Tomislavgrad

Izvor: Wikipedia

Tomislavgrad (prijašnji naziv Duvno) je grad i središte istoimene općine u jugozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, te jedna od općina Hercegbosanskog kantona. Naseljavaju ga uglavnom Hrvati i dijelom Bošnjaci. Etnička se situacija prije i poslije nedavnog rata nije znatnije promijenila. Jedina promjena je iseljavanje oko 600 Srba koji su u Tomislavgradu većinom radili u općinskim službama . Između Bošnjaka i Hrvata nije bilo većih incidenata u općini.

Naziv[uredi - уреди]

Ime Tomislavgrad se za grad koristi tek od 20. vijeka, a o starom imenu Duvno postoje različita mišljenja. Neki korijen vide u starijem obliku Dumno, odnosno ilirskoj riječi D'lmno - pašnjak, odnosno dalma (delma) - ovca. U rimsko ime je korišten izraz Delminium, koji neki tumače vezanošću uz ilirsko pleme Delmati po kojima je ime dobila Dalmacija. Međutim, sam izraz Duvno se rijetko koristio za sam grad. Tada su se koristili nazivi temeljeni na tome da je grad bio sjedište istoimene župe. Tako se vrijeme hrvatskih i bosanskih srednjovjekovnih vladara koristi izraz Županjac (po mjestu stanovanja upravitelja župe Duvno), a za turske vladavine Županj-potok, dok u vrijeme Austrougarske - Županjac.

Godine 1925. je kralj Aleksandar I. Karađorđević obilježio 1000. obljetnicu stvaranja hrvatskog kraljevstva tako što je Tomislavgrad nazvao po drevnom kralju Tomislavu, po legendi okrunjenom upravo na duvanjskom polju. Taj je naziv Tomislavgrad zadržao sve do 1945. kada su mu komunističke jugoslavenske vlasti nadjenule ime Duvno. Ono je službeno vraćeno nakon prvih demokratskih izbora u BiH krajem 1990. i očuvalo se do danas.

Geografija[uredi - уреди]

Duvanjski kraj je druga od više stepenica kojima se visoko planinsko područje jugozapadne Bosne i Hercegovine spušta ka Jadranu. Geološki, po sastavu tla, ovo izrazito područje je veoma velikog dinarskog krševitog prostora što se pruža od Trsta do Albanije. Po svom smještaju i sastavu tla kao i po tjelesnim, duhovnim i duševnim svojstvima svoga stanovništva više je dio Dalmacije ili Hercegovine nego Bosne, ili još bolje: tromeđa je što ih dijeli i povezuje. Nije ni čudo da mu i stanovništvo potječe iz sva tri područja. Govoriti o Tomislavgradu da se nalazi u Bosni ili Hercegovini, ili pak u Dalmaciji je vrlo diskutabilno. Naime, najvjerojatnije je istina da se te tri regije dodiruju upravo na duvanjskom polju. Zato često u šali tomislavgrađani kažu da su na onom I u imenu BIH. Povrsinski najveca zupa je Rosko Polje. Odmah ispred Kongore, kopja je duplo manja.

Polje[uredi - уреди]

Datoteka:Duvanjskopolje.jpg
Panorama Duvanjskog polja

Duvanjsko polje, tipična visoravan, nastala je u davna geološka vremena tektonskim spuštanjem tla, jezerskim taloženjem - tu su nastale i velike naslage ugljena na prostoru Kongore, Eminova Sela, Vučipolja - te nanosima stalnih ili povremenih vodotoka. Nalazi se na 860-900 m nad razinom mora. Niže je od Kupreškog polja (1100-1200m), a više od Livanjskog polja (709-808m). Dugo je 20 km (Mesihovina - Mokronoge), široko 12 km (Brišnik - Mandino Selo). Površina mu je 125 km2.

Planine[uredi - уреди]

Sa svih strana Duvanjsko polje je okruženo planinama: sa sjeveroistoka i istoka omeđuju ga Ljubuša, Vran i Smiljevača, odnosno Lib; s juga ga zatvara planina Gvozd; uz jugozapadni i zapadni rub polja pruža se Midena i mnogo niža Grabovica, koja na Privali dodiruje ogranke Tušnice; sa sjevera i sjeverozapada dižu se Tušnica i Jelovača. Sve ove planine su sasvim gole; učinila su to stoljeća nekontrolirane sječe, pustošenja i paljevine duvanjskih šuma. Jedino je Vran pod visokom šumom, a Gvozd i Grabovica djelomično pod niskom. Nisu te planine bez šuma jer je davni i nedavni Duvnjak tobožnji neprijatelj šume, nego zato jer nije mogao ložiti svoje prste da se zaštiti od dugih i oštrih zima.

Vodotoci[uredi - уреди]

Iako na Duvanjski kraj pada mnogo kiše i snijega, kad je najviše treba, vode nema: u ljetnim mjesecima. Budući da je tlo veoma propusno - šuplji krš - sva ta silna voda izgubi se brzo u podzemlje, te ovaj kraj pored obilja oborina pati od ljetnih suša i nestašice vode u nekim naseljima. Jedina rijeka Šujica je ponornica, dolazi kroz podzemlje iz Kupresa, izvire u Šujici, ponire u Kovačima (Ponor), ponovno kod Ričina izvire u Prisoju, i danas puni jezero Buško blato. Njezin mali pritok Drina teče samo kišni dio godine, a tvore je Miljacka i Studena - obje izviru ispod planine Gvozda.

Ostrožac je potok koji nikada još nije presušio i glavni je izvor za opskrbu vodom Tomsilavgrada i okolnih sela. Izvire ispod Vučipolja, a ulijeva se u Šuicu kod Kovača.

Jezera[uredi - уреди]

Dvije trećine Buškog jezera nalazi se na području općine Tomislavgrad. Ovo jezero površine 57.7 km2 najveće je umjetno jezero u Evropi i služi kao akumulacija za hidroelektranu Orlovac. Bogato je ribom i pogodno za sport na vodi, kupanje i sl. Na području općine Tomislavgrad je i manje glečersko jezero Blidinje površine 4 km2. Ovo jezero smješteno je između Vrana i Čvrsnice.

Klima[uredi - уреди]

Klima je veoma oštra, s vrlo jakim vjetrovima (bura i jugo), voda i tlo ne baš osobito darežljivi određuju i uvjetuju privrednu snagu Duvna i zanimanje njegovih stanovnika. Iako se rubom polja naokolo steru oranice, na kojima uspijevaju sve vrste žitarica, krompir, kupus i druge vrste povrća]], Duvno je pašnjak]] kako mu kaže i njegovo ilirsko ime. Planine - pašnjaci, gotovo polovina polja - livade, omogućivale su u dalekoj i ne tako dalekoj prošlosti prehranu i uzgajanje velikog broja sitne i krupne stoke]].

Historija[uredi - уреди]

Predhistorijsko doba[uredi - уреди]

Na Duvanjskom polju kontinuirano se živi od najstarijih vremena do danas. Najstariji stanovnici su bili Delmati, pripadnici ilirskog plemena. Centar ilirskog plemena bio je grad Daelminium, koji se nalazio na planini Libu, između sela Kongore i Borčana. Nakon dugotrajnog i čvrstog otpora Delmate su pokorili Rimljani početkom 1. stoljeća n.e.

Rimsko doba[uredi - уреди]

Datoteka:Duvanjskabazilika.jpg
Crkva sv. Nikole Tavelića

Pokoravanjem Delmata početkom 1. stoljeća ovim prostorima zavladali su Rimljani. Oni su sagradili novi grad. Rimski Daelminium, važna raskrsnica puteva, nalazio se na mjestu današnje bazilike posvećene sv. Nikoli Taveliću, prvom hrvatskom svecu. Vladavina Rimljana održala se sve do dolaska Slavena.

Dolazak Slavena[uredi - уреди]

Početkom 7. stoljeća Duvanjsko polje naselila su slavenska plemena, koja su se kasnije prozvali Hrvatima. Rimski Daelminium postao je centar velike župe, zbog čega su stanovnici ovog kraja taj drevni grad prozvali Županjac.

Duvanjsko polje bilo je u ranom srednjem vijeku mjesto mnogih događaja značajnih za opću historiju hrvatskog naroda. Najznačajniji događaji iz ovog vremena su Prvi hrvatski sabor 753. godine. Prvi vladarski dvor na području današnje Bosne i Hercegovine napravljen je na planini Libu kada su Hrvati naselili Duvno. U tom je dvoru Budimir godine 753. sačekao izaslanike pape Stjepana II i bizantskog cara Konstantina V Kopronima, gdje su i obavljene pripreme za veliki državni i crkveni sabor. Na tom saboru je država podijeljena na tri velike oblasti. Uređen je način uprave, porezi i sudstvo. Na saboru je potpisan zapisnik na latinskom jeziku s prijevodom na narodni slavenski jezik. Kako nije bilo odgovarajućeg izraza izdanom su djelu dali grčko ime "Methodos", tj. knjiga za sistemsku upravu državom. Methodos je jedno od prvih pisanih djela kod nas, odnosno uopće na jednom od slavenskih jezika.

Krunidbeni sabor kralja Tomislava održan je godine 925. na tom istom prostoru. S velikom vojskom Tomislav se u duhu ratnih balkanskih naroda borio protiv Mađara i Bugara. Nakon pobjeda ujedinio je zemlje i gradove ovog dijela Europe, uključujući Split, Trogir, Zadar, Osor, Rab i Krk. u jednu državu. Trajni znak moći bila je kraljevska kruna koju je, uz plašt, mač i štit, Tomislavu poslao rimski papa Ivan X. (914.-928.).

U posjedu hrvatskih kraljeva Duvanjsko polje sa gradom Županjcem bilo je do druge polovice 13. stoljeća, kada je pripalo hrvatskoj plemićkoj porodici Šubić, a 1325. godine bosanskom velikašu Stjepanu II. Kotromaniću. U vlasništvu Kotromanića ostalo je sve do dolaska Osmanlija. Zadnja bosanska kraljica Katarina prepustila je 1477. godine Bosnu i Hercegovinu, pa prema tome i duvanjsku župu, Svetoj Stolici u baštinu.

Osmansko doba[uredi - уреди]

Datoteka:Duvno1.jpg
Motiv s kamena

Osmanlije su nadzor nad Duvnom, kao i ostatkom Bosne, ustanovili tek krajem 15. vijeka nakon borbi s Mađarima. Osmanlijsku vlast nad Duvnom je u 17. vijeku opisao i slavni putopisac putopisac Evlija Čelebija.

Katolički dio stanovništva, uglavnom naseljen u selima, iseljava se sve do 18. stoljeća, a ovaj proces bio je uzrokovan uglavnom lošim ekonomskim prilikama na veoma neplodnom, tvrdom i vjetrovitom Duvanjskom polju, koje je sve do gradnje Buškog jezera najveći dio godine bilo neobradivo. Značajnu ulogu u očuvanju identiteta katolika u Duvanjskom polju imaju i bosanski franjevci. Uz franjevce u Duvnu misioniraju dijelom i glagoljaši, no zbog neprikosnovene omiljenosti franjevaca kod katolika i drugih stanovnika, njihova djelatnost ostaje nezapažena.

Austro-ugarsko doba[uredi - уреди]

Nakon Berlinskog kongresa 1878. godine tadašnje evropske sile su odlučile da Bosna i Hercegovina, a s njom i tadašnji duvanjski kraj, iako i dalje pod formalnim otomanskim suverenitetom, mora doći pod vlast Austro-Ugarske. Austro-ugarske snage su okupirale duvanjski kraj u septembru iste godine.

Trideset godina kasnije, BiH je i formalno anektirana, a s njom i duvanjski kraj. Godine 1918, nakon propasti Austro-Ugarske u prvom svjetskom ratu, duvanjski kraj postaje dijelom Države SHS, odnosno Kraljevine SHS.

Jugoslavensko doba[uredi - уреди]

U toku 20. stoljeća Duvno se nalazi najprije u Kraljevini SHS, zatim Kraljevini Jugoslaviji i od 1945.-1991. godine, u SFR Jugoslaviji.

26. augusta 1939. godine sklopljen je sporazum Cvetković-Maček temeljem kojeg je stvorena Banovina Hrvatska. Duvanjski je kraj ušao u sastav Banovine Hrvatske i tako dočekao stvaranje tzv. NDH 10. aprila 1941. godine. U kakvom raspoloženju je dočekana nova država u Duvnu svjedoči jedan dokument sačuvan u Historijskom arhivu u Mostaru, u kojem doslovce piše: "Propašću Kraljevine Jugoslavije Hrvati u Duvnu su oduševljeni, Srbi razočarani, a muslimani 2:1".

Na području duvanjskog kraja su se slijedeće četiri godine vodile teške borbe između snaga NDH, te njihovih njemačkih i italijanskih saveznika s partizanima.

Nakon završetka rata je Duvno zbog relativno velikog broja stanovnika koji su sudjelovali u snagama NDH došlo do pik pobjedničkih jugoslavenskih komunista kao "ustaško" leglo. Ionako siromašni kraj je zanemarivan u planovima razvoja, a mnogi stanovnici bili izloženi sumnjičenju i pritisku od strane UDBA-e. Kada je od sredine 1960-ih omogućena ekonomska emigracija u zapadne zemlje, tu su priliku mnogi Duvnjaci iskoristili. Nešto kasnije, početkom 1970-ih dio Duvnjaka sudjeluje u hrvatskom nacionalističkom masovnom pokretu. Položaj Duvnjaka se malo popravio kada su 1970-ih na čelu komunističkih vlasti u BiH došli Hamdija Pozderac i Branko Mikulić.

Godine 1990. se za vrijeme demokratskih promjena u BiH, stanovništvo duvanjskog kraja, slično kao i drugdje u BiH, opredijelilo za nacionalne stranke. U slučaju pretežno hrvatskog Tomislavgrada to je bila stranka HDZ BiH.

Poslije raspada SFRJ[uredi - уреди]

Krajem 1991, nakon što je počeo raspad SFRJ, na prostoru Tomislavgrada i drugih područja s većinski hrvatskim stanovništvom na jugozapadu BiH, formirana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna. Ona će početkom rata u BiH postati jedina vlast na tim prostorima, tek nominalno vezana uz vladu u opkoljenom Sarajevu, da bi početkom bošnjačko-hrvatskog sukoba 1993. i te veze bile prekinute. One su obnovljene 1994. kada je formirana Federacija BiH, a Tomislavgrad ušao u Hercegbosansku županiju. U njenom sastavu je dočekao Daytonski mirovni sporazum, odnosno formiranje današnjeg ustavnog poretka BiH.

Slavni ljudi[uredi - уреди]

  • Dževad Karahasan , poznati književnik,dramatičar i romanopisac
  • Islam Đugum , atletičar i atletski trener
  • Ivan Ivančić , poznati atletičar i atletski trener
  • Alojz Renić , poznati nogometaš i trener
  • Nives Ivanković, glumica
  • Matej Mamić, hrvatski košarkaš
  • Ivić Pašalić , hrvatski ljekar, političar i privrednik
  • Tomislav Stipić , nogometni trener

Vanjske veze[uredi - уреди]


 
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine
Entiteti Bosne i Hercegovine
Republika Srpska | Federacija Bosne i Hercegovine
Federalni Distrikti Bosne i Hercegovine
Brčko distrikt
Regije Republike Srpske
Banjalučka | Dobojska | Bijeljinska | Zvornička | Sarajevsko-romanijska | Fočanska | Trebinjska
Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine
Bosansko-podrinjski | Hercegovačko-neretvanski | Posavski | Sarajevo | Srednjobosanski | Tuzlanski | Unsko-sanski | Zapadnohercegovački | Zeničko-dobojski| Zapadnobosanski
Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Istočno Sarajevo| Mostar | Sarajevo
Općine Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Banovići | Berkovići | Bihać | Bijeljina | Bileća | Bosanska Dubica | Bosanska Kostajnica | Bosanska Krupa | Bosanski Brod | Bosanski Novi | Bosanski Petrovac | Bosanski Šamac | Bosansko Grahovo | Bratunac | Breza | Bugojno | Busovača | Bužim | Cazin | Centar | Čajniče | Čapljina | Čelić | Čelinac | Čitluk | Derventa | Drvar | Doboj | Doboj Istok | Doboj Jug | Dobretići | Domaljevac-Šamac | Donji Vakuf | Donji Žabar | Foča | Foča-Ustikolina | Fojnica | Gacko | Glamoč | Goražde | Gornji Vakuf-Uskoplje | Gračanica | Gradačac | Gradiška | Grude | Hadžići | Han-Pijesak | Ilidža | Ilijaš | Istočna Ilidža | Istočni Drvar | Istočni Mostar (općina) | Istočni Stari Grad | Istočno Novo Sarajevo | Jablanica | Jajce | Jezero | Kakanj | Kalesija | Kalinovik | Kiseljak | Kladanj | Konjic | Ključ | Kotor-Varoš | Kreševo | Krupa na Uni | Kupres | Kupres (RS) | Laktaši | Livno | Lopare | Lukavac | Ljubinje | Ljubuški | Maglaj | Milići | Modriča | Mostar | Mrkonjić Grad | Neum | Nevesinje | Novi Grad | Novo Sarajevo | Novi Travnik | Odžak | Olovo | Orašje | Osmaci | Oštra Luka | Pale | Pale-Prača | Pelagićevo | Petrovac | Petrovo | Posušje | Prijedor | Prnjavor | Prozor | Ravno | Ribnik | Rogatica | Rudo | Sanski Most | Sapna | Skender-Vakuf | Sokolac | Srbac | Srebrenica | Srebrenik | Stari Grad | Stolac | Šekovići | Šipovo | Široki Brijeg | Teočak | Tešanj | Teslić | Tomislavgrad | Travnik | Trebinje | Trnovo | Trnovo (FBiH) | Tuzla | Ugljevik | Usora | Ustiprača | Vareš | Velika Kladuša | Višegrad | Visoko | Vitez | Vlasenica | Vogošća | Zavidovići | Zenica | Zvornik | Žepče | Živinice