Johann Lukas von Hildebrandt
| Johann Lukas von Hildebrandt | |
|---|---|
| Barok | |
 | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | 14. novembar 1668. Republika Genova |
| Smrt | 16. novembar 1745..svg){kind=small} Sveto Rimsko Carstvo |
| Opus | |
| Polje | arhitektura |
| Znamenita djela | |
Peterskirche - Beč, Pijaristička crkva Maria Treu, Beč, Palača Schwarzenberg, Beč, Palače Belvedere, Palača u Würzburgu | |
| Influencija | |
Na
| |
Johann Lukas von Hildebrandt (Genova, Republika Genova, 14. novembar 1668. - Beč, Sveto Rimsko Carstvo, 16. novembar 1745.[1]) bio je poznati austrijski barokni arhitekt, koji je podigao mnoge značajne državne zgrade i crkve. Školovao se u Italiji, i prenio iskustvo baroka u centralnu Evropu i južnonjemačke zemlje.
Njegove najpoznatije građevine su; Dvorac vojvode Schönborn u Göllersdorfu (1712.-1717.) i palače za princa Eugena Savojskog; Belvedere, Beč, (1713. -1723.), Schloßhof na granici Slovačke i Austrije (1729.), i Dvorac Ráckeve, u Mađarskoj (1701. -1702.).
Život i djelo[uredi | uredi kod]
Hildebrandt je bio dijete Talijanke i Nijemca, arhitekturu je učio kod poznatog talijanskog arhitekta Carla Fontane u Rimu.[1] Nakon tog se školovao za graditelja vojnih utvrda kod princa Eugena Savojskog u Rimu, a nakon tog za vojnu inžinjeriju u Pijemontu. Hildebrandt je sudjelovao u talijanskim vojnim kampanjama Eugena Savojskog i postao njegov miljenik.[1]
Hildebrandt se 1696. doselio u Beč[1], i počeo raditi za bogate bečke aristokratske porodice Dauns, Harrach, Schönborn, Starhemberg, i princa Eugena Savojskog, koji mu je bio i ostao najveći mecena i poslodavac.
Hildebrandt je 1700. postao carski inžinjer zadužen za gradnju i održavanje dvorca Hofburg, a 1711. godine promaknut je u nadzornika gradnje. Tek nakon smrti Johanna Bernharda Fischera von Erlacha 1723. godine postao je glavni arhitekt dvorca Hofburg. Naime ispočetka rada u Hofburgu, Hildebrandt je imao veliku konkurenciju i stalnu borbu, sa prvim graditeljem Hofburga arhitektom Fischer von Erlachom, zbog toga je radije radio za vanjske aristokratske naručioce. Za razliku od pompoznih i monumentalnih građevina Fischera von Erlacha, Hildebrandtove građevine bile su puno osobnije i imale više dekoracije.[1] Ovo mu je donijelo popularnost u srednjoj klasi. Hildebrandt je spretno ujedinio elemente talijanskog i francuskog baroka i tako razvio specifičnu varijantu baroka, - austrijski (južnonjemački) barok.[1] Hildebrandt je istovremeno surađivao i sa drugim arhitektima na većim graditeljskim zahvatima poput samostana Göttweig i Rezidencijalne palače u Würzburgu, dvorca Weissenstein u Pommersfeldenu, palače Schwarzenberg u Beču.
Između 1713. - 1716., radi za moćnu i bogatu austrijsku obitelj Kinsky, podiže im palaču Kinsky u Beču. Od 1723. godine, postao je generalni nadzornik za carske građevine.
Njegov najpoznatiji rad je kompleks dvorca Belvedere: (Gornji Belvedere, 1721-1722. i Donji Belvedere, 1714.-1716.), za princa Eugena Savojskog.
Hildebrandt je stvarao i po Bavarskoj, najpoznatiji njegov rad je dvorac Schloss Weissenstein u mjestu Pommersfelden.
Hildebrandt je projektirao mnoge znamenite palače po Beču (kao palaču Daun-Kinsky (1716.), i brojne sakralne objekte koji su danas ponos Beča; Peterskirche, Pijarističku župnu crkvu Maria Treu, dominikansku crkvu u mjestu Gabelm (Češka), Teutonsku crkvu u Linzu.
U Hrvatskoj historičar umjetnosti Zlatko Uzelac misli da je Hildebrandt bio projektant crkva sv. Ane u Brodskoj Tvrđi - Slavonski Brod.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 „Hildebrandt, Johann Lukas von” (njemački). Österreich-Lexikon. Pristupljeno 29. 06. 2012.
- ↑ Zlatko Uzelac. „Tvrđavska crkva sv. Ane Johanna Lucasa von Hildebrandta u Slavonskom Brodu” (hrvatski) (PDF). Radovi Instituta za povijest umjetnosti (br. 28, 2004.). Pristupljeno 29. 06. 2012.[mrtav link]
