Ratni zločin

Izvor: Wikipedia
Xuzhou, Kina, 1938. Tela kineskih civila koje je ubila japanska vojska.[1]
Vijetnam 1968. Tela vijetnamskih seljana koje je ubila američka vojska.

Ratni zločin u najopćenitijem smislu predstavlja teška i ozbiljna kršenja ratnog prava i običaja povodom kojih se počinitelji istih mogu kazneno goniti. Ne postoji jedinstvena definicija termina "ratni zločin". Rimski statut Međunarodnog kaznenog suda, u članku 8., donosi sljedeću definiciju - ratnim zločinom smatraju se teške povrede Ženevskih konvencija iz 1949. godine te druge teške povrede zakona i običaja primjenjivih u međunarodnom oružanom sukobu u uspostavljenim okvirima međunarodnog prava, odnosno, u slučaju oružanog sukoba čiji značaj nije međunarodni, teške povrede članka 3. zajedničkoga za sve četiri Ženevske konvencije.[2] Druge međunarodne konvencije pod time podrazumijevaju "povrede zakona i običaja rata", a što uključuje ubistva, zlostavljanje i deportacije civilnog stanovništva u logore za prisilni rad; ubistva i zlostavljanje ratnih zarobljenika; ubistva talaca; uništenje gradova i naselja koje nije opravdano vojnim potrebama. Definicija ratnog zločina nalazi se i u cijelom nizu nacionalnih kaznenih zakona koji reguliraiju materiju. Navedene činjenice jasno ilustriraju što složenost samog pojma, što nepostojanje jedinstveno usvojene i unificirane definicije koja bi na adekvatan način obuhvatila sve postojeće.

Ratni zločini su postojali i bili definirani običajnim pravom od davnina, a od njih je najpoznatija ratna perfidija. Koncept je prvi put kodificiran Haškim konvencijama, te konačno ustanovljen nakon Drugog svjetskog rata. Odredbe o ratnim zločinima su iz međunarodnih konvencija preuzele sve države svijeta, kao i Međunarodni krivični sud.

U poratnim društvima neretko dolazi do pravdanja pa i glorifikovanja ratnih zločina. Antropolog Ivan Čolović to objašnjava time što prema ideologiji ekstremnog nacionalizma nacija stoji iznad svega, pa ništa što je učinjeno u borbi protiv neprijatelja nacije ne može biti zločin.[3]

Izvori[uredi - уреди]

  1. It may be pointless to try to establish which World War II Axis aggressor, Germany or Japan, was the more brutal to the peoples it victimised. The Germans killed six million Jews and 20 million Russians [i.e. Soviet citizens]; the Japanese slaughtered as many as 30 million Filipinos, Malays, Vietnamese, Cambodians, Indonesians and Burmese, at least 23 million of them ethnic Chinese. Both nations looted the countries they conquered on a monumental scale, though Japan plundered more, over a longer period, than the Nazis. Both conquerors enslaved millions and exploited them as forced labourers—and, in the case of the Japanese, as [forced] prostitutes for front-line troops. Johnson, Looting of Asia
  2. Zakon o potvrđivanju Rimskog statuta Međunarodnoga kaznenog suda - članak 8. - Iz članka 8. izvučene su uopćene definicije, dok je konkretizirani prikaz taksativno nabrojenih inkriminacija dostupan pod navedenim linkom.
  3. http://pescanik.net/2012/09/ivan-colovic-intervju/ Ivan Čolović – intervju

Vidi još[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

Međunarodno krivično pravo
Izvori prava:
Povelja MVT - Zločini protiv međunarodnog prava - Zločin protiv čovečnosti - Zločini protiv mira
Zločin aparthejda - Zločin genocida - Običajno pravo - Ratno pravo - Nirnberški principi
Peremptorna norma - Rimski statut - Univerzalna jurisdikcija - Ratni zločini - Agresorski rat
Sudovi:
Međunarodni vojni tribunal u Nirnbergu
Međunarodni vojni tribunal za Daleki istok - Suđenja za ratne zločine u Habarovsku
Tribunal za bivšu Jugoslaviju - Međunarodni tribunal za Ruandu - Specijalni sud za Sijera Leone
Međunarodni krivični sud
Istorija međunarodnog krivičnog prava:
Spisak ratnih zločina
Ova kutijica: pogledaj  razgovor  uredi