Hercegovina

Izvor: Wikipedia
Hercegovina

Hercegovina je historijska i geografska regija u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, koja se prije nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum. Ukupna površina Hercegovine iznosi 9.948 km², a prema drugim podacima i 10.190 km², sa oko 437.000 stanovnika prema popisu iz 1991. godine. Nacionalnu strukturu stanovništva Hercegovine činili su 1991.: Hrvati (206.457), Bošnjaci (112.948), Srbi (93.047), Jugosloveni (18.494), te tzv. ostali (6.149).

Geografija[uredi - уреди]

Datoteka:StariMost3.PNG
Stari most u Mostaru

Hercegovina se kao prirodna regija sastoji iz dvije mikroregije: niske (primorske ili jadranske) Hercegovine i visoke (gornje ili planinske) Hercegovine. Visoka Hercegovina ili Rudine obuhvata sliv gornje i srednje Neretve, znatan dio dinarskog predjela Bila i Polja, visoke planine: Velež (1968 m), Volujak (2294 m), Prenj (2155 m), Čvrsnica (2228 m), Crvanj (1920 m), kao i kraška polja: Nevesinjsko, Gatačko i druga. Rudine se stepenasto spuštaju ka Huminama ili Donjoj Hercegovini i Jadranskom moru. Na planini Prenj nalazi se Boračko jezero, u dolini rijeke Neretve je vještačko Jablaničko jezero, a u dolini njene pritoke Rame vještačko Ramsko jezero. Od 433 naselja planinske Hercegovine najveće je Konjic.

Niska ili jadranska Hercegovina se prostire oko donjeg toka rijeke Neretve i u slivovima rijeka Bregava i Trebižat, obuhvata veliko Popovo polje, Mostarsko polje i kotlinu, dio Neretvanske blatije i Trebinjsko polje. I Humine su krečnjačko područje, sa flišnim pojasevima, bilima i poljima, te mnogim pećinama i jamama. Najpoznatija i najduža je pećina Vjetrenica (6,2 km). Hutovo blato je veliki ornitološki rezervat. Neretvanska blatija je močvarna i jezerska, ali i plodna, sa submediteranskim podnebljem. Trebišnjica čiji se prirodni izvor nalazi na 398 metara nadmorske visine, nekada je sa svojih 98 km bila najveća ponornica u Europi. Izvor je popotpljen 1964. u akumulacijskom Bilećkom jezeru, a nakon što je 1979. rijeka betonirana cijelim tokom, danas je to kanal koji povezuje dvije centrale (Gorica i Hutovo/Čapljina) i koji nema prirodnu vezu sa svojim okolišem. Neretva je duga 218 km i izvire na 320 meatara iznad mora.

Stari most na Neretvi (1682) u Konjicu (trenutno u fazi obnove nakon što je miniran u Drugom svjetskom ratu od strane njemačkih nacista pri povlačenju 3. marta 1945) se smatra tačkom gdje se Hercegovina spaja sa Bosnom.

Historija[uredi - уреди]

Hercegovina je historijska regija u Bosni i Hercegovini koja se prije nazivala Humska zemlja, Zahumlje ili Hum. Kao historijski i geografski pojam prvi put se javlja pod tim imenom 1454. u pismu bosanskoga sandžakbega Isa-bega Ishakovića.

Šablon:Kutijica za zastave

Predhistorijsko doba[uredi - уреди]

Trebinje

Najstariji tragovi ljudskoga boravka na prostoru Hercegovine otkriveni su u (polu)pećini Badanj kod Stoca, u kanjonu rijeke Bregave 1976. Ljudi su tu boravili oko 16 000 godina pne. Ostala značajna nalazišta iz prahistorije nalaze se u Varvari kod Prozora, na Crvenim stijenama iznad Trebišnjice, Ravlića pećini kod Gruda, te Zelenoj pećini iznad vrela Bune kod Mostara. U neolitu, mlađem kamenom dobu, osim spomenutih, postojala su i ljudska prebivališta na Čairu kod Stoca, Lisičićima kod Konjica i u okolici Posušja. Brončano doba, u vremenu od 1800. do 700. p.n.e znatno je bogatije historijskim nalazima. Najznačajniji ostaci iz brončanoga doba (a dijelom i iz željeznog) su svakako gradine, fortifikacijske multifunkcionalne utvrde na brdskim vrhuncima, i gomile, kamene grobne humka razmještene bez posebnog reda po brdskom krajoliku. U željezno doba na historijsku pozornicu izlaze i Iliri, tradicionalni stanovnici Balkana. Iliri se javljaju uglavnom u plemenskoj formi, nastanjaju manje zajednice i žive u međusobnom srodstvu sa ostalim ilirskim plemenima istog kraja. Najpoznatija ilirska plemena, koja su nastanjivala južne krajeve Bosne i Hercegovine su: Delmati, Ardijejci i Daorsi. Delmati su u početku živjeli na području velikih kraških polja, kao što su: Duvanjsko i Livanjsko polje, no kasnije su se proširili sve do obala Jadranskoga mora, a pretpostvalja se i do rijeke Neretve. U primorju i uz donji tok rijeke Neretve obitavali su ratoborni Ardijejci, koji su se uglavnom bavili riječnim i jadranskim piratstvom, presretanjem tuđih, mahom rimskih brodova i kola, kao osnovnim načinom privređivanja. Daorsi su bili rano helenizirani, kovali su vlastiti novac, a njihov je glavni grad bio iznad Ožanića kod Stoca. Rimljani su već u 3. st. pne. prodrli u dolinu rijeke Neretve. Iz Narone (danas Vid kod Metkovića) vodili su ratne operacije protiv buntovnih Delmata, koje su konačno skršili nakon Batonova ustanka 6. - 9. stoljeća n.e.

Rimsko doba[uredi - уреди]

Hercegovina ulazi u sastav rimske provincije Dalmacije. Dalmatinski namjesnik Publije Kornelije Dolabela izgradio je od Salone, glavnog grada Provincije Dalmacije, više cesta koje su presijecale područje Hercegovinu i koje su dalje išle prema sjeveru ili istoku. Jedna od značajnijih bila je ona smjerom Salona - Narona - Diluntum - Leusinium (danas: Solin - Vid - Stolac - Trebinje). Iz rimskoga doba ostao je veliki broj kamenih nadgrobnih natpisa, koji se danas čuvaju u regionalnim muzejima u Sarajevu, Splitu, Mostaru i Humcu. Arheolozi su otkrili veći broj poljoprivrednih imanja (tzv. villae rusticae), među kojima su najznačajnija: Mogorjelo, Panik i Višići. U ranokršćanskom razdoblju podižu se brojne bazilike i crkve: Žitomislići, Cim, Klobuk, Tasovčići, Čerin, Lisičići i drugdje.

Dolazak Slavena[uredi - уреди]

Datoteka:Ljubuski.jpg
Slap Kravica kod Ljubuškog

Od VII stoljeća započinju seobe Slavena preko rimskih provincija. U tome naletu propadaju mnogi gradovi, imanja, utvrde i hramovi. U razdoblju od VII do IX stoljeća historičarima često nedostaju historijski izvori, zbog čega je veoma teško rekonstruisati svakodnevni život na ovom području. U X stoljeću bizantijski car Konstantin Porfirogenet na području Hercegovine bilježi tri ranosrednjovjekovne kneževine: Paganiju, Zahumlje i Travuniju. Prvi poznati knez u Zahumlju bio je Mihovil Vičević (910. - 950.). Kasnije Zahumlje potpada pod vlast hrvatskih vladara Tomislava i Krešimira.

Srednjovjekovna Bosna[uredi - уреди]

Datoteka:Stecak Radimlja.jpg
Tragovi vremena: Stećci

Uspon bosanske države počeo je za Stjepana II Kotromanića (1322-1353). On je zavladao i Humom, koji će dugo ostati u vlasti bosanskih vladara. Ipak, u XV stoljeću u Humskoj zemlji raste moć istaknutih velikana, od kojih je za historiju na području Hercegovine najznačajniji Stjepan Vukčić Kosača, koji godine 1448. uzima titulu hercega, po kojoj je Hercegovina i dobila ime. Neki historijski izvori za njega tvrde da je bio lukav političar, prevrtljiv vjernik i veliki ljubitelj žena. Iz ranog srednjeg vijeka, vjerovatno iz XII stoljeća, potiče čuvena Humačka ploča, spiralan natpis na bosanskoj ćirilici s ostacima glagoljskih slova, koja se danas nalazi u bogatoj arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana na Humcu. Brojni su nalazi karolinčkih mačeva, ostruga, nakita i novca, posebno bizantskoga. Za trgovinu je najveća luka bila Drijeva na Neretvi, u neposrednoj blizini Gabele. U duhovnom životu mistična je pojava Crkve bosanske. Utvrđeni gradovi su: Blagaj kod Mostara, Počitelj, Ljubuški, Vidoški, Trebinje, Mičevac, Klobuk i Ključ kod Gacka. XIV i XV stoljeće prepoznatljivo je i po stećcima, kamenim nadgrobnim spomenicima, od kojih je najčuvenija nekropola Radimlja kod Stoca. Za historičare i jezikoslovce vrijedni su ćirilični natpisi na stećcima, od kojih su najznačajniji onaj Vignja Miločevića iz Kočerina kod Širokoga Brijega iz 1404. godine. On je vrijedan svjedok pripadnosti ovoga kraja bosanskoj kraljevskoj kruni, a pisan je bosančicom i čistom ikavicom, karakterističnim jezičkim izrazom u velikom dijelu Bosne i Hercegovine toga vremena.

Osmansko doba[uredi - уреди]

Počitelj

Osmanske trupe ulaze u Bosnu 1463., a u Hercegovinu 1466, o čemu svjedoči prvi osmanski defter za Hercegovački sandžak 1477 godine,koji je prvi poznati popis stanovništva i iz kojega i dan danas crpimo obilje važnih podataka. Na području historijske Humske zemlje osnivaju Hercegovački sandžak, koji 1580. ulazi u sastav Rumelijskoga ejaleta, a potom u Bosanski pašaluk. Upravna podjela bila je različita u pojedinim razdobljima, ali se ipak najduže zadržavaju kadiluci i nahije kao osnovne administrativne jedinice. Osmanlije su prvi počeli ovo područje nazivati Hercegovina, po njenom nekadašnjem vladaru hercegu Kosači.

Austro-Ugarsko doba[uredi - уреди]

20. stoljeće[uredi - уреди]

Gradovi[uredi - уреди]

Mostar, Trebinje, Čapljina, Konjic, Jablanica, Stolac, Široki Brijeg, Posušje, Prozor,Livno,Tomislavgrad,Grude, Čitluk, Ljubuški, Neum, Ljubinje, Bileća, Nevesinje i Gacko.

Klima[uredi - уреди]

Na klimu u Hercegovini utiče blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina. U velikom dijelu Hercegovine prevladava uglavnom mediteranska klima, koju karakteriziraju blage zime i topla ljeta. Izrazito kišni mjeseci javljaju se tokom hladnijih godišnjih doba od novembra do februara. Blizina Jadranskog mora tokom zime omogućuje zračenje topline nagomilane u ljetnom razdoblju, čime ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum tokom ljetnih mjeseci jula i avgusta, i ne rijetko dodirnu i 40. podiok Celzijusove skale. Maksimum oborina u ovom kraju izlučuje se u jesenskim mjesecima, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u novembru i decembru. U visokoj Hercegovini i planinskim područjima ove regije prevldava uglavnom kontinentalna klima sa izraženijim snježnim padavinama.

Najizraženiji vjetrovi pušu sa sjevera i sjeveroistoka. Bura, suhi sjeverni vjetar, puše u cijeloj Hercegovini, a najviše zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom. Nasuprot buri, tokom jeseni i proljeća javlja se i drugi vjetar ovih krajeva: jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, a zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije pljuskova prestaje.

Vegetacija[uredi - уреди]

Smokva

U južnim dijelovima Hercegovine pretežito vlada zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tokom cijele godine. Njezino zeleno lišće ukras je krečnjačkih brda i obale mora u Neumu. Niska Hercegovina raspolaže prostranim i bujnim hrastovim šumama, koji mjestimično ukrašavaju pejzaže i sjevernijih dijelova Hercegovine. Visoka Hercegovina obiluje i brojnim površinama četinarskih šuma.

Hercegovina se može pohvaliti nekolicinom endemičnih biljnih vrsta, a svakako jedna od najznačajnijih sredozemnih vrsta je šipak. Njegovi su crveni cvjetovi i plodovi prava atrakcija ovog dijela Bosne i Hercegovine. Srednjoeuropskom flornom elementu pripadaju tilovina, bukva, hrast i bršljan. Euroazijski florni element je obični bor. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu atrakciju sa svojim cvijetom karakterističnim za hercegovačka brda. Kad procvjetaju, siva krečnjačka brda mijenjaju svoju boju. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Miris cvijeća i svježina zraka djeluju povoljno na ljudski organizam. Pčele rado nastanjuju ovo područje, dajući u košnicama Hercegovine čuveni ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture, koje je čovjek donio svojom rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati hercegovački duhan (Nacotinum tabacum) po svojoj kvaliteti spada među najbolje duhane u svijetu. Danas je pak njegova proizvodnja gotovo prestala.

Datoteka:Jematva.jpg
Motiv iz vinograda

Hercegovina ima i drugih vrijednosti i rijetkosti kojima se može s ponosom pokazati svijetu. Među njih spadaju svakako i čuvena hercegovačka vina Žilavka i Blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini, na njenoj kraškoj podlozi i pod njenom ugodnom klimom Mediterana. Zahvaljujući blagim klimatskim uvjetima i svom položaju, ovaj kraj poznat je i po prvim trešnjama, koje sazrijevaju mnogo ranije nego u ostalim krajevima zemlje. Istovremeno, krajolik krase i brojne plantaže voća na kojima rastu mnoga stabla trešanja, višanja, šljiva, krušaka, kajsija, breskvi, jabuka, itd. Uz to je ovaj dio naše zemlje postao jedan od najvećih centara za uzgoj povrća u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Poznate ličnosti[uredi - уреди]

  • Umjetnost:

Safvet beg Bašagić, Grgo Martić, Mehmedalija Mak Dizdar, Antun Branko Šimić, Stanislav Šimić, Zvonimir Remeta, Anđelko Vuletić, Predrag Matvejević, Alija Nametak, Aleksa Šantić, Mirko Kovač, Hamza Humo, Alija Isaković, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić, Himzo Polovina, Safet Isović, Ismet Ico Voljevica, Nataša Ninković, Nebojša Glogovac.

  • Sport

Vahid Halilhodžić, Enver Marić, Duško Bajević, Franjo Vladić, Blaž Slišković, Semir Tuce, Ivan Ćurković, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Dragomir Dragan Okuka, Meho Kodro, Džemal Hadžiabdić, Sead Kajtaz, Sabahudin Dino Bilalović, Vladimir Vlado Gudelj, Mirza Teletović, Vukašin Višnjevac, Mirko Alilović, Boro Primorac, Jasmin Repeša, Nikola Prce, Bojan Bogdanović, Stanko Barać, Nenad Bijedić, Zvonimir Noka Serdarušić, Zoran Planinić, Marin Čilić, Emir Balić, Dražen Dalipagić, Jasna Merdan - Kolar, Nikola Damjanac, Nemanja Supić, Zdravko Bato Govedarica,

  • Historija & politika

Džemal Bijedić, Avdo Humo, Mujaga Komadina, Miloš Komadina, Osman Nuri Hadžić, Gazi Husrev-beg, Safet Oručević,

Turističke znamenitosti[uredi - уреди]

Datoteka:Arslanagic.jpg
Arslanagić most u Trebinju

Stari most i historijska jezgra starog Mostara, stari grad Počitelj, Stari grad Stolac, historijska jezgra starog Trebinja, Tekija na Buni, Arslanagić most, Osman-pašina džamija u Trebinju, Pravoslavni manastir Žitomislići, Franjevački samostan Šćit, Franjevački samostan Humac, Međugorje, Mogorjelo (villa rustica), ilirski grad Daorson, arheološko nalazište Gabela, nekropola stećaka Radimlja, nacionalni park Hutovo blato, pećina Vjetrenica, vodopad Kravica, jadranska kupališta u Neumu, muzej i memorijalni spomen kompleks "Bitka na Neretvi" u Jablanici.

Vanjske veze[uredi - уреди]