Breskva

Izvor: Wikipedia
Breskva
Breskva (Prunus persica)
Breskva (Prunus persica)
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Prunus
Dvojno ime
Prunus Persica
(L.) Batsch
Područje života

Breskva (latinski: Prunus persica ili Malum persicum) je biljka iz porodice ruža (rosaceae) iz potporodice - Prunoideae, reda šljiva (prunus) koja rađa istoimene plodove.

U našim krajevima su se breskve dugo vremena zvale praske [1], od krivo izgovorenog latinskog persicum, jer su se zvale malum persicum =perzijske jabuke. [1]

Karakteristike[uredi - уреди]

Stablo breskve je nisko i rijetko doseže visinu od 6,5 m, stabla na plantažama uobičajeno su visoka 3 do 4 m, jer se režu da ne izrastu iznad te visine. [2] Listovi su joj sjajno zeleni i šiljati, dugi od 7-15 cm i 2-3 cm široki, obično imaju žlijezde koje izlučuju tekućinu koja privlači mrave i druge kukce. [2]Cvjeta rano, prije listanja, na čvorovima duž izboja prethodne sezone rasta. Cvijetovi su pojedinačni ili u grupama od 2-3, ružičaste (ponekad bijele) boje, sa 5 latica, promjera 2,5 - 3 cm.

Tučak se sastoji od jedne relativno duge plodnice iz čijeg se bazalnog dijela - sjemenika, razvije plod. [2] Plod je koštunica s jednom velikom sjemenkom zatvorenoj u tvrdoj koštici. Plod breskve ima žuto ili bijelkasto tijelo, vrlo ukusno, glatke ili dlakave kože što zavisi od sorte. Zajedno s višnjama, šljivama i marelicama, breskva spada u koštunjičavo voće.

Stabla breskve ne podnose velike hladnoće, pa se nemogu uspješno uzgajati tamo gdje se temperature spuštaju na -23 ° C - 26 ° C. [2] S druge strane, ne rastu ni tamo gdje su zime suviše blage, jer većina sorti zahtijeva zimsku pauzu, da bi nakon tog u proljeće ponovno potekli sokovi. Breskvama odgovara različiti tip tla, ali najbolje rastu na dobro isušenim pješčanim ili šljunčanim ilovinama. Na većini tla breskve dobro reagiraju na dodatno gnojenje dušičnim gnojima, koje im pospješuje rast. Stabla su obično obrezuju jednom godišnje kako bi se spriječilo da ne izrastu previše u visinu, već da rastu u širinu i budu dovoljno prozračna, da svi cvjetovi prime dovoljno sunca. [2]

Drvo breskve ima relativno kratki životni vijek, u usporedbi s nekim drugim voćkama. U nekim regijama voćnjaci breskvi se obnavljaju nakon 8 do 10 godina, ali ima drva koja žive 20 do 25, pa čak i više i rađaju plodove, ali to ovisi o njihovoj otpornosti na bolesti, štetočine i oštećenja tokom zime. [2]

Historija kultivacije[uredi - уреди]

Breskve vjerojatno potječu iz Kine[2], a zatim su se proširile na zapad preko Perzije do mediteranskih zemalja još za antike, a kasnije i po ostaloj Evropi. Španjolci su prenijeli breskve u Novi svijet, već oko 1600. u Meksiko. [2]Vijekovima je uzgoj i selekcija novih sorti bresaka uglavnom bila ograničena na plemićke vrtove. Plantažni uzgoj velikih količina breskvi nije postojao sve do 19. vijeka, kad se počeo razvijati u Sjedinjenim Američkim Državama. Vrste uzgajane po tim ranim plantažama, bile su često vrlo loše kvalitete. Tek od 20. vijeka se selekcijom došlo do kvalitetnih sorti koje se danas uzgajaju po velikim voćnjacima. [2]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "praska" (hrvatski). Novi Liber. http://hjp.novi-liber.hr/index.php?show=search_by_id&id=eVhnWxU%253D. pristupljeno 1. 03. 2013. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 2.7 2.8 "peach" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/447786/peach. pristupljeno 1. 03. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]