Piero della Francesca

Izvor: Wikipedia
Piero della Francesca

Autoportret, detalj sa slike Uskrsnuće
Ime po rođenju Piero della Francesca
Rođenje 1415 (1415) [1]
Sansepolcro, Italija
Smrt 12. oktobar 1492.
Sansepolcro, Italy
Nacionalnost italijanska
Polje slikarstvo, freska
Pokret Italijanska renesansa
Djela Krštenje Kristovo
Bičevanje Krista
Brera Madonna


Piero della Francesca (Borgo Santo Sepolcro oko 1412. – Borgo Santo Sepolcro , 12. listopada, 1492.) je bio talijanski slikar, matematičar i pisac rane renesanse. Svojim suvremenicima bio je poznat kao matematičar i geometar podjednako kao umjetnik, iako se danas smatra prije svega umjetnikom. Njegove slike se odlikuju jasnim humanizmom i uporabom jasnih geometrijskih oblika, djelomice u svezi s perspektivom i skraćenjima. Većinu svojih važnih djela napravio je u toskanskom gradu Arezzo.

Biografija[uredi - уреди]

Uskrsnuće, oko 1420.-1492., mural, freska i tempera, 225 x 200 cm, Muzej Civico, Sansepolcro, Italija.

Vjerojatno rođen u malenom gradu Sansepolcro (Borgo Santo Sepolcro)[2] u Toskani, u oca trgovca Benedetta de' Franceschija i majke Romane di Perino da Monterchi.

Naučio je slikarski zanat od više He sienskih umjetnika koji su radili u San Sepolcro tijekom njegove mladosti Pouzdano se zna kako je Piero šegrtovao u Firenci kod Domenica Veneziana, s kojim je 1439. radio na freskama za hospital Santa Maria Nuova (crkva Sant'Egidio, danas uništena). Također je poznavao Fra Angelica, koji ga je upoznao s vodećim masjstorima svog vremena, Masacciom i Filippo Brunelleschijem.

Gospa s Djetetom, svecima i vojvodom koji kleči, 1472., ulje na platnu, 248 × 150 cm, Pinakoteka u Breri, Mailand.

Godine 1442. vraća se u Sansepolcro gdje je, tri godine kasnije, primio narudžbu za oltar crkve Misericordia (uključujući Gospa od Misercordija), koja je završena u ranim 1460tim. 1449. godine izveo je nekoliko fresaka u dvorcu Estense i crkvi Sant'Andrea u Ferrari, također izgubljene. Njegov utjecaj je jak u kasnijim alegorijskim slikama Cosima Tura u Ferrari.

Dvije godine kasnije boravio je u Riminiju, radeći za Sigismonda Pandolfa Malatestu. U svojoj maniri uradio je freske Sigismondo Pandolfo Malatesta moli u utvrdi sv.. Sigismunda i Portret kondotjera. Tamo je upoznao još jednog slavnog renesansnog matematičara i arhitekta - Albertija. Kasnije se seli u Anconu, Pesaro i Bolognu.

Godine 1452. Piero della Francesca je pozvan u Arezzo da zamijeni Biccija di Lorenza u oslikavanju fresaka bazilike Sv. Franje. Djelo je završeno prije 1466., vjerojatno između 1452.-1456.

Njegove slike freskociklusa koje opisuju ”Legendu o pravom križu“ smatraju se njegovim remek-djelom i renesanse općenito. Priča u ovim freskama proizilazi iz srednjovjekovnog izvora koji opisuje kako je komad pravog drveta s križa na kojemu je raspet Krist pronađen. Priče su skupljene u zbirku "Zlatne legende" Jacopa da Varazze (Jacopo da Varagine) iz sredine 13. stoljeća. [3]

Otkrivanje pravog križa, freska, 1452-1466., sv. Franjo u Arezzu.

Godine 1453. vratio se ponovno u Sansepolcro gdje je slijedeće godine potpisao ugovor za poliptih sv. Augustina u crkvi sv. Augustina. Nekoliko godina kasnije, papa Nikola V. ga je pozvao u Rim gdje je uradio freske u Bazilici Sta Maria Maggiore, od kojih su ostali samo fragmenti. Dvije godine kasnije vratio se u Rim da dovrši freske u Vatikanskoj palači koje su bile uništene.

Do danas su ostale slike kao Bičevanje Krista (oko 1460.), jedna od najslavnijih i najkontroverznijih slika rane renesanse. Kako sam kaže u svom uvodu, ova slika pokazuje geometrijsku zrelost i tajanstvenost u načinu kako se predstavljaju tri čovjeka u prednjem planu. Druga važna njegova zrela djela Krštenje Kristovo, Uskrsnuće i Gospa iz Parta. U Urbinu, gdje je bio u službi Frederica II. De Montefeltra, upoznao je Melozza da Forlìja i Lucu Paciolija. Tamo je naslikao slavne dvostruke portrete Federica i njegove žene Battiste Sforza, sada u galeriji Uffizi, i Gospu od Senigallija kao i Rođenje Kristovo. Njegovi portreti u profilu inspirirani su kovanicama iz rimske umjetnosti.

Piero della Francesca je zabilježan u dokumentima u Riminiju 1482. g. i 1487. kada je napriavio svoju oporuku. Slikari kao Perugino i Luca Signorelli su često boravili u njegovoj radionici. Po Vasariju, oslijepio je pred kraj života.

Preminuo je u Sansepolcru istog dana kada je Kristofor Kolumbo otkrio Ameriku.

Krštenje Kristovo, 1450., tempera na platnu, 168 × 116 cm, Državna galerija, London.

Antologija djela[uredi - уреди]

Bičevanje Krista, poslije 1444., ulje na platnu, 59 × 82 cm, Duždeva palača, Urbino.

Djela iz matematike i geometrije[uredi - уреди]

Njegov duboki interes za teoretsku studiju perspektive i njegov konteplativni pristup slikarstvu su očiti u njegovim djelima, uključujući plohe oltara San Agostino.

Piero je napisao tri traktata koji su poznati modernim matematičarima: Abakus Traktat (Trattato d'Abaco), Kratka knjiga o pet pravilnih tijela (Libellus de Quinque Corporibus Regularibus) i O perspektivi u slikarstvu (De Prospectiva Pingendi). Teme ovih djela uključuju aritmetiku, algebru, geometriju i inovativni pristup geometrijskim tijelima i linearnoj perspektivi. Mnogo njegovih djela su preuzeli i usvojili pisci kao Luca Pacioli. Pierovo djelo o čvrstim tijelima se pojavljuje u Paciolijevom djelu De Divina Proportione koje je ilustriurao Leonardo da Vinci.

Piero kao inspiracija[uredi - уреди]

Tomaoko Suzukija nova koijevka iz 2006. za sv. Martina od polja, izložena na Trafalgar trgu, navodi della Francescu kao inspiraciju.[4] [5]

Poveznice[uredi - уреди]

Dvostruki portret vojvode i vojvotkinje od Montefeltra, 1472., ulje na platnu, svaki 47 × 33 cm, galerija Ufizzi, Firenca.

Izvori i zabilješke[uredi - уреди]

  1. Turner, A. Richard (1976). "Piero della Francesca". u: William D. Halsey. Collier's Encyclopedia. 19. New York: Macmillan Educational Corporation. pp. 40-42. 
  2. Prema Giorgio Vasariju, umro je u 86. godini života, pa je vjerojatna godina smrti 1406.
  3. "The Golden Legend, or Lives of the Saints" Volume Three, preuzeto 22. ožujka-2007..
  4. "New Christmas crib for Trafalgar Square", preuzeto 22. ožujka-2007..
  5. "Tomoaki Suzuki wins St Martin-in-the-Fields commission for Trafalgar Square crib", preuzeto 22. ožujka-2007.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]