Staroengleski jezik

Izvor: Wikipedia
Staroengleski
Ænglisc, Anglisc, Englisc
Govori se u Engleski (osim krajnjeg jugozapada i sjeverozapada), dijelovi suvremene Škotske jugoistočno od Fortha i istočni rub suvremenog Wales.
Izumiranje jezika uglavnom se razvio u srednjoengleski do 13. vijeka
Jezička porodica


>Germanski
->Zapadnogermanski
-->Anglo-frizijski
--->

Pismo Rune, kasnije latinica (staroengleska varijanta).
Jezički kodovi
ISO 639-1 Nema
ISO 639-2 ang
ISO 639-3 ang

Staroengleski jezik (ISO 639-3: ang), povijesni indoeuropski jezik koji se između 450-1100 nakon Krista govorio na području današnje Velike Britanije.

Imao je nekoliko dijalekata: zapadnosaksonski, južni staroengleski, northumbrijski, kentski, anglijski, mercijanski.

Mercijanski dijalekt predak je suvremenog engleskog jezika[1].

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]