Gotski jezik

Izvor: Wikipedia
Gotski
𐌲𐌿𐍄𐌹𐍃𐌺 Gutisk
Govori se u Oium, Dacija, Italija, Gallia Narbonensis, Hispania, Krim.
Izumiranje jezika uglavnom izumro do 8. ili 9. vijeka, ostaci su se mogli održati do 17. vijeka
Jezička porodica


>Germanski
->Istočnogermanski
-->

Pismo Gotsko pismo
Jezički kodovi
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 got
ISO 639-3 got

Gotski jezik (ISO 639-3: got) je izumrli istočnogermanski jezik indoeuropske jezične porodice. Imao je tri dijalekta krimski gotski, ostrogotski i vizigotski.

Izvorno ime jezika kako su ga nazivali Goti, *gutiska razda, rekonstruirano je prema Jordanesovoj povijesti Gota. Riječ razda (govor) sačuvana je, npr. u Evanđelju po Mateju [1].

Ne postoje jezici koji su nastali iz gotskog jezika mada engleski jezik ima određene sličnosti zbog imigracije germanskih plemena iz Saksonije u Englesku.

Gotski jezik je dokazano najstariji germanski jezik. Prvi pisani zapis koji je sačuvan na ovom jeziku je prevod Biblije iz 4. veka, i jednini je mrtvi istočnogermanski jezik koji je ostavio pozamašan korpus pisanih dokumenata. Drugi, kao na primer burgundski ili vandalski jezik, poznati su samo po imenu, i za sobom nisu ostavili nikakve istorijske tragove.

Gotski jezik je počeo da opada sredinom 6. veka, zahvaljujući različitim faktorima: vojnom porazu koji su Goti pretrpeli od Franaka, eliminaciji Gota sa Apeninskog poluostrva, masovnom prelasku u hrišćanstvo a samim tim i na latinskijezik, kao i geografskoj izolovanosti na Iberijskom poluostrvu. Jezik je preživeo na tlu današnje Španije do 8. veka. Franački pisac Valafrid Strabus zapisao da se u 9. veku još uvek govorio u dolini donjeg toka Dunava i planinskim izolovanim delovima Krima, kao Krimski gotski jezik. U kasnijim spisima se samo pojavljuju neki izrazi koji zvuče kao gotski, međutim čija pripadnost tom jeziku nije sigurna.

Gotski se na Krimu očuvao u nekoliko sela sve do 18. stoljeća (Bloomfield 1933)[1]

Pismo[uredi - уреди]

Gotsko pismo
Stranica iz gotske Biblije (Codex Argenteus)

U 4. stoljeću biskup Wulfila stvorio je gotsko pismo na osnovi grčkog pisma za svoj prijevod Novog zavjeta uz dodatne rune i latinska slova za germanske glasove. Wulfilin prijevod Biblije je najstarije sačuvano književno djelo na jednom germanskom jeziku.

Primjer[uredi - уреди]

Oče naš, na gotskom jeziku (u latiničkoj transliteraciji) [2]:

atta unsar þu ïn himinam
weihnai namo þein
qimai þiudi nassus þeins
wairþai wilja þeins
swe ïn himina jah ana airþai
hlaif unsarana þana sin teinan gif uns himma daga
jah aflet uns þatei skulans sijai ma
swaswe jah weis afletam þai skulam unsaraim
jah ni brig gais uns ïn fraistubnjai
ak lau sei uns af þamma ubilin
unte þeina ïst þiudangardi
jah mahs jah wulþus ïn aiwins
amen

(Izgovor: ai — dvoglas (diftong) ai ([aɪ̯]) ili dugo e ([ɛː]); ei — dugo i ([]); þ — kao bezvučno englesko th ([θ]))

Zanimljivosti[uredi - уреди]

Riječ »hljeb« posuđenica je iz gotskog jezika (od hlaifs, genitiv hlaibis [hlebis]) (v. Hrvatski jezični portal).

Bilješke[uredi - уреди]

  1. ^  Codex Argenteus, Matthew 26:73
  2. ^  Codex Argenteus, Matthew 6:9-13


Commons-logo.svg U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Gotski jezik

Izvori[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]