Ferrara

Izvor: Wikipedia
Ferrara
Comune di Ferrara
Trg Savonarola
Trg Savonarola
Grb Ferrare
Grb
Koordinate: 44°50′N 11°37′E / 44.833, 11.617
Država Italija
Regija Emilia-Romagna
Pokrajina Ferrara (FE)
Osnivanje 7. stoljeće prije Krista
Površina
 - Ukupna 404 km2
Visina 9 m
Stanovništvo (2008.)
 - Grad 134425
 - Gustoća 323 stanovnika/km2
Vremenska zona CET (UTC+1)
Poštanski broj 44100
Pozivni broj 0532
Službena stranica Ferrara

Ferara (ital. Ferrara) je poznati grad u Italiji. Ferara je i šesti po veličini grad pokrajine Emilije-Romanje u severnom delu države i glavni grad istoimenog Okruga Ferara.

Ferara je čuvena po izuzetnom vrednom i dobro očuvanom istorijskom jezgru, koje je danas pod zaštitom UNESKOa. Posebno se treba istaći zaostavština velikaške porodice D'Este u vidu mnogobrojnih palata i crkava i velikog umetničkog blaga pohranjenog u njima. Zbog svega toga u Ferari je 2006. g. otvoren i italijanski ogranak čuvenog muzeja Ermitaž.

Prirodne odlike[uredi - уреди]

Ulica u starom gradskom jezgru
Zidine oko stare Ferare
Jedan od gradskih trgova

Ferara se nalazi na prelazu iz središnje ka severnoj Italiji. Od prestonice Rima grad je udaljen 440 km severno, a od Bolonje 50 km severoistočno.

Reljef: Ferara se razvio u istočnom delu Padske nizije. Grad je na svega 9 metara nadmorske visine, u ravničarskom području, da bi se istočno od grada razvila delta reke Po močvarnog karaktera.

Klima: Klima u Ferari je prelazna između sredozemne i umereno kontinentalne klime.

Vode: Reka Po nalazi se svega 5 km severno od Ferare, a kroz grad je usmeren njen kanal Po di Volano.

Istorija[uredi - уреди]

Poreklo grada je nepoznato. Prvi put se pojavljuje u dokumentu langobardskog kralja Aistulfa iz 754. g., kada se Ferara spominje kao deo Ravenskoga egzarhata. Deziderije je od pape tražio 757. g. vojvodstvo Feraru. Posle 984. g. bila je feud od Tedalda, grofa od Modene i Kanose, nećaka od cara Otona I. Nakon toga postala je polunezavisna, a 1101. g. zauzela ju je nakon opsade grofica Matilda. U to vreme gradom je dominiralo nekoliko velikih porodica, a među njima su se isticali Adelardi. Kada je 1146. g. umro zadnji Adelardi, njegova imovina je prešla kao miraz u kuću D'Este. Postojalo je razdoblje stalnih netrpeljivosti novodošle porodice i starih vladarskih porodica, ali nakon znatnih borbi 1242. g. Aco VII Novelo iz kuće D'Este postao je podesta. Njegov unuk Obico II (1264.-1293.) ga je nasledio i postao je gospodar grada. Kuća D'Este se posle toga naselila u gradu. Postali su 1289. g. takođe gospodari Modene, a godinu dana kasnije i gospodari Ređo Emilije.

Nikolo III od Este (1393.-1441.) veličanstveno je dočekivao nekoliko papa, pa je 1438. g. u Ferari održan crkveni koncil (sabor). Njegov sin Borzo od Este dobio je titulu vojvode i 1452. g. carske feude Modene i Ređa od cara Fridriha III. Papa ga je 1471. g. imenovao vojvodom Ferare. Erkol I od Este (1471.-1505.) je ratovao sa Venecijom. Erkol I od Este je bio veliki mecena umetnosti i posle Medičija jedan od najznačajnih mecena u Italiji u 15. i 16. veku. Ferara je tada postala kulturno središte, posebno poznato po muzici. Kompozitori iz cele Evrope su dolazili u Feraru, a posebno iz Francuske i Flandrije. Alfonso I od Este je isto tako bio značajan mecena umetnosti. On je najviše davao značaj instrumentalnoj muzici. Alfonso se oženio Lukrecijom Borđijom i nastavio je sa uspehom rat sa Mletačkom republikom. Papa ga je ekskomunicirao 1509. g., a on je savladao papsku vojsku i obranio je Ravenu. Sa sledećim papama nije ratovao. Njegov sin Erkole II od Este oženio se sa ćerkom francuskog kralja Luja XII. Njegov sin Alfonso II od Este je uzdigao slavu Ferare i bio je mecena umetnosti i nauke. Posetioci su odsvakuda dolazili da slušaju Este muzičare.

Kada je umro Alfonso II od Este bez muških naslednika tada je papa Klement VII polagao pravo na Feraru kao upražnjeni feud. Od tada se Ferara nalazila u Papskoj državi Papa Pavle V je sagradio tvrđavu, a grad je bio u papskoj državi. Austrijanci su 1832. g. zauzeli tvrđavu. Od 1859. g. Ferara postaje deo kraljevine Italije. Međutim, pripajanje Ferare matičnoj državi nije donelo gradu razvitak, već je grad počeo tavoriti u dalekoj provinciji. Tek je u drugoj polovini 20. veka došlo do osetnog napretka u Ferari, najviše zahvaljujući naglom industrijalizovanju grada i okoline i izgradnji novih i savremenih puteva.

Stanovništvo[uredi - уреди]

2008. g. Ferara je imala blizu 135.000 stanovnika za svega 50% više nego na početku 20. veka.

Grad danas ima značajan udeo imigrantskog stanovništva, doseljenika iz svih krajeva svega (10% gradskog stanovništva).

Znamenitosti[uredi - уреди]

Stari, renesansni dio grada je na popisu UNESCO-ve svjetske baštine od 1995. god. Grad je još uvijek okružen s 9 kilometara starih zidina, većinom izgrađenih u 15. I 16. stoljeću[1] One su, zajedno s onima u gradu Lucca, najbolje očuvane renesansne zidine u italiji.

Najvažnija građevina je četvrtasti Zamak obitelji d'Este (Castello Estense) s četiri tornja, izgrađen od opeke u samom središtu grada, i okružen kanalom. Izgrađen je 1385. i djelomično obnovljen 1554. godine, dok su paviljoni na vrhu novijeg datuma.

U blizini se nalazi hospital sv. Ane (Santa Anna), u kojemu je pjesnik Torquato Tasso hospitaliziran tijekom napada ludila od 1579.–1586. godine.

Gradska vijećnica, obnovljena u 18. stoljeću, je prije bila rezidencija obitelji Este.

U njenoj blizini se nalazi katedrala sv. Jurja započeta 1135. godine kada su dovršeni donji dijelovi pročelja i bočne fasade u romaničkom stilu. Prema izgubljenom natpisu iz crkve, gradio ju Guglielmo I Adelardi († 1146.), koji je i sahranjen u njoj. Gornji dio pročelja, s arkadama šiljastih lukova, potječe iz 13. stoljeća. Donji dio izvučenog trijema (protiro) i skulpture središnjeg portala su potpisano djelo "artifexa" Nicholausa, koji se također spominje na izgubljenom natpisu kao jedan od arhitekata crkve. Polegnuti lavovi koji su činili bazu stupova su danas u narteksu crkve. Bogato razrađene skulpture Posljednjeg suda koje ukrašavaju drugi kat iznad trijema su iz 13. stoljeća. Kampanil (samostalni zvonik) je u renesansnom stilu i datira od 1451.–1493., dok je posljednji kat dodan krajem 16. stoljeća. Unutrašnjost je obnovljena 1712. godine u baroknom stilu.

Nadomak katedrale je sveučilište, pri kojemu se nalazi pravni fakultet, arhitektura, farmacija, medicina i prirodoslovne znanosti; knjižnica posjeduje vrijedne rukopise, uključujući originalne dijelove Orlando furioso i pisma T. Tassa. Među slavnim polaznicima ovog sveučilišta su: Nikola Kopernik (1503.) i Paracelsus. Sveučilišni botanički vrt (Orto Botanico dell'Università di Ferrara) slavan je u svijetu.

U Ferrari se nalaze brojne renesansne palače koje us često zadržale svoje dekoracije od terakote i iako su malenih dimenzija, nijedan tako mali grad nema toliki broj palača. Od njih su najznačajnije one u sjevernom dijelu grada (posebice one na sjecištu dvije glaven ulice), koje je dao izgraditi Ercole I. d'Este od 1492.–1505. godine prema planovima B. Rossettija, te stoga prozvane Ercoleovim dodatkom (Addizione Erculea).

Među najljepšim palačama je Dijamantna palača (Palazzo dei Diamanti) koja je dobila ime prema kamenim blokovima na fasadi u obliku dijamanta. U njoj se nalazi Nacionalna galerija slika s velikom kolekcijom slika ferrarske škole, koja je bila najvažnija u drugoj polovici 15. stoljeća. Njoj su pripadali umjentici: Cosimo Tura, Francesco Cossa i Ercole dei Roberti, a u 16. Stoljeću najistaknutiji su bili: Girolamo da Carpi, Benvenuto Tisio (il Garofalo), Lorenzo Costa i Dosso Dossi.

Gradski povijesni arhiv posjeduje veliku količinu važnih povijesnih dokumenata od 15. Stoljeća nadalje. Nadbiskupski povijesni arhiv je još stariji i spominje se u dokumentima već iz 955. godine, a sadrži vrijedne dokumente koje je svećenstvo skupljalo stoljećima.

Samostan Tijela Kristova (Monastero del Corpus Domini) sadrži grobnice obitelji Este, Alfonsa I., Alfonsa II., Ercolea I., Ercolea II., i Lukrecije Borgia, Elenore Aragonske, i brojnih drugih.

Ostale znamenitosti[uredi - уреди]

  • Palazzo Schifanoia iz 1385. godine koju je gradio Alberto V. d'Este. U njoj se nalaze freske s prikazima života Borsa d'Este, horoskopski znakovi i alegorijski prikazi mjeseci u godini. Vestibul je ukrašen štuko dekoracijama koje je izveo Domenico di Paris iz Padove. U zgradi se također nalaze korske knjige s minijaturama i kolekcija novčića i renesansnih medalja.
  • "Palača razuma" (Palazzo della Ragione), je izgrađena od 1315.-1326. god. u gotičkom stilu i obnovljena je nakon što je potpuno uništena u bombardiranju za vrijeme Drugog svjetskog rata.
  • Jednostavna kuća književnika Ariosta, koju je podigao poslije 1526. i u kojoj je preminuo 1532. godine.
  • Sinagoga i Židovski muzej se nalaze u samom srednjovjekovnom središtu, u blizini katedrale i Dvorca Estense. U toj istoj ulici se nalazio geto u kojemu su Židovi bili odvojeni od ostalog stanovništva Ferrare od 1627. do 1859. godine.
  • Povijesno Gradsko kazalište (Teatro Comunale di Ferrara)
  • Certosa di Ferrara
  • Crkva sv. Franje (San Francesco di Ferrara), arhitekt Biagio Rossetti
  • Crkva San Benedetto
  • Crkva Santa Maria in Vado
  • Crkva San Domenico
  • Crkva San Paolo
  • Renesansna crkva San Cristoforo

Ferara u kulturi[uredi - уреди]

Đirolamo Savonarola, statua u Fereri

U Ferari su rođeni:

U Ferari su živeli sledeći slikari i umetnici:

Sport[uredi - уреди]

Lokalni nogemetni klub u Ferrari je Società Polisportiva Ars Et Labor 1907 kji je trenutno u talijanskoj ligi Lega Pro Prima Divisione (bivša treća liga Serie C1). Košarkašku klub Carife Ferrara je u sezoni 2007.-08. osvojio naslov druge talijanske lige (LegADue), čime je ušao u prvu ligu (Serie A).

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Galerija slika[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]

Референце[uredi - уреди]

  1. Službene stranice grada.