Predrag Matvejević

Predrag Matvejević
Rođen/a	7. oktobar 1932. (1932-10-07)

Predrag Matvejević (Mostar, BiH, 7. 10. 1932.) je bosanski i hrvatski pisac, državljanin Italije, član Akademije nauka i umjetnosti BiH od 2002..

Matvejević je rođen u Mostaru 1932. od oca Rusa, suca u komunističkoj Jugoslaviji od 1945. godine, i majke Hrvatice iz BiH. Nakon školovanja u rodnom Mostaru započinje studij romanistike u Sarajevu koji završava u Zagrebu. Godine 1967. doktorira na sveučilištu Sorbonni u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu.

Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a između 1991. i 1994. godine predaje slavensku književnost na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpsku i hrvatsku književnost i srpskohrvatski jezik na Rimskom sveučilištu La Sapienza.

Matvejević je primio počasni doktorat u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst), a dodijeljen mu je i počasni doktorat na Univerzitetu „Džemal Bijedić“ u istočnomu Mostaru.

Matvejević je najprevođeniji hrvatski autor u svijetu. Njegov "Mediteranski brevijar" preveden je na dvadesetak jezika (samo u Italiji prodan je u više od 300.000 primjeraka), a „Druga Venecija“ na desetak. Matvejevićevu publicističku knjigu "Jugoslavenstvo danas" objavio je beogradski BIGZ 1984. kao džepno izdanje u 30.000 primjeraka.

Počasni je potpredsjednik Međunarodnoga PEN kluba. Predsjednik je Znanstvenoga vijeća Mediteranskoga laboratorija u Napulju. Bio je savjetnik za politiku spram Sredozemlja Europskog povjerenstva.Godine 1999.bio je kandidat talijanskih komunista na izborima za parlament EU.

Bio je 1989. godine, zajedno s profesorima Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim i generalom Kočom Popovićem, jedan od osnivača Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu (UJDI), prve neovisne prokomunističke političke asocijacije u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj, koja je prethodila osnutku nacionalnih stranaka (HSLS, HDZ. Član je Vijeća Socijalističke radničke partije (SRP). Član je Savjeta Novog Plamena.

Na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj 1992. godine bio je službeni kandidat za zastupnika u Hrvatskom saboru na stranačkoj listi projugoslavenske Socijalno-demokratske unije (SDU).

U Zagrebu je 2. XI. 2005. na Općinskom sudu osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od pet mjeseci zbog kaznenoga djela difamacije i klevete, jer je u novinskom članku „Naši talibani“, objavljenome 10. XI. 2001.u Jutarnjem listu, u kojemu je tražio da nekim istaknutim hrvatskim i srpskim književnicima (Ivanu Aralici, Dobrici Ćosiću, Anđelku Vuletiću, Matiji Bećkoviću, Momi Kaporu, Mili Pešordi, Rajku Petrovu Nogi)) sudi neki posebni sud "stroži od Haaškoga tribunala" kao ekstremistima "talibanima" i "kvislinškim piscima" odgovornima za zločine počinjene u BiH, prema pravorijeku hrvatskoga suda oklevetao i uvrijedio književnika i pjesnika Milu Pešordu. Matvejević se odbio žaliti, ne priznajući sud ni presudu, protiv koje je pokrenuo internacionalnu političku kampanju, a protiv koje se već 4.XI. 2005. izjasnio premijer RH i predsjednik HDZ-a Ivo Sanader,a izazvala je prosvjede više istaknutih pisaca u Europi. Godine 2010.objavljeno je da je Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio zahtjev glavnoga državnog odvjetnika Republike Hrvatske da poništi presudu Predragu Matvejeviću za počinjeno djelo klevete i uvrede i potvrdio njezinu zakonitost.

Nosilac je odlikovanja koje su mu dodijeli predsjednici Republike u Francuskoj (Legija časti), Hrvatskoj (Red Danice hrvatske), Sloveniji i Italiji. Predrag Matvejević je dobitnik 14 međunarodnih književnih nagrada .

Bibliografija

• "Sartre" (esej, Zagreb, 1965.)
• "Razgovori s Krležom" (Zagreb, 1969., 1971., 1974., 1978., 1982., Beograd, 1987, Zagreb, 2001.)
• "Prema novom kulturnom stvaralaštvu" (Zagreb, 1975., 1977.)
• "Književnost i njezina društvena funkcija" (Novi Sad, 1977.)
• "Te vjetrenjače" (Zagreb, 1977., 1978.)
• "Jugoslavenstvo danas" (Zagreb, 1982., Beograd, 1984.)
• "Otvorena pisma" (Beograd, 1985., 1986.)
• "Mediteranski brevijar" (Zagreb, 1987., 1990., 1991, (2002.; Milano 1991., Pariz 1992., Barcelona, 1992., Prag, 1992., Zürich, 1993., Amsterdam, 1994., Lisabon, 1995., Sarajevo, 1998., Atena, 1998., Los Angeles, 1999., Istanbul, 1999., Casablanca, 2000., Tel Aviv, 2001., Podgorica, 2002., Ljubljana, 2002., Cluj-Napoca, 2002., Helsinki, 2002., Skopje, 2002., Sejny-Warszawa, 2003., Tirana, 2003., Tokyo, 2003., Budimpešta, 2006., Kairo, 2007.)
• "Istočni epistolar" (hrvatskom nakladniku knjige pomogla je Fondacija Soros, Zagreb, 1994; Pariz, 1993., Rim, 1998.)
• "Gospodari rata i mira" (s V. Stevanovićem i Z. Dizdarevićem, Split, 2000., 2001.)
• "Druga Venecija" (Zagreb, 2002; Split, 2005; Warszawa, 2002, Milano, 2003, Pariz, 2004.)

Knjige objavljene prvotno na francuskom jeziku

• Pour une poétique de l'événement (préface de J.-M. Palmier, Pariz, 1979, Bukurešt, 1980, Skopje, 1983.)
• De la dissidence (Lausanne, 1996.)
• Le monde «ex» - Confessions (postface de Robet Bréchon, Pariz 1996, Milano, 1996, Zürich, 1996.)
• La Méditerranée et l'Europe - Leçons au College de France (Pariz, 1998, Milano, 1998.)
• Les Seigneurs de la guerre (sous la direction de P. Matvejevitch, Pariz, 1999, Milano, 1999, Prag, 2003.)
• L'Ile-Méditerranée (Pariz, 2000.)

Knjige objavljene prvotno na talijanskom jeziku

• Sarajevo (Milano 1995);
• Ex-Jugoslavia : diario di una guerra (Napulj, 1995.)
• Tra asilo ed esilio (intervista a cura di Danilo De Marco, Montereale, 1997.)
• Golfo di Venezia (Venezia 1997);
• Isolario Mediterraneo (Milano 2000);
• Sul Danubio (Rim, 2001.)
• Compendio d'irriverenza (a cura di Sergej Roić, Lugano, 2001.)
• Lo specchio del Mare mediterraneo (Lecce 2002);
• Un'Europa maledetta (Milano, 2005.)