Zvonik bazilike sv. Marka
Campanile di San Marco | |
|---|---|
 | |
| Mjesto | Venecija |
| Država |  Italija
|
| Vrijeme gradnje | 9. vijek - 1513. |
| Otvorenje | 6. jula 1513. |
| Obnova | 1653., 1902. - 1912. |
| Tip građevine | toranj |
| Arhitektonski stil | romanika |
| Arhitekti i izvođači radova | |
| Arhitekt | Giorgio Spavento |
| Graditelj | Bartolomeo Bon, Giovanni Bon, Baldassare Longhena |
| Tehnički podaci | |
| Visina | 98,6 m |
| Koordinate: 45°26′02″N 12°20′21″E / 45.43395°N 12.3391°E | |
  Zvonik bazilike Sv Marka | |
Zvonik bazilike sv. Marka (tal. Campanile di San Marco) je jedan od simbola grada Venecije. Venecijanci ga zovu od milja El paròn de casa (gazda kuće). Toranj je visine od 98,6 m i jedan je od najviših u Italiji. Stoji nezavisno u kutu Trga Svetog Marka ispred Bazilike Svetog Marka. Jednostavnog je kvadratnog tijela od opeke, širok 12 metara i visok oko 50 m, iznad čega je tijelo zvonika. Zvonik ima otvorenu lođu za smještaj zvona s romaničkim kvadriforama, iznad toga je ponovno tijelo od cigli, na čijim stranama su naizmjenično prikazani lavovi u pokretu i dva simbolička prikaza Venecije, u liku ženskih figura kao Pravde. Cijelinu upotpunjuje piramidalni krov na čijem je vrhu vjetrokaz (pozlaćeni kip Arhanđela Gabrijela).
Zvonik[uredi | uredi kod]
Historija izgradnje[uredi | uredi kod]
Izgradnja je počela u još u 9. vijeku za vrijeme vladavine dužda Pietra Tribuna, na temeljima rimskog porijekla. Zvonik je preoblikovan u 12. vijeku za vrijeme vladavine dužda Domenica Morosinija, po uzoru na zvonik iz Akvileje. Ponovno je rekonstruiran u 14. vijeku.
Zvonik je ozbiljno oštećen od udara groma 1489. koji je nagorio drvene grede konstrukcije, a potom je teško oštećen u potresu u martu 1511. i ta oštećenja su zahtijevala sanaciju. Nakon toga je arhitekt Giorgio Spavento pokrenuo radove za temeljnu sanaciju i rekonstrukciju zvonika, a radove su nastavili bergamski arhitekti Giovanni i Bartolomeo Bon pod vodstvom Prokuratora Bazilike sv. Marka. Nakon tih radova zvonik je dobio svoj konačni izgled. Prostor za zvona isklesan je od mramora i bio je vidljiv sa pučine Jadrana. Radovi su bili gotovi 6. jula 1513. kada je svečano postavljen kip Arhanđela Gabrijela od pozlaćenog drva na vrh zvonika.
U kasnijim vijekovima zvonik je često popravljan nakon oštećenja uzrokovanih udarima groma. Veliki Galileo Galilei se 1609. poslužio tim zvonikom za demonstraciju svoga teleskopa. Radovi na novoj obnovi zvonika 1653. povjereni su arhitektu Baldassaru Longheni. Udar groma 13. aprila 1745. napravio je velike napukline u zidu zvonika, zbog čega je nekoliko ljudi poginulo nakon pada krhotina. Iz ovih razloga 1776. toranj zvonika je konačno opremljen gromobranom. Godine 1820. kip Arhanđela Gabrijela bio je zamijenjen novim, radom Luigia Zandomeneghia iz 1822. godine.
Pad zvonika[uredi | uredi kod]
U julu 1902. sjeverni zid tornja ozbiljno je napukao i napuklina je slijedećih dana i dalje rasla. Konačno, u ponedjeljak 14. jula oko 9:45, zvonik se totalno urušio, srušivši pritom do temelja i lođu u podnožju. Sreća u nesreći je bila da nitko nije poginuo, osim mačke koja je u lođi stanovala.[1] Zbog pozicije zvonika, nastala šteta bila je relativno mala. Osim lođe nastradao je i ugao zgrade Bibliotece Marciane. Veliki mramorni stup zaštitio je zgradu same Bazilike Svetog Marka.
Iste večeri komunalno vijeće grada odobrilo je više od 500.000 lira za obnovu zvonika. Odlučeno je da se zvonik obnovi točno onakav kakav je i bio, uz neka konstrukciona ojačanja kako bi se spriječilo da padne u budućnosti. Radovi su trajali sve do 6. marta 1912. godine. Novi zvonik je svečano otvoren 25. aprila 1912. povodom praznika svetog Marka, točno 1000 godina nakon izgradnje prve bazilike sv. Marka.[2]
Zvona[uredi | uredi kod]
Zvonik ima pet zvona, od kojih je svako imalo posebnu namjenu:
- Marangona je najveće i jedino zvono izvorno nakon rušenja zvonika. Označavalo je početak i završetak radnog dana za marangone (stolare) u Venecijanskom arsenalu, kao i sjednice Velikog savjeta.
- Nona je zvono koje je označavalo podne.
- Trottiera čije je zvonjava bila poziv venecijanskim plemićima da dođu na sjednice Velikog savjeta.
- Mezza terza ili dei Pregadi je zvono koje je najavljivalo sjednice Savjeta umoljenih (Venecijanski senat), a članovi ovog savjeta zvali su se umoljeni (Pregadi).
- Renghiera ili Maleficio je najmanje zvono čija je zvonjava najavljivala pogubljenja.
Nakon pada zvonika, i uništenja četiri zvona (od pet), korišten je stari materijal za izradu novih, obnovu je donirao papa Pio X.
Utjecaj na druge zvonike širom svijeta[uredi | uredi kod]
Venecijanski zvonik poslužio je kao inspiracija za mnoge građevine širom svijeta, uključujući Zvonik katedrale sv. Jurja (Piran), Toranj sa satom - King Street Station (Seattle),[3] Brisbane City Hall (Brisbane), Rathaus (Gradska vijećnica u Kielu), MetLife Tower (New York), Daniels & Fisher Tower (Denver), zvonik u Port Elizabethu (Južna Afrika), te Sather Tower (zvan Campanile) u kampu Kalifornijskog univerziteta u Berkeleyju. Replike venecijanskog zvonika podignute su u kockarskim oazama Las Vegasu i Makau.
Lođa[uredi | uredi kod]
Lođa odnosno lođica (loggetta) je manji objekt u podnožju zvonika sv. Marka. Ovaj mali kiparski objekt sagradio je Jacopo Sansovino između 1537. i 1549. na mjestu ranije građevine, vjerojatno iz 14. vijeka. Objekt je prvotno služio venecijanskim patricijima za sastanke, a nakon toga za gardu koja je osiguravala sjednice Velikog savjeta. Vizualno je stupovima i lukovima podjeljen u tri zone. Između stupova su četiri niše s četiri brončana kipa (Minerve, Merkura, Apolona i Mira). Iznad tri lunete je friz s tri mramorna bareljefa koji simbolički prikazuju snagu i političku spretnost Mletačke Republike. Na tim reljefima su alegorije Krete (Jupiter), Venecije (Minerva) i Cipra (Venera). Terasa s mramornim balaustradama dograđena je 1663 godine. Nakon pada zvonika 1902. godine, Loggetta je potpuno porušena, a nanovo je podignuta 1912. i pritom je u najvećoj mjeri korišten materijal pronađen na mjestu urušavanja zvonika.
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Produced, written and directed by David DeVries (4. 11. 2003). Modern Marvels. The History Channel.
{{cite episode}}: Check date values in:|date=(help); Cite has empty unknown parameters:|episodelink=and|serieslink=(help) - ↑ Iain Fenlon, Piazza San Marco, str. 147, Profile Books, 2009
- ↑ Seattle Historical Society (ožujak 1973). „National Register of Historic Places Inventory -- Nomination Form” (PDF). National Park Service, United States Department of the Interior. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-10. Pristupljeno 27. 08. 2007.
Literatura[uredi | uredi kod]
- Giuseppe Tassini, Curiosità veneziane, Venezia, Filippi editore, 1988.
- AA.VV. Il campanile di San Marco - Il crollo e la ricostruzione, Milano, Silvana editoriale, 1992. ISBN 88-366-0399-8
