERNATORATA CRNE GORE IZ PRVE POLOVINE 1943. O ORGANIZACIJI I NAČINU VOĐENJA BORBE JEDINICA NOV I POJ

Izvori[uredi - уреди]

  1. Mladenović B. Toplički ustanak 1917. godine - (ne)istraženost teme i mogućnost daljeg istraživanja. Baština 2006;(20-2):313-322.
  2. Fitzroy Maclean - Rat Na Balkanu - Glava Iii - Orijentacija
  3. Basil Davidson: PARTISAN PICTURE "Their tactics could be summarized in a few general principles. The early Odreds lived and grew by eliminating police posts, cap­turing a few rifles here and a few there, gradually becoming bolder and more practised, seldom standing to fight, always on the move. From these early experiences there grew up a fairly general under­standing of the only conditions that could offer hope of success: to maintain the highest possible degree of surprise, to attack the enemy in rear or in flank, to refuse battle on the enemy's terms, to avoid reprisals wherever possible but never to allow threat of them to excuse inaction."
  4. ZABELEŠKA ITALIJANSKOG GUVERNATORATA CRNE GORE IZ PRVE POLOVINE 1943. O ORGANIZACIJI I NAČINU VOĐENJA BORBE JEDINICA NOV I POJ

Vidi također[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]