Međunarodni monetarni fond

Izvor: Wikipedia
Sjedište MMF-a u Washingtonu

Međunarodni Monetarni Fond (MMF) (na engleskom International Monetary Fund-IMF) je međunarodna organizacija zadužena za nadzor globalnog finansijskog sistema nadziranjem kamatnih stopa i bilansi plaćanja, kao i za pružanje tehničke i finansijske pomoći. Trenutno MMF ima 184 zemlje članice.

Djelovanje[uredi - уреди]

Ukratko, "slogan" MMF-a glasi: "zategnite pojas". Tri su glavna područja aktivnosti: promatranje, financijska i tehnička pomoć. Nadzor se sastoji od procene propisa o novčanoj razmeni zemalja članica s obzirom na uverenje kako jaka i dosledna ekonomska politika vodi stabilnom deviznom tečaju, te pogoduje rastu i razvoju svjetske ekonomije. Financijska pomoć uključuje kredite i zajmove članicama MMF-a s platnim bilansom koja podupire politiku prilagodbe i reforme. (Podatak od 31. januara 2001. pokazuje kako MMF devedeset i jednoj zemlji daje oko 65,3 milijarde dolara kredita). Što se tiče tehničke pomoći, MMF pruža stručnu i inu pomoć svojim članicama pri kreiranju i provedbi finansijske i monetarne politike, osnivanju institucija, dogovorima s MMF-om, te statističke podatke.

Historija[uredi - уреди]

MMF je osnovan na svjetskoj konferenciji o monetarnim i finansijskim problemima održanoj u Bretton Woodsu 1944. godine. Osnovu za njegovo funkcioniranje činili su planovi sačinjeni u Velikoj Britaniji i SAD-u. Razvoj Fonda možemo pratiti kroz dva perioda:

Prvi period[uredi - уреди]

U prvom periodu ciljevi MMF-a bili su sljedeći:

  • Omogućiti ekspanziju uravnoteženog rasta međunarodne trgovine i time doprinijeti povećanju i održavanju visoke razine zaposlenosti i visoke razine realnog dohotka;
  • Učvrstiti stabilnost deviznih tečajeva;
  • Uspostaviti multilateralni sistem plaćanja tekućih transakcija;
  • Na osnovu mogućnosti korišenja sredstava Fonda za korekcije platnobilančnih neravnoteža, uspostaviti povjerenje među zemljama članicama u pogledu dugoročne međunarodne monetarne stabilnosti.

Početna ili pristupna obaveza svake članice Fonda sastojala se uglavnom iz ustanovljavanja pariteta svoje valute i iz uplate odgovarajućeg iznosa financijskih sredstava. Paritet se određivao u odnosu na zlato ili u odnosu na dolar, pa se stoga ovaj sistem naziva Sistem zlatnodeviznog standarda. Eventualna promjena pariteta mogla se dogoditi samo ako se zemlja nađe u tzv. fundamentalnoj neravnoteži i uz suglasnost Fonda. Određivanje iznosa financijskih sredstava za uplatu kvote zemlje članice vršilo se proporcionalno parametrima koji reflektiraju snagu nacionalne ekonomije. Kvota se uplaćivala 25% u zlatu i 75% u domaćoj valuti.

Uskoro se javlja problem likvidnosti Fonda koji je nastao iz jednostavnog razloga tj. zbog prihvaćanja zlatno deviznog standarda kao osnovne poluge međunarodnih monetarnih relacija. Naime, američki dolar, zbog najsnažnije pozicije i najčvršćeg položaja u svjetskoj trgovini, postupno preuzima vodeću ulogu u brettonwoodskom monetarnom sistemu, te postaje glavnom rezervnom valutom zemalja članica. 60-ih godina 20. stoljeća, unatoč svom posebnom položaju dolar je sve više slabio. Opadanjem vrijednosti dolara, narušava se i mehanizam međunarodnih monetarnih odnosa, te problem likvidnosti dolazi do punog izražaja. Zbog toga 28. jula 1969. godine ustanovljena je šema kreiranja novih rezervnih sredstava Specijalna prava vučenja (SPV). Ta nova sredstva zapravo se kreiraju samo knjigovodstveno među zemljama članicama.

Drugi period[uredi - уреди]

Grafikon kretanja vrijednosti dolara

Drugi period započinje i traje do danas kada MMF početkom 70-ih godina 20. stoljeća zapada u najveću krizu dotada. Odliv kratkoročnog dolarskog kapitala u inozemstvo, dalje održavanje visoke stope inflacijeu SAD-u izazvalo je brojne spekulacije na štetu američkog dolara. Predsjednik SAD-a je 15. augusta 1971. godine objavio ukidanje konvertibilnosti dolara u zlato i uvođenje dodatnog poreza na sav uvoz u SAD. Tim činom je prestao funkcionirati međunarodni monetarni sistem na principima ustanovljenim u Bretton-Woodsu. Krajem 1971. godine postignut je sporazum, gdje su SAD povećale cijenu zlata za 8,57%, SR Njemačka i Japan su smanjile cijenu marke za 5% i jena za 8,5% u odnosu na zlato, dok su Velika Brianija i Francuska zadržale cijene zlata istim. Nakon toga dolazilo je do još nekoliko korekcija cijena, sve do sastanka na Jamajci 1976. godine, gdje se MMF preobrazio u sistem valutnih područja, kao što su sistem europskog valutnog fluktuiranja ili europske zmije, zatim dolarsko područje, područje francuskog franka, područje britanske funte i područje SPV-a.

MMF danas[uredi - уреди]

Kao i u prošlosti MMF i dalje predstavlja međudržavnu i monetarnu financijsku instituciju ali danas s gotovo univerzalnim članstvom. Njegoa se aktivnosti i politika provodi temeljem Sporazuma (Articles of Agrement) a izvršava se putem organiziranog vodstva u formi Odbora guvernera (A Board of Governors), zatim izvršnog odbora (An Executive Board) i Upravljačkog direktora (A Managing Director) s timom od oko 2000 zaposlenika.

Popis upravljačkih direktora MMF-a[uredi - уреди]

Ovdje se nalazi popis svih upravljačkih direktora:

Mandat
   Ime i prezime
   Država
6. maj 1946. - 5. maj 1951 Camille Gutt Belgija
3. august 1951. - 3. oktobar 1956 Ivar Rooth Švedska
21. novembar 1956. - 5. maj 1963. Per Jacobsson Švedska
1. septembar 1963. - 31. august 1973. Pierre-Paul Schweitzer Francuska
1. septembar 1973. - 16. juni 1978. Johannes Witteveen Nizozemska
17. juni 1978. - 15. januar 1987. Jacques de Larosière Francuska
16. januar 1987. - 14. februar 2000. Michel Camdessus Francuska
1. maj 2000. - 4. mart 2004. Horst Köhler Njemačka
7. juni 2004. - 28.9. 2007. Rodrigo de Rato Španija
28.9. 2007. - 19.5. 2011. Dominique Strauss-Kahn Francuska

MMF i Stvarna situacija[uredi - уреди]

Tijekom desetljeća unutrašnja organizacija MMF zbog ekonomskih promena u svijetu je postala anakronizam to jest odnos država i njihovih upravljačkih postotaka unutar MMF je izgubio dodirne točke s realnošću. Ova tablica prikazuje podjelu upravljačkih prava i stvarno stanje svetske ekonomije.

Upravljačke kvote i svetska ekonomija
Država Državna pozicija u MMFu Državna pozicija po BDPa Postotak glasova u MMFu
 SAD 1. 1. 16.74 %
 Japan 2. 3. 6.01 %
 Nemačka 3. 4. 5.87 %
 Velika Britanija 4. 6. 4.85 %
 Francuska 5. 5. 4.85 %
 Kina 6. 2. 3.65 %
 Italija 7. 8. 3.19 %
 Saudijska Arabija 8. 23. 3.16 %
 Kanada 9. 9. 2.88 %
 Rusija 10. 11. 2.69 %
 Indija 11. 10. 2.34 %
 Nizozemska 12. 16. 2.34 %
 Belgija 13. 21. 2.08 %
 Švajcarska 14. 19. 1.57 %
 Australija 15. 13. 1.47 %

Vidi[uredi - уреди]