Veljko Rogošić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Osvojene medalje
plivanje
Mediteranske igre
Srebro MI Napulj 1963. 400 m slobodno[1]
Bronca MI Napulj 1963. 1500 m slobodno[1]

Veljko Rogošić (Kaštel Lukšić, 21. srpnja 1941.[2] − Split, 7. kolovoza 2012.[3]), jugoslavenski i hrvatski plivač, višestruki državni rekorder na 200 m delfin, 400 i 1500 m slobodno, te svjetski prvak u maratonskom plivanju. Sportaš koji je obilježio hrvatsko i svjetsko daljinsko plivanje[4].

Biografija[uredi | uredi kod]

Rođen je 21. srpnja 1941. u Kaštel Lukšiću gdje je živio do 1963. godine[2]. Pohađao je srednju školu za brodograđevnog tehničara, a potom studij organizacijskih znanosti. Radio je kao profesor za rehabilitaciju povrijeđenih[2]. Sa suprugom Željkom vjenčao se 1963. godine i imaju dvoje djece, sina Veljka (r. 1964.) i kći Vedranu (r. 1967.)[5]. Tijekom Domovinskog rata služio u podvodnim diverzantima Hrvatske ratne mornarice[5]. Iz Splita u rodni Lukšić vratio se 1997. godine[2]. Umro je u splitskoj bolnici 7. kolovoza 2012. godine[3].

Plivačka karijera[uredi | uredi kod]

Državna natjecanja[uredi | uredi kod]

Plivačku karijeru Rogošić je započeo 1959. u PK Jadran iz Splita čijim je članom bio do 1973. godine[6]. Prvi državni rekord oborio je 2. kolovoza 1960. u Borovo, na disciplini 400 m slobodno[6]. Zabilježio je 203 nastupa za državnu reprezentaciju Jugoslavije, 142 puta bio je državni prvak u različitim disciplinama, te je 51 put obarao državne rekorde na disciplinama 1500 i 400 m[6]. Kapetanom državne reprezentacije bio je punih 15 godina[6].

Međunarodna natjecanja[uredi | uredi kod]

Sudjelovao je na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. i Tokyju 1964. godine, no nije se kvalificirao u finale[6]. Na Mediteranskim igrama ostvario je najveće međunarodne uspjehe osvajanjem srebrnog odličja na 400 m slobodno odnosno brončanog na 1500 m slobodno u Napulju 1963. godine[1]. Također, učestvovao je i na igrama u Tunisu 1967. i VI. Izmiru 1971. godine[6]. Ostali međunarodni uspjesi uključuju peto mjesto na Europskom prvenstvu u Leipzigu 1962. godine na 1500 m slobodno s novim državnim rekordom, te dvostruko zlato i rekord na 200 m delfin na Balkanskim igrama[6]. Na europskoj rang-listi više je godian zauzimao drugo mjesto na 200 m delfin[6].

Plivački maratoni[uredi | uredi kod]

Plivanjem na duge staze Rogošić se počeo baviti u djetinjstvu, isplivavajući dionice duge 5 km od Kaštel Lukšića do Čiova[5]. Takmičarskim plivačkim maratonima počeo se baviti u ranim 30-im godinama prilikom zalaska profesionalne plivačke karijere, a prvi maraton bila je dionica Supetar-Split iz 1971. godine[6]. Iste je godine u talijanskom Riccioneu osvojio prvu titulu svjetskog prvaka, a od 1971. do 1974. godine proglašavan je za najboljeg maratonca svijeta[5]. Pobjeđivao je na mnogim svjetskim plivačkim maratonima koji uključuju Saguenay, Aleksandriju, Sydney, Cookov prolaz, Jangce, Tai, Mar del Platu, te Ontario gdje je postavio svjetski rekord[5]. Pobjednik je i prvog Starogradskog plivačkog maratona (Faros) održanog 1976. godine[7].

Rogošić je isplivao i više sponzoriranih plivačkih maratona među kojima su najpoznatiji:

Dionica Udaljenost Vrijeme Datum Bilješka
Vis-Split 53,8 km 14 h 35' 4. srpnja 1975. [8]
La Manche 32 km 11 h 27' 14. kolovoza 2004. prvi hrvatski podvig[9]
Savudrija-Prevlaka 1000 km ? 2005. etapno plivanje[5]
Grado-Riccione 225 km 50 h 10' 29.-31. kolovoza 2006. mjereno GPS-om, Guinnessov rekord[10]
Tunis-Sicilija 171 km 50 h 26' 20.-22. srpnja 2008. prvi pothvat na dionici[11]

Godine 2004. preplivao je La Manche u 63. godini života i time postao prvi Hrvat i najstariji čovjek kojem je to uspjelo[9]. Iduće godine plivao 1000 km od Savudrije do Prevlake i postavio svjetski rekord u etapnom plivanju[5].

Popularna kultura[uredi | uredi kod]

O Veljku Rogošiću napisano je pet knjiga nekomercijalnog karaktera[12]:

  • Moje najdraže milje, 1974.
  • Jači od mora, 1975.
  • Brazdama partizanskih brodova, 1977.
  • Jedno more – dvije obale, 1979.
  • La Manche, 2005.

O maratonskom plivaču snimljen je i dokumentarac Jači od mora kojeg je režirao Nikola Babić, te radio-drama Maratonac[12]. Velika popularnost koju je imao 1960-ih i 1970-ih godina dovela ga je na televizijske ekrane; bio je na glavnim likom reklame za Pipi (piće tvrtke Dalmacijavino) u kojoj pjesmu pjeva Đorđi Peruzović[13]. Glumio je u sveukupno 127 državnih i stranih reklama[12].

Nagrade[uredi | uredi kod]

Neke od Rogošićevih nagrada, priznanja, povelja i plaketa uključuju[12]:

  • Povelje za osvojena prva mjesta na prvenstvu svijeta (Capri – Napoli), 1971.-1974.
  • Grb grada Splita, 1974.
  • Zlatni sat, poklon Tita za preplivavanje dionice Vis–Split i ostale uspjehe, 1975.
  • Nagrada grada Splita, 1975.
  • Povelja Kralja hladnih voda (WPMSF), 1976.
  • Povelja apsolutnog maratonca svijeta (WPMSF), 1977.
  • Zlatni grb grada Trogira, 1977.
  • Swimmnig Hall Of Fame Fort Laurderdale, 1992.
  • Spomenica Domovinskog rata i čin poručnika fregate, dodijelio Franjo Tuđman
  • Prvi počasni sportaš grada Kaštela, 1999.
  • Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara za sportska dostignuća, 2002.
  • Red hrvatskog trolista za zasluge u Domovinskom ratu, 2002.
  • Povelja CSPF-a za prvog Hrvata koji je preplivao La Manche, 2004.
  • Nagrada grada Kaštela za životno djelo, 2005.
  • Posebno priznanje HOO-a za sportska ostvarenja, 2005.
  • Državna nagrada Franjo Bučar za životno djelo, 2006.
  • Guinnessov rekord za najdulje oceansko plivanje, 2006.[10]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 Athletics Weekly (2005.): Mediterranean Games - Swimming, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Veljko Rogošić: Životopis Arhivirano 2012-08-11 na Wayback Machine-u, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  3. ↑ 3,0 3,1 Slobodna Dalmacija (7. kolovoza 2012.): Preminuo legendarni Veljko Rogošić, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  4. ↑ Slobodna Dalmacija (11. kolovoza 2002.): Finiš Buljanu, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  5. ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 5,5 5,6 Nacional (17. travnja 2007.): Veljko Rogošić - veliki povratak morskog junaka Arhivirano 2011-03-05 na Wayback Machine-u, br. 596., Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  6. ↑ 6,0 6,1 6,2 6,3 6,4 6,5 6,6 6,7 6,8 Veljko Rogošić: Sportski uspjesi Arhivirano 2012-08-10 na Wayback Machine-u, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  7. ↑ Faros maraton: Popis pobjednika Faros maratona 1976.–2011. (muškarci), Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  8. ↑ Jutarnji list (9. srpnja 2010.): 1975.: Uzbudljivo lutanje od Pule do Dubrovnika, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  9. ↑ 9,0 9,1 Slobodna Dalmacija (16. kolovoza 2004.): Veljko Rogošić preplivao kanal La Manche za 11 sati, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  10. ↑ 10,0 10,1 Guinnessova knjiga rekorda (2012.): Longest ocean swim, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  11. ↑ Slobodna Dalmacija (23. srpnja 2008.): Veljko Rogošić: Ovo može napravit samo luđak, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  12. ↑ 12,0 12,1 12,2 12,3 Veljko Rogošić: Karijera za pamćenje Arhivirano 2012-06-23 na Wayback Machine-u, Preuzeto 8. kolovoza 2012.
  13. ↑ Slobodna Dalmacija (7. prosinca 2011.): Pipi - to vam snagu daje... Novi zamah pića naše mladosti, Preuzeto 8. kolovoza 2012.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]

Izvor: https://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Veljko_Rogošić&oldid=41751857