Mediteranska klima
|
|
|
|---|---|
 |
|
Mediteranska klima ili Sredozemna klima je svaka klima koja nalikuje klimi zemalja mediteranskog bazena koji čini polovinu površine s tim tipom klime širom svijeta. [1]Osim područja uz Sredozemno more, ovaj klimatski tip prevladava u zapadnim dijelovima Sjeverne Amerike, u dijelovima zapadne i južne Australije, na jugozapadu Južne Afrike i u središnjim dijelovima Čilea.
Klimu karakteriziraju vruća, suva ljeta i prohladne, vlažne zime. Na primer, u Pertu (Australija) na južnoj hemisferi u zimskim mjesecima od juna do avgusta padne 450 -{mm}- kiše, a prosječni dnevni minimum iznosi 8 °-{C}-. Tokom ljetnih mjeseci, tj. od decembra do februara padne u prosjeku 32 -{mm}- padavina mjesečno.
Zone sredozemne klime povezane su s pet velikih suptropskih područja visokog pritiska nad okeanom, azorskim maksimumom, južnoatlantskim maksimumom, sjevernopacifičkim maksimumom, južnopacifičkim maksimumom i indijskookeanskim maksimumom. Ovi prostori visokog pritiska pomiču se u smjeru polova tokom ljeta, a prema ekvatoru tijekom zime, igrajući glavnu ulogu u formiranju svjetskih tropskih pustinja i zona mediteranske klime smještene polarnije od pustinja. Na primer, azorski maksimum je povezan sa Saharom i klimom mediteranskog bazena. Južnoatlantski maksimum je slično povezan s pustinjom Namib i sredozemnom klimom zapadnog dijela Južne Afrike. Sjevernopacifički maksimum je povezan s pustinjom Sonora i kalifornijskom klimom, dok je južnopacifički maksimum povezan s pustinjom Atakama i klimom središnjeg Čilea. Indijskookeanski maksimum je povezan s pustinjama zapadne Australije (Velika pješčana pustinja, Velika Viktorijina pustinja i Gibsonova pustinja) i sredozemnom klimom jugozapadne, južne i središnje Australije.
Biom mediteranskih šuma i grmlja usko je povezan s mediteranskim klimatskim zonama. Posebna raznolikost klime su površine sklerofilnog grmlja koje se u mediteranskom bazenu naziva makija, čaparal u Kaliforniji, matoral u Čileu, funbos u južnoj Africi, i male i kuongan u Australiji. Vodene zajednice u regijama s sredozemnom klimom prilagodile su se godišnjem ciklusu u kojem abiotski (okolišni) nadzori toka populacije i strukture zajednice dominiraju tijekom poplava, dok biotski (npr. kompeticija i predacija) nadzori postaju sve više važniji tokom opadanja nanosa. Nadzori prirode postaju sve dominantniji kako prirodni uslovi postaju sve više surovi (tj. vrući i suvi). Posljedica toga je sposobnost ovih zajednica na vrlo brzi oporavak nakon suša, poplava i požara.
Pogledajte i ove stranice [uredi - уреди]
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ "Mediterranean or Dry Summer Subtropical Climate" (engleski). The Physical Environment. http://www4.uwsp.edu/geo/faculty/ritter/geog101/textbook/climate_systems/mediterranean.html. pristupljeno na 11. 06. 2012.
Vanjske veze [uredi - уреди]
|
|||||||||||||||||
