Trst (provincija)
| Provincija Provincija Trst Provincia di Trieste |
|
|---|---|
| Država | Italija |
| Regija | Furlanija-Julijska krajina |
| Sjedište | Trst (Trieste) |
| Stanovništvo | 236.650 st. |
| Površina | 212 km² |
| Gustina naseljenosti | 121/km² |
| Veb stranica | Provincija Trst |
Provincija Trst (talijanski: Provincia di Trieste, slovenski: Tržaška pokrajina) je jedna od četiri provincije u talijanskoj regiji Furlanija-Julijska krajina. Glavni i najveći grad pokrajine je Trst. Službeni jezici pokrajine su talijanski i slovenski.
Sadržaj/Садржај |
Historija [uredi - уреди]
Srednji vijek [uredi - уреди]
Nakon raspada Zapadnog Rimskog Carstva, područje današnje Provincije Trst zauzeli su Franci. Početkom 14. vijeka ovim krajem su ovladali habsburgovci oni su taj kraj po tadašnjim feudalnim običajima razdijelili svojim vazalnim podanicima, od kojih su grofovi iz Duina bili najmoćniji. Tokom vladavine Marije Terezije, i njena sina Josipa II u 18. vijeku značajno se razvila pomorska trgovina.
Nakon tog je ovak kraj 1809. godine zauzela napoleonova vojska. Nakon njegova sloma čitav kraj potpao je pod Austrijsko Carstvo i postao njegova pokrajina - Austrijsko primorje. Okolica Trsta je administativno podjeljena tako da su općine Duino-Aurisina (Devin-Nabrežina), Sgonico (Zgonik) i Monrupino (Repentabor) pripojene su Gorici (koja je bila glavni grad pokrajine Austrijsko primorje), dok je Trst potpao pod izravnu upravu Austrijskog carstva. Općine Dolina i [[Muggia|Muggia (Milje) postali su dio Istre. Rapalskim ugovorom iz 1920. godine koji je uslijedio nakon propasti Austro-Ugarske, Trst i Istra su pripali Kraljevini Italiji.
Nakon Drugog svjetskog rata [uredi - уреди]
Nakon svršetka Drugog svjetskog rata, na ovom području 15. septembra 1947. godine, osnovana je država pod nazivom Slobodna Teritorija Trsta - STT. Nakon višegoodišnjih napetosti oko budućnosti, Jugoslavija i Italija su se sporazumjele 1954. o podjeli STT na dva dijela. Zona A postala je današnja Provincija Trst u sastavu Republike Italije, a Zona B priključena je SFRJ i postala dio SR Slovenije i SR Hrvatske. Provincija Trst konačno je i službeno postala dio Italije 1977. godine, Osimskim sporazumom.
Geografske karakteristike [uredi - уреди]
Teren Tršćanske provincije je prilično uski (5-10 km) i dugački (oko 30 km) pojas blago valovitog krasa uz Tršćanski zaljev, koji se uzdiže do 400 metara nadmorske visine. Tršćanska provincija na sjeverozapadu graniči s Provincijom Goriziom, sa juga i istoka Slovenijom (Primorska), a sa zapada Tršćanskim zaljevom (Jadranskim morem).
Između Trsta i Muggie nalazi se Zaljev Muggia. Teritorij Provincije Trst je izrazito kraški teren [1]pun tipičnih kraških polja, golih izbrazdanih stijena sa škrapama, vrtačama, špiljama (najpoznatija špilja je Grotta Gigante) i jednom rijekom ponornicom - Timava koja ponire kod Škocjanske jame kao Reka i ponovno izlazi na površinu 2 km prije uvira u Jadransko more kod Ribiškog naselja između Monfalcona i Duina.
Općine [uredi - уреди]
| Kod ISTAT (Istituto Nazionale di Statistica) | Općina (Comune) | Stanovnika (2009) |
|---|---|---|
| 032001 | Duino-Aurisina (Devin Nabrežina) | 8,675[2] |
| 032002 | Monrupino (Repentabor) | 891[2] |
| 032003 | Muggia (Milje) | 13,410[2] |
| 032004 | San Dorligo della Valle (Dolina) | 5,945[2] |
| 032005 | Sgonico (Zgonik) | 2,102[2] |
| 032006 | Trieste (Trst) | 205,523[2] |
| Ukupno | 236,546[2] |
Privreda [uredi - уреди]
Privreda pokrajine temelji se na brodogradnji, uslugama (osiguranje, trgovina, turizam), i prerađivačkoj industriji koja je uglavnom smještena u Trstu. Veliki prihod provincija ostvaruje od transporta, i prometa tršćanske luke. U posljednjim decenijama ponovno je razvijena poljoprivreda, ima puno maslina i vinograda za poznato vino iz tog kraja teran.
Za Austro-Ugarske taj kraj bio je dio Austrijske rivijere (od Grada do Lošinja) u kojem je turizam bio vrlo razvijen za ondašnje prilike. Nešto iz tih zlatnih vremena je ostalo u Sistiani i Duinu, u kojima je razvijen balnearni turizam. Trst ima posjetioce, ali većinom tranzitne koji se ne zadržavaju u gradu dulje od dan dva, u razgledavanju njegovih kulturno - historijskih spomenika. Velike kulturno historijske atrakcije tršćanske provincije su Devinski dvorac i Maksimilijanov Dvorac Miramare.