Bruno Stojić

Izvor: Wikipedia
Bruno Stojić
Biografske informacije
Rođenje 8. travnja. 1955.
Hamzići, Čitluk, BiH
Državljanstvo Hrvat
Karijera
Čin vojni zapovjednik,
načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a
Ratovi Rat u Hrvatskoj
Rat u Bosni i Hercegovini
Vojska Hrvatsko vijeće obrane

Bruno Stojić (8. travnja 1955., Hamzići, Čitluk, -) je bivši hrvatski načelnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), najviši politički i rukovodni funkcioner tog organa i bio je zadužen za oružane snage Herceg- Bosne/HVO.[1]

Suđenje u Haagu[uredi - уреди]

2004., Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]

Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3]

29. svibnja 2013., osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[4]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]