Ivan Katalinić
Ivan Katalinić (Trogir, 17. svibnja 1951.), hrvatski nogometni trener i bivši reprezentativni vratar Jugoslavije koji je nastupao za Hajduk i engleski Southampton. Kao član zlatne generacije splitske momčadi sedamdesetih godina prošlog stoljeća osvojio je četiri naslova prvaka i pet uzastopnih kupova Jugoslavije. Početkom 1980. potpisao je za Southampton gdje se zadržao tri i pol godine. Po povratku iz Engleske je postao član stručnog stožera Hajduka i treći vratarski izbor u sezoni 1983/84..
U trenerskoj karijeri je do sada vodio 17 klubova. Najveće uspjehe je postigao na klupi Hajduka s kojim je od 1993. do 1995. osvojio po dva prvenstva, kupa i superkupa Hrvatske. Sezona 1994/95 ostat će upamćena kao najuspješnija u povijesti kluba jer je Hajduk tada uz osvajanje dvostruke krune stigao do četvrtfinala Lige prvaka.
Za reprezentaciju Jugoslavije je nastupio 13 puta. Debitirao je u Bogoti 30. siječnja 1977. u Jugoslavijinoj pobjedi (1:0) nad Kolumbijom, a reprezentativni put je završio 18. svibnja 1978. na olimpijskom stadionu u Rimu u susretu sa Italijom (0:0). Od 1996. do 2002. bio je član stručnog stožera hrvatske reprezentacije koja je na SP-u u Francuskoj 1998. osvojila brončanu medalju.
Igračka i trenerska karijera[uredi | uredi kod]
1970-ih[uredi | uredi kod]
Iako je svoj prvi profesionalni ugovor sa Hajdukom potpisao u ljeto 1970. Katalinić je više od godinu dana čekao na službeni debi. Dogodilo se to 29. rujna 1971. kada je zamijenio ozljeđenog Radomira Vukčevića u drugom poluvremenu uzvratne utakmice 1.kola Kupa prvaka u Splitu protiv Valencije. U žestokoj vratarskoj konkurenciji Katalinić nije bio standardan na vratima Hajduka sve do 1975. Poslije nije ispuštao dres s brojem jedan sve do sezone 1978/79 koju je preskočio zbog obveznog služenja vojnog roka. Po povratku iz vojske je upisao jedan nastup da bi početkom sezone 1979/80 još odradio tri utakmice. Slijedila je potraga za inozemnim angažmanom. Nakon proba u West Bromwich Albionu i Derby Countyu i neuspjelog dobivanja radne dozvole Katalinić je više sreće bio sa Southamptonom.
1980-ih[uredi | uredi kod]
Potpisom na četverogodišnji ugovor sa Southamptonom u veljači 1980. Katalinić je postao prvi Hrvat koji je zaigrao u tadašnjem First Divisionu odnosno današnjem Premiershipu. Do danas je ostao jedini hrvatski vratar koji je branio u najelitnijem rangu engleskog nogometa. U iduće dvije i pol godine u svim natjecanjima za Southampton je odigrao 54 utakmice. Za sezonu 1982./83. Saints (Svetci - Southamptonov nadimak) su angažirali Petera Shiltona, englesku vratarsku legendu, pa je Katalinić gurnut u drugi plan. U ljeto 1983. odlučio se na raskid ugovora i povratak u Hajduk. Po dolasku u Split je bio registriran kao vratar, ali nijednom nije ulazio u igru. Istovremeno je bio uključen u rad stručnog stožera te je do kraja osamdesetih bio trener Hajdukovih vratara odnosno pomoćni trener.
1990-ih[uredi | uredi kod]
U ožujku 1993. Katalinić je nakon deset godina rada u stručnom stožeru Hajduka dočekao svoju prigodu i postao glavni trener momčadi. Prvi trofej pod njegovim vodstvom stigao je već u svibnju kada je osvojen domaći kup u dva finalna ogleda sa Dinamom. U idućoj natjecateljskoj godini Hajduk je bio prvak države da bi u sezoni 1994./95. na Poljud stigla jedina hajdukova dvostruka kruna u samostalnoj Hrvatskoj. Sjajna sezona je zaokružena Ligom prvaka gdje je Hajduk zaustavljen tek u četvrtfinalu od kasnijeg pobjednika Ajaxa. U narednoj sezoni splitski sastav se nije uspio ponovo plasirati u Ligu prvaka. Bijeli su u pretkolu zaustavljeni od Panathinaikosa, a dva mjeseca kasnije poslije ispadanja iz domaćeg kupa Katalinić je otišao iz Hajduka. U sezoni 1996./97. je ostvario svoj prvi inozemni trenerski angažman odlaskom u Izrael gdje je vodio Hapoel Haifu. Nakon uspješne sezone 1997./98. sa Zadrom kojeg je uveo u ligu za prvaka 1.HNL Katalinić se vratio u Hajduk, ali su trofeji izostali.
2000-ih[uredi | uredi kod]
U novom stoljeću je još dva puta pokušao, ali nije izborio plasman u Ligu prvaka. U 2002. je sa Zagrebom pao u okršajima sa mađarskim ZTE-om, a 2004. u kratkoj i neuspješnoj epizodi sa Hajdukom ispao je od irskog Shelbournea. U dva navrata je vodio Rijeku koju je u prvom mandatu spasio od ispadanja iz lige dok mu isto nije pošlo za rukom sa ukrajinskim Metalurgom. Nakon pet uzastopnih sezona (2004-2009) u inozemstvu (Bahrein, Albanija, Mađarska, BiH) od ljeta 2009. na iznenađenje mnogih se prihvatio projekta ambicioznog trećeligaša Dugopolja.
2010-ih[uredi | uredi kod]
S Dugopoljem je osvojio naslov prvaka čime je po prvi puta u povijesti kluba izboren plasman u drugu ligu. U lipnju 2010. Katalinić se vratio na prvoligašku scenu potpisom za Split.
Trofeji[uredi | uredi kod]
Igračka karijera[uredi | uredi kod]
Hajduk Split[uredi | uredi kod]
- Prvenstvo Jugoslavije: 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
- Kup Jugoslavije: 1971/72., 1972/73., 1973/74., 1975/1976., 1976/77.
Trenerska karijera[uredi | uredi kod]
Hajduk Split[uredi | uredi kod]
- Prvenstvo Hrvatske: 1993/94., 1994/95.
- Kup Hrvatske: 1992/93., 1994/95 .
- Superkup Hrvatske: 1993., 1994., 2004.
Dugopolje[uredi | uredi kod]
- Prvenstvo 3.HNL jug: 2009/10.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi kod]
- Trofej „Tempa“ za najuspješnijeg vratara u prvenstvu Jugoslavije: 1975/76.
- Trofej „Bili“ za najboljeg igrača Hajduka: 1976/77.
- „Daily Star“ Golden Glove (zlatna rukavica) za najboljeg vratara prvenstva Engleske u prosincu 1981.
- Najuspješniji splitski trener prema izboru Splitskog saveza športova: 1994., 1995.
- Hrvatski trener godine prema izboru Supersporta (tjednik SN): 1994., 1995.
- Red hrvatskog pletera 1998.