Knjiga

Izvor: Wikipedia
Otvorena knjiga

Knjiga je ukoričena tiskana omeđena publikacija od najmanje 49 stranica (UNESCO-va definicija), odnosno, knjiga je tiskana kolekcija papira. Ukoričena tiskana omeđena publikacija koja sadrži manje od 49 stranica naziva se brošura.

U engleskom jeziku riječ "book" dolazi od staroengleske riječi "bōc", koja dolazi od njemačke riječi s sadržajem "*bōk-".

Povijest[uredi - уреди]

Povijest knjige stara je više od 7 000 godina. U tome vremenu mijenjala je svoj oblik, ovisno o materijalu od kojeg je izrađivana i o načinu pisanja i umnožavanja tog materijala, a pri pisanju pribor se mijenjao kroz povijest. Npr. Rimljani su pisali "olovkom" koja je sličila grančici, a koje su bile od kosti i mogli su lako brisati pogreške u pisanju, a pisali su na "papiru" od voska, a više voščanih listova obično se uvezalo.

U vrijeme kada ljudi nisu znali pisati ni čitati prenosili su usmenom predajom svoje poruke i iskustva. No, koliko god usmena predaja bila učinkovita i danas, nije bila dovoljna da sačuva svekoliko ljudsko iskutstvo. Osim toga, pamćenje blijedi, pa je mnogo toga potonulo u zaborav. Da bi se moglo pisati, treba izumiti pismo i materijal na kojem se piše. U Egiptu, kad su ljudi u 4. stoljeću postali kršćani, Rimljani su uništili njihove zabilješke napisane hijeroglifom, jer su smatrali da je egipatsko pismo pogansko.

Zbog toga su pradavni zapisi na komadu drveta, kosti, na životinjskom rogu i slično.

Prve prave knjige[uredi - уреди]

Osnovni dijelovi knjige

Prve su se prave knjige pojavile na Istoku. Najstarije kineske knjige bile su sastavljene od bambusovih daščica, a kasnije su ih zamijenili svici od svile. Stari Babilonci, Asirci i Perzijci utiskivali su drvenim štapićem znakove u mekane glinene pločice, koje su zatim sušili i pekli.

Stari Egipćani pisali su na drvenim i kamenim pločama, te na svicima papirusa. Srčiku papirusa rezali su na uske vrpce, tiještili ih, lijepili jedne uz druge i tako dobivali široke listove koje su spajali u dugačke svitke.

Stari Grci i Rimljani imali su drugačije knjige. Čuveni zakoni Grka Solona bili su urezani u drvene ploče, a rimski zakoni su bili uklesani u 12 kamenih ploča. U svakodnevnom su se životu Grci i Rimljani služili za pisanje drvenim pločicama koje su bile prevučene crnim voskom. Nekoliko takvih pločica povezivali su se vrpcom ili metalnim prstenom u knjigu. Po vosku su grebli slova i znakove metalnom ili koštanom pisaljkom koja se zvala stilus, po čemu danas stilom nazivamo način pisanja.

Vrste knjiga[uredi - уреди]

Rimljanka s koštanom "olovkom" u ruci

Albumi se koriste za čuvanje kolekcija slika i fotografije, ali i poštanskih markica.

Dnevnik je knjiga za bilježenje podataka na periodničnoj bazi. Primjer je brodski dnevnik, gdje se upisuju dnevni podaci o putovanju ili "obični" dnevnici, gdje vlasnik bilježi svoje doživljaje.

Knjige poslovne evidencije i knjigovodstva koriste se za evidenciju poslovnih transakcija u procesu knjigovodstva ili računovodstva.

Školske knjige (udžbenici) su namijenjene učenicima i napisane su prema planu i programu škola kojima su namijenjene. Za učenike se obično izdaju i vježbenice, u kojima oni rješavaju prethodno postavljene zadatke.

Enciklopedija je knjiga ili skup knjiga koja sadržava članke i objašnjenja o raznim temama. Rječnik je knjiga koja sadržava popis riječ i, obično, njihovo značenje. Zbirka geografskih i drugih karata zove se atlas.

Vanjske veze[uredi - уреди]

Izvori i reference[uredi - уреди]