Bruno Stojić
| Bruno Stojić | |
|---|---|
|
|
|
| Datum rođenja | 8. travnja. 1955. |
| Mjesto rođenja | Hamzići, Čitluk, BiH |
| Državljanstvo | Hrvat |
|
|
|
| Čin | vojni zapovjednik, načelnik Odjela (kasnije Ministarstva) obrane HVO-a |
| Ratovi | Rat u Hrvatskoj Rat u Bosni i Hercegovini |
| Vojska | Hrvatsko vijeće obrane |
Bruno Stojić (8. travnja 1955., Hamzići, Čitluk, -) je bivši hrvatski načelnik Odjela obrane Hrvatskog vijeća obrane (HVO), najviši politički i rukovodni funkcioner tog organa i bio je zadužen za oružane snage Herceg- Bosne/HVO.[1]
Suđenje u Haagu [uredi - уреди]
2004., Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) izdao je optužnicu za šest čelnika bivše HRHB - protiv Jadranka Prlića, Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.[1] Optužen je za progone na političkoj, rasnoj ili vjerskoj osnovi; ubojstvo; silovanje; deportacije; zatočavanje; nečovječna djela; hotimično lišavanje života; premještanje i zatvaranje civila; nečovječno postupanje; uništavanje imovine širokih razmjera i oduzimanje imovine koje nije opravdano vojnom nuždom a izvedeno je protupravno i bezobzirno; okrutno postupanje; protivpravni rad; bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom; uništavanje ili hotimično nanošenje štete ustanovama namijenjenim religiji ili obrazovanju; pljačkanje javne ili privatne imovine i protupravni napad na civile, Bošnjake, 1993. i 1994. tijekom napada na Prozor, Gornji Vakuf, Jablanicu, Ljubuški, Stolac, Čapljinu i Vareš, te opsadu Mostara u sklopu Bošnjačko-hrvatskog sukoba. Prema optužnici, cilj je bilo protjerivanje bošnjačkog stanovništva, stvaranje etnički čistih prostora te konačno njihovo odvajanje i priključenje Hrvatskoj u granicama Banovine Hrvatske iz 1939. godine.[1]
Stojić se dobrovoljno predao sudu te izjasnio da nije kriv ni po jednoj točki optužbe. Suđenje je počelo 26. travnja 2006. a završne riječi su se održale u ožujku 2011. Tužilaštvo je predstavilo 145 svjedoka, a obrana 65, te uključilo 4.914 dokaznih predmeta u rasponu od 465 sudskih radnih dana,[2] što taj predmet čini najdužim u povijesti tribunala.[3] Datum presude je još uvijek nepoznat.
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ 1.0 1.1 1.2 "Tužitelj Međunarodnog suda protiv Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića - Druga izmijenjena optužnica". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). 11. lipnja 2008. http://www.icty.org/x/cases/prlic/ind/bcs/080611bcs.pdf. pristupljeno na 1. studenog 2012.
- ↑ "Prlić i drugi (IT-04-74) - Podaci o predmetu". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). http://www.icty.org/x/cases/prlic/cis/bcs/cis_prlic_al_bcs.pdf. pristupljeno na 1. studenog 2012.
- ↑ "Prlić, Praljak i ekipa se vraćaju 9. lipnja u Den Haag". Javno.ba. http://www.javno.ba/bih/prli-praljak-i-ekipa-se-vraaju-9-lipnja-u-den-haag.html. pristupljeno na 1. studenog 2012.
