Bruno Stojić
| Bruno Stojić | |
|---|---|
 | |
Biografske informacije
| |
| Rođenje | 8. travnja. 1955. Hamzići, Čitluk, BiH |
| Državljanstvo | Hrvat |
Karijera
| |
| Čin | vojni zapovjednik, načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a |
| Ratovi | Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska | Hrvatsko vijeće obrane |
Bruno Stojić (Hamzići, 8. travnja 1955.), bosanskohercegovački političar hrvatskog porijekla i bivši načelnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), vojne formacije nepriznate Hrvatske Republike Herceg-Bosne tijekom Rata u Bosni i Hercegovini.[1] Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) osudio ga je 29. 5. 2013. na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti.[2]
Životopis[uredi | uredi kod]
Bruno Stojić rođen je 8. 4. 1955. u selu Hamzićima, u općini Čitluk, Narodna Republika Bosna i Hercegovina.
Suđenje u Haagu[uredi | uredi kod]
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je 2004. optužnice protiv šest čelnika bivše Hrvatske Republike Herceg-Bosne Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Stojić je optužen za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom, a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939.[1]
Stojić se dobrovoljno predao sudu i izjavio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. 4. 2006, a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[3] što taj predmet čini najdužim u povijesti suda.[4]
Dana 29. 5. 2013. osuđen je na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti.[5]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 „Tužitelj Međunarodnog suda protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - Druga izmijenjena optužnica”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 11. lipnja 2008. Pristupljeno 1. studenog 2012.
- ↑ „Six Bosnian Croat ex-leaders convicted of war crimes”. BBC. 29. 5. 2013.. Pristupljeno 27. 7. 2021.
- ↑ „Prlić i drugi (IT-04-74) - Podaci o predmetu”. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Pristupljeno 1. studenog 2012.
- ↑ „Prlić, Praljak i ekipa se vraćaju 9. lipnja u Den Haag”. Javno.ba. Pristupljeno 1. studenog 2012.[mrtav link]
- ↑ „Vrh "Herceg-Bosne" osuđen na 111 godina”. E-novine. 29. svibnja 2013. Arhivirano iz originala na datum 2013-06-08. Pristupljeno 29. svibnja 2013.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Sažetak presude MKSJ
- Podaci o predmetu[mrtav link] MKSJ