Venecija

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Za ostala značenja v. Venecija (razvrstavanje).
Venecija
Comune di Venezia
Collage Venezia.jpg
Zastava Venecije
Zastava
Koordinate: 45°26′N 12°20′E / 45.433, 12.333
Država  Italija
regija Veneto
provincija Venecija (VE)
Frazioni Chirignago, Favaro Veneto, Mestre, Marghera, Murano, Burano, Giudecca, Lido, Zelarino
Vlast
 - sindaco Giorgio Orsoni
Površina
 - Ukupna 414,57 km²
Visina 2
Stanovništvo (2011.)
 - Grad 261 362
 - Područje utjecaja 1 000 000
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 30100
Pozivni broj 041
Službena stranica www.comune.venezia.it
Karta
Venecija na karti Italija
Venecija
Venecija
Venecija na karti Italije

Venecija je grad u Sjevernoj Italiji, poznat po kanalima, gondolama i bogatoj historiji, ona je i glavni grad regije Veneto i istoimene talijanske provincije Venecija od 261 362 stanovnika [1] (2011. godine). Venecija je izrasla na otocima venecijanske lagune koje su njegovi prvi stanovnici koristili kao utočište pred barbarskim naletima.

Historija grada[uredi - уреди]

Počeci grada što se rasprostire na 117 otoka i otočića u laguni koje pješčani sprud Lido, štiti od vanjskoga mora počinju u 5. vijeku. Tada su od Huna progonjeni stanovnici Akvileje pobjegli na neke od tih močvarnih otoka. U tom skloništu začelo se vojvodstvo sa duždem na čelu (697.) i napokon se tu rodila trgovačka metropola koja je zavladala morem a posvetili su je svetome Marku pošto su kosti apostola donijeli iz Aleksandrije. Carigrad je osvojio 1204. dužd Enrico Dandolo. U 15. vijeku bila je Venecija s više od dvjesta hiljada stanovnika centar svjetske trgovine i najveći lučki grad na svijetu. Raskošne građevine koje su podsjećale na orijentalne uzore, postajale su sve raskošnije. Nicale su nove palače, bogato opremljene od umjetnika kao što su bili Tintoretto, Veronese, Tizian i Giorgione. To je grad sa 150 kanala i četiri stotine mostova. U to je vrijeme dosegao svoj vrhunac. Pad Venecije počeo je kad su Osmanlije zauzeli Carigrad. Još gore posljedice izazvalo je portugalsko otkriće morskog puta za Indiju, i rušenje venecijanskog monopola na trgovinu sa Orijentom. Od tad se, na primjer, mogao dobiti papar iz Lisabona za petinu jeftinije no što mu je bila cijena u Veneciji. Trgovačke su veze opustjele, moć i bogatstvo nestajalo, Venecija se sve više pretvarala u umirući grad.

Venecija danas[uredi - уреди]

U stvarnosti Venecija još i danas izgleda kao u vrijeme svog procvata. U očima mnogih turista pretvorila se nekadanja Venecija u kameni spomenik koji valja vidjeti. Osobito su privlačne točke Trg sv.Marka sa svojim 175 metara dugim i raskošnim prostorom, sa Bazilikom sv. Marka okićenom stupovima i mozaicima, sa 99 metara visokim Campanilom što stoji slobodno i s osobito impresivnom Duždevom palačom s arkadama zašiljenih lukova, a iznad svega privlači sistem kanala s gotovo četiri kilometara dugim Canalom Grande što presijeca grad u obliku golemog slova S. Romantična vožnja gondolom po Canalu Grande još je i danas obligatni program svakog posjetioca Venecije iako danas kanalima plovi samo 400 gondola (1750. bilo ih je preko 12 000) pa su nasuprot motornim čamcima i vaporettima danas u velikoj manjini. Theodor Fontane, koji je godine 1874. posjetio Veneciju, našao je grad čarobnim i poetskim, ali ga je također smatrao i prljavim - poput lijepe djevojke u koje je neopran vrat. "Njoj je potrebna mjesečina pri kojoj se sve vidi nekako napola", pribilježio je on. U stvari, raskoš prošlosti nesmiljeno govori o tome kako je Venecija ne samo historijski već i materijalno umirući grad. Palače što su ih podigli na pješčanom i nesigurnom tlu, na rešetki satkanoj od balvana i drvenih stupova postepeno tonu u lagunu.

Venecija u umjetnosti[uredi - уреди]

O Veneciji se više pisalo negoli o većini drugih gradova na svijetu. Francesco Petrarca ju je 1364. opisao "bogatom zlatom, ali još bogatijom slavom", Goethe je godine 1786. mislio da se taj grad ne može usporediti ni s jednim drugim, Ernst Moritz Arndt zgražao se nad "odvratnim pogledom i mirisom", Charles Dickens je sanjario o njoj godine 1844; stvarnost Venecije nadmašuje "maštu i najdivlji-jeg zanesenjaka", a Thomas Mann je taj grad godine 1913. nazvao "najnevjerojatnijim od svih gradova".

Izvori[uredi - уреди]

  1. "ITALY: Veneto" (engleski). Citypopulationde. http://www.citypopulation.de/Italy-Veneto.html. pristupljeno 31. 08. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]


Geographylogo.svg Nedovršeni članak Venecija koji govori o geografiji je u začetku. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.