Mecena

Izvor: Wikipedia

Mecena i uz to vezani izrazi mecenatsvo - mecenatski (po imenu rimskog političara, pjesnika i pokrovitelja umjetnika, savjetnika i prijatelja cara Augusta - Gaja Mecene (Gaius Cilnius Maecenas) (13. april 70. pne. - oktobar 8. pne.[1]) označava osobu ili neko društvo koji nesebično i izdašno daje podršku i potporu umjetničkim, kulturnim ili u današnje vrijeme sportskim ili naučnim aktivnostima i njihovim nosiocima (umjetnicima, naučnicima, sportašima).

U historiji mecene su se regrutirale iz kruga kraljeva, plemića, zemljoposjednika i raznoraznih vladara i upravitelja (uglavnom iz višeg društvenog sloja) oni su financijski (ili materijalom) pomagali umjetnike svoga vremena (pisce, slikare, kipare, muzičare). Velike mecene bili su i brojni crkveni prelati, - kao i same crkvene organizacije.

Za vrijeme talijanske renesanse mecenatsvo je bilo usko povezano s fenomenom veličanstvenosti. Najpoznatiji mecene bili su firentinska vladarska dinastija Medici, točnije dvojica najpoznatijih Cosimo il Vecchio (1389-1464) i njegov nećak Lorenzo Veličanstveni (1449. -1492.) oni su na svom dvoru okupili najbolje umjetnike, književnike filozofe i humaniste svoga vremena, između otalih to su bili; Michelozzo, Pico della Mirandola, Angelo Poliziano, Antonio Pollaiolo i Sandro Botticelli.

Bibliografia[uredi - уреди]

  • Francis Haskell: Patrons and painters. A study in the relations between Italian art and society in the age of the Baroque, London, Chatto & Windus, 1963., ISBN 978-0300025408

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]