Anđelko Vuletić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Anđelko Vuletić (Trebimlja, Trebinje, 6. februar 1933 – Zagreb, 21. oktobar 2021) je bio hrvatski i bosanskohercegovački pjesnik, romanopisac, dramski pisac, pisac za djecu, književni kritičar i polemičar, prevoditelj s francuskog jezika. Pučku školu završio je u rodnom mjestu i Trebinju, Filozofski fakultet (književnost) u Beogradu.[1] Dobitnik je (Godišnje) Nagrade Društva pisaca Bosne i Hercegovine 1965. godine za zbirku pjesama Sedam vječnih pitanja i brojnih drugih nagrada i priznanja.

Bibliografija[uredi | uredi kod]

  • Gorko sunce (roman, 1958)
  • Gramatika ili progonstvo (pjesme, 1961)
  • Jedina nada (pjesme, 1962)
  • Drvo s paklenih vrata (roman, 1963)
  • Sedam vječnih pitanja (pjesme, 1965)
  • Deveto čudo na istoku (roman, 1966)
  • Kraljica puteva (pjesme, 1968)
  • Zmije odlaze s onu stranu svijeta (pjesme, 1967)
  • Poezija (izbor, 1971)
  • Klesar Tadija Tegoba (roman za djecu, 1973)
  • Putnik na svoju odgovornost (pjesme, 1985)
  • Kad budem velik kao mrav (pjesme, 1977)
  • Čempres u zavičaju (izbor, 1980)
  • Dan hapšenja Vile Vukas (roman, 1980)
  • Jadi mladog karijerista (roman, 1984)
  • Križaljka za čitanje sudbine (pjesme, 1985)
  • Čudotvorna biljka doktora Engela (roman, 1989)
  • Popravni ispit (pjesme, 1989)
  • Andrija Hebrang (drama, 1990)
  • Miljenik partije Buharin (drama, 1987)
  • Pčela i metak (pjesme, 1995)
  • Pisma nebeskom gromu (pjesme, 1996)
  • Sarajevo a zalazi sunce (pjesme, 1996)
  • Tajna večera (pjesme, 1997)
  • Strijeljanje ustaše Broza (roman, 1998)
  • Izabrane pjesme (1999)

Neka njegova djela je u svojoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Nagrade[uredi | uredi kod]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Mirko Marjanović: Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]