Zvonik Bazilike sv. Marka

Izvor: Wikipedia
Zvonik bazilike Sv Marka
Campanile di San Marco
Zvonik na Trgu Svetog Marka
Zvonik na Trgu Svetog Marka
Mjesto Venecija
Država  Italija
Vrijeme gradnje 9. vijek - 1513.
Otvorenje 6. jula 1513.
Obnova 1653.,1902. - 1912
Tip građevine toranj
Arhitektonski stil romanika
Arhitekti i izvođači radova
Arhitekt Giorgio Spavento
Graditelj Bartolomeo Bon, Giovanni Bon, Baldassare Longhena
Tehnički podaci
Visina 98,6 m
koordinate: 45°26′N 12°20′E / 45.433, 12.333

Zvonik bazilike Sv Marka (Campanile di San Marco) je jedan od simbola grada Venecije. Venecijanci ga zovu od milja El paròn de casa (gazda kuće).

To je toranj od 98,6 m, jedan od najviših u Italiji. On stoji nezavisno u kutu Trga Svetog Marka ispred Bazilike Svetog Marka. Jednostavnog je kvadratnog tijela od opeke, širok 12 metara i visok oko 50 m, iznad toga je tijelo zvonika. Zvonik ima otvorenu lođu za smještaj zvona s romaničkim kvadriforama, iznad toga je ponovno tijelo od cigli, na čijim stranama su naizmjenično prikazani lavovi u pokretu i dva simbolička prikaza Venecije, u liku ženskih figura, kao Pravde.

Cijelinu upotpunjuje piramidalni krov, na čijem je vrhu, vjetrokaz (pozlaćeni kip Arhanđela Gabrijela).

Zvonik[uredi - уреди]

Historija izgradnje zvonika[uredi - уреди]

Izgradnja je počela u još u 9. vijeku za vrijeme vladavine dužda Pietra Tribuna na temeljima rimskog porijekla. Zvonik je preoblikovan u 12. vijeku, za vrijeme vladavine dužda Domenica Morosinija, po uzoru na zvonik iz Akvileje. Ponovno je rekonstruiran u 14. vijeku.

Zvonik je ozbiljno oštećen od udara groma 1489. godine, koji je nagorio drvene grede konstrukcije, nakon toga je teško oštećen u potresu, u martu 1511., pa su ta oštećenja zahtijevala sanaciju oštećenja. Nakon toga je arhitekt Giorgio Spavento pokrenuo radove za temeljnu sanaciju i rekonstrukciju zvonika, te radove nastavili su arhitekti iz Bergama Giovanni i Bartolomeo Bon pod vodstvom Prokuratora Bazilike sv.Marka. Nakon tih radova zvonik je dobio svoj konačni izgled. Prostor za zvona, isklesan je od mramora i bio je vidljiv sa pučine Jadrana . Radovi su bili gotovi 6. jula 1513. godine, tad je svečano postavljen kip Arhanđela Gabrijela od pozlaćenog drva na vrh zvonika.

U kasnijim vijekovima, zvonik je često popravljan nakon oštećenja uzrokovanih udarima groma. Veliki Galileo Galilei se 1609. poslužio tim zvonikom za demonstraciju svoga teleskopa.

Radovi na novoj obnovi zvonika - 1653. povjereni su arhitektu Baldassaru Longheni. Udar groma - 13. aprila 1745. napravio je velike napukline u zidu zvonika, zbog čega je nekoliko ljudi poginulo nakon pada krhotina. Pa je konačno 1776. toranj zvonika opremljen gromobranom. U 1820 godine kip Arhanđela Gabrijela bio zamijenjen novim, radom Luigia Zandomeneghia, iz 1822.

Pad zvonika[uredi - уреди]

U julu 1902., sjeverni zid tornja ozbiljno je napukao, napuklina je slijedećih dana i dalje rasla. Konačno, u ponedjeljak, 14. jula oko 9:45, zvonik se totalno urušio, srušivši pritom do temelja i lođu u podnožju. Sreća u nesreći je bila, da nitko nije poginuo, osim mačke koja je u lođi stanovala. [1]Zbog pozicije zvonika, nastala šteta bila je relativno mala. Osim lođe, nastradao je i ugao zgrade Bibliotece Marciane. Veliki mramorni stup zaštitio je zgradu same Bazilike Svetog Marka.

Lažna fotografija pada zvonika

Iste večeri, komunalno vijeće grada odobrilo je više od 500 000 lira za obnovu zvonika. Odlučeno je da se zvonik obnovi točno onakav kakav je i bio, uz neka konstrukciona ojačanja kako bi se spriječilo da padne u budućnosti. Radovi su trajali sve do 6. marta 1912. godine. Novi zvonik je svečano otvoren 25. aprila 1912., u povodu praznika svetog Marka , točno 1 000 godina nakon izgradnje prve bazilike sv. Marka. [2]

Zvona[uredi - уреди]

Zvonik ima pet zvona, od kojih je svako imalo posebnu namjenu:

  • Marangona je najveće zvono, i jedino izvorno nakon rušenja zvonika. To zvono označavalo je početak i završetak radnog dana za marangone (stolare) u Venecijanskom arsenalu, kao i sjednice Velikog savjeta.
  • Nona je zvono koje je označavalo podne.
  • Trottiera, zvonjava ovog zvona bila je poziv venecijanskim plemićima da dođu na sjednice Velikog savjeta.
  • Mezza terza ili dei Pregadi, je zvono koje je najavljivalo sjednice Savjeta umoljenih (Venecijanski senat), članovi ovog savjeta zvali su se - umoljeni (Pregadi).
  • Renghiera ili Maleficio, je najmanje zvono čija je zvonjava najavljivala pogubljenja.

Nakon pada zvonika, i uništenja četiri zvona (od pet), korišten je stari materijal za izradu novih, obnovu je donirao papa Pio X.

Utjecaj na druge zvonike širom svijeta[uredi - уреди]

Venecijanski zvonik poslužio je kao inspiracija za mnoge građevine širom svijeta; Zvonik katedrale sv. Jurja, Piran, Slovenija, Toranj sa satom - King Street Station, Seattle, SAD [3], Brisbane City Hall, Brisbane, Australija, Rathaus (Gradska vijećnica) Kiel, Njemačka, MetLife Tower New York, SAD, Daniels & Fisher Tower Denver, SAD, zvonik u Port Elizabethu, Južna Afrika, Sather Tower, zvan Campanile, u kampu University of California, Berkeley, SAD.

Replika venecijanskog zvonika podignute su u kockarskim oazama; Las Vegasu i Makau.

Lođa[uredi - уреди]

Loggetta podno zvonika

Lođa zapravo Lođica(Loggetta) je manji objekt u podnožju zvonika sv. Marka.

Ovaj mali kiparski objekt sagradio je Jacopo Sansovino, između 1537. i 1549. na mjestu ranije građevine, vjerojatno iz 14. vijeka. Ovaj objekt prvotno je služio venecijanskim patricijima za sastanke, nakon toga za gardu koja je osiguravala sjednice Velikog savjeta. Vizualno je stupovima i lukovima podjeljen u tri zone. Između stupova su četiri niše, s četiri brončana kipa; Minerve, Merkura, Apolona i Mira. Iznad tri lunete je friz sa tri mramorna bareljefa, koji simbolički prikazuju snagu i političku spretnost Mletačke republike. Na tim reljefima su alegorije; Krete (Jupiter), Venecije (Minerva) i Cipra (Venera).

Terasa s mramornim balaustradama dograđena je 1663 godine. Nakon pada zvonika 1902. godine, Loggetta je potpuno porušena, nanovo je podignuta 1912., pri tom je u najvećoj mjeri korišten materijal pronađen na mjestu urušavanja zvonika.

Literatura[uredi - уреди]

  • Giuseppe Tassini, Curiosità veneziane, Venezia, Filippi editore, 1988.
  • AA.VV. Il campanile di San Marco - Il crollo e la ricostruzione, Milano, Silvana editoriale, 1992. ISBN 88-366-0399-8

Izvori[uredi - уреди]

  1. "". Produced, written and directed by David DeVries. Modern Marvels. The History Channel. 04. 11. 2003..
  2. Iain Fenlon, Piazza San Marco, str. 147, Profile Books, 2009
  3. Seattle Historical Society (ožujak 1973). "National Register of Historic Places Inventory -- Nomination Form" (PDF). National Park Service, United States Department of the Interior. http://www.dahp.wa.gov/gis/pdfs/228.pdf. pristupljeno 27. 08. 2007..