Venecijanski jezik

Izvor: Wikipedia
Venecijanski jezik
Łéngua vèneta
Govori se u  Italija,  Slovenija,  Hrvatska,  Brazil (u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina - pod imenom talijan sa dodatcima iz portugalskog i drugih sjevero italskih jezika),  Meksiko
Region Jadran
Ukupno govornici 2,180,000[1]
Jezička porodica Indoevropski jezici


>Italski
->Romanski
-->Zapadnoitalski
--->Zapadni
---->Galoiberski
----->Galoromanski
------>Galoitalski
------->Venecijanski
-------->

Jezički kodovi
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 roa
ISO 639-3 vec
Italy - Forms of Dialect.jpg

Venecijanski jezik (venecijanski: Łéngua vèneta, venexiàn/venesiàn talijanski: veneto; ISO 639-3: [1]) je jedan od pet galoitalskih jezika iz iz sjeveroistočne Italije.

Geografska rasprostranjenost[uredi - уреди]

Venecijanskim govori oko 2,180,000 [1] ljudi u Venetu, od Venecije do Verone na zapadu, južno do rijeke Po, a istočno do Furlanije i Trsta. Venecijanski se govori i u primorskom dijelu Slovenije i na poluotoku Istri i nešto manje po Dalmaciji u Hrvatskoj (računa se da oko 50,000 ljudi govori taj jezik).[1] U Brazilu se njime služi oko 4 000 000 ljudi u državama; Espírito Santo, São Paulo, Paraná, Rio Grande do Sul i Santa Catarina. Venecijanski se govori i u Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt)

Oznaka na venecijanskom Ovdje se govori i venecijanski

Dijalekti[uredi - уреди]

Venecijanski ima nekoliko dijalekata; bisiacco (govori se u provinciji Gorizia), triestino (provincija Trieste), istrian (po Istri i sam venecijanski (provincija Venecija).[1]

Venecijanski se nesmije brkati sa antičkim venetskim jezikom kojeg su govorili Veneti, u istoj regiji u 6. vijeku pne.

Historija[uredi - уреди]

Ulica u Veneciji sa oznakom calle, a ne kao što je uobičajeno u Italiji via

Venecijanski jezik nastao je od vulgarnog latinskog, pod utjecajem Kelta (eventualno Veneta) i jezika germanskih plemena (Vizigota, Langobarda i Ostrogota) koja su provalila u Sjevernu Italiju u 5. vijeku. Venecijanski se kao poznati pisani jezik, pojavio već u 13. vijeku, sa puno riječi iz grčkog i albanskog; "piròn" (viljuška), "carega" (stolica) "fanela" (potkošulja)

Venecijanski jezik bio je ugledan za vrijeme Mletačke Republike, tada je bio lingua franca Mediterana. Poznati pisci na venecijanskom bili su komediografi Ruzante (1502-1542) i Carlo Goldoni (1707-1793). Ruzante i Goldoni, slijedbenici su antičke talijanske kazalište tradicije - commedia dell'arte, svoja djela pisali su na narodnom venecijanskom govoru. Od ostalih autora koji su pisali na venecijanskom valja spomenuti prijevode Ilijade od Casanove (1725-1798) i Francesca Boarettia, te pjesme Biagia Marina (1891-1985). Poznat je i rukopis pod nazivom "Dijalog Cecca da Ronchitija od Bruzene o novoj zvijezdi" pripisan Galileu (1564-1642).

Danteov toskanski je kao književni jezik zasjenio venecijanski. Nakon propasti Mletačke Republike, venecijanski se postupno prestao koristiti i za administrativne svrhe. A od ujedinjenja Italije 1866, standarni talijanski (toskanski), potpuno je zasjenio venecijanski. Trenutno se venecijanski koristi samo u neformalnim oblicima razgovora po Venetu. Mnogi stanovnici Veneta su se zbog naglog osiromašenja regije, iselili u prekomorske zemlje (Brazil, Meksiko) osobito između 1870 - 1905 i 1945 i 1960.

Venecijanski emigranti stvorili su velike zajednice u Argentini, Brazilu (Talian), Meksiku (Chipilo venecijanski dijalekt), i Rumunjskoj, gdje se Venecijanski jezik još uvijek govori.

Regionalni parlament Veneta službeno je priznao postojanje Venecijanskog jezika (Łéngua Veneta) 28. marta 2007. - Zakonom o zaštiti i valorizaciji venecijanskog jezika i kulture.

Mali etimološki rječnik venecijanskog jezika[uredi - уреди]

Kao izravni regionalni nasljednik latinskog, većina riječi u venecijanskom leksiku potječe iz latinskog, a od novijeg doba od toskanskog, tako da je većina riječi srodna s odgovarajućim riječima u talijanskom. No u venecijanskom ima puno riječi izvedenih iz drugih jezika, kao što su; grčki, gotski i njemački, koje nemaju srodnosti sa talijanskim riječima, takvi primjeri su:

collapse: collapse;"

Venecijanski Srpskohrvatski Talijanski Izvor venecijanske riječi
uncò, 'ncò, incò, anco, ancuo danas oggi od latinskih hunc + hodie
apoteca apoteka farmacia od njemačke Apotheke
trincàr piti bere od njemačke trinken
becàr ljuto začinjeno essere piccante od talijanskog glagola beccare: doslovce "kljucati"
armelin marelica albicocca od armenske riječi
bisato, bisata jegulja anguilla od latinske riječi: bestia ("životinja"); biscia (vrsta zmije)
bisa, biso zmija serpente od latinske riječi: bestia ("životinja, zvijer"); biscia (vrsta zmije)
bìsi grašak piselli od talijanske riječi
isarda, risardola gušter lucertola od latinskog lacerta
trar via baciti tirare o talijanskog tirare via
calìgo magla nebbia od latinske riječi caligo
cantón ugao / strana angolo/parte od latinske riječi cantus
catàr pronaći+uzeti trovare+prendere od latinske riječi adcaptare
caréga, trón stolica sedia od latinske cathedra, od grčke thronus
petar sò pasti cascare od latinske cadere
ciao zdravo, doviđenja ciao od venecijanske riječi za roba s-ciao (od vulgarnog latinskog sclavus) zapravo kratice s-ciavo vostro (sluga pokorni)
ciapàr uhvatiti, uzeti prendere od latinske riječi capere: uzeti
co kad quando od latinske riječi cum, ali možda od staroroslavenskog ked, kad
copàr ubiti uccidere od staro talijanske riječi accoppare: doslovno "odsjeći glavu"
carpeta mini suknja gonna mini kao prostirka
còtoła, còtola suknja sottana od latinske riječi cotta: pokrivalo, odjeća
fanela majica maglietta od grčke riječi fanela
gòto, bicer čaša za piće bicchiere od latinske riječi gut(t)us: "bočica"
insìa izlaz uscita od latinske riječi in + exita
mi ja io od latinske riječi: me
morsegàr, smorsegàr ugristi mordere od latinske riječi: morsus ("izgrižen")
mustaci brkovi baffi od grčke riječi moustaki
munìn, gato , gatin mačka gatto vjerojatno od glasanja "mjau"
meda veliki snop grosso covone od latinske riječi: messe (žetva)
musso magarac asino ?
nòtoła, notol šišmiš pipistrello od latinske riječi: not (noć)
pantegàna štakor ratto od slovenske riječi podgana (od latinskog ponticanus - ponto crno more)
pinciar tući, varati, spolni odnos imbrogliare, superare in gara, amplesso od francuske riječi pincer: prikliještiti
pirón viljuška forchetta od grčke riječi pirouni
ciàcołe glasine, ogovaranja chiacchiere
plao far zabušavati, učiti za pomorca marinare scuola od njemačkog blauen
pomo/pón jabuka mela od latinskog pomus
schei novac denaro soldi od njemačkog schei-kovanica
saltapaiusk skakavac cavalletta od latinskog salta: skočiti + paiusk: trava
sghiràt vjeverica scoiattolo najvjerovatnije od grčkog: skiouros vjeverica
sgnapa lozovača, rakija grappa acquavite od njemačkog schnaps
sgorlàr, scorlàr tresti scuotere od latinskog: ex + crollare (latinski)
strica linija, crta, potez, traka linea, striscia od staronjemačkog korijena: *strik
strucar udarati / stisnuti premere, schiacciare od staronjemačkog korijena: *strik
supiàr, subiàr, sficiàr zviždati fischiare sub + flare (is + puhati)
tòr su pokupiti raccogliere od latinskog tollere (oduzeti)
técia, tegia tava pentola od latinskog tecula (latinski)
tosàto, tosàt, buteleto , fio momak, dečko ragazzo od talijanskog tosare: "ošišati")
puto, putèło, putełeto , putèo momak, dječak ragazzo od latinskog puer, putus (dijete)
matelot momak, dečko ragazzo vjerojatno od francuskog matelot ("mornar")
vaca krava mucca, vacca od latinskog vacca (krava)
sc-iopa, sc-iopòn puška fucile-scoppiare od latinskog scloppum (pištolj)

Literatura[uredi - уреди]

  • Gianfranco Cavallarin: Esiste la lingua Veneta?, Est Ediçòs;
  • MacKay, Carolyn J. (1993) Il dialetto vento di Segusino e Chipilo, grafiche Antiga, Cornuda ’93.
  • Sartor, Mario - Ursini, Flavia. (1983) Cent’anni di emigrazione: una comunità veneta sugli altipiani del Messico, Grafiche Antiga, Cornuda, (Treviso).

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]