Poljaci

Izvor: Wikipedia

Poljaci su slavenski narod.

Ime[uredi - уреди]

Ime Poljak (poljski polak(m)/polka(ž)) izvodi se od staroslavenske riječi "pole" (polje). Prema tome, ime "Poljaci" je izvedeno iz značenja "stanovnici polja".

Jezik[uredi - уреди]

Poljaci govore poljskim jezikom, jednim od članova slavenske grane indoeuropske jezične porodice.Tacnije, poljski pripada grupi zapadnoslovenskih jezika.

Etnografija[uredi - уреди]

Život i običaji Poljaka

Poljaci su suvremeni europski narod koji je svijetu dao ogroman broj čuvenih znanstvenika, danas ipak velik broj ruralnih Poljaka živi od poljoprivrede i stočarstva (25%) za razliku od Velike Britanije gdje se ovim djelatnostima bavi tek 1.8% stanovništva. Plodna poljska polja obrađuju se ponegdje još uvijek plugom i konjima, a još su se uvijek održala i zaprežna kola koja vuku konji. Tipična seoska poljska kuća je drvena, sa strmim krovovima na dvije vode. Poljaci su stoljećima živjeli pod feudalizmom i u mnogim krajevima suvremene Poljske očuvale su se mnoge narodne umjetnosti kao što je drvorezbarstvo i dekorativna umjetnost: vez, papirnati ukrasi i dekoracije od slame. Poljaci imaju nekih 50 varijanti regionalnih nošnji koja se oblači prilikom izvođenja narodnih plesova. Poljska ima 5 nacionalnih plesova a jedan od njih je poznat kao Krakowiak.

Vjerski blagdani

Poljaci su katolici, i većina običaja vezana je uz Božić i Uskrs, kao i običaje vjenčanja.

  • Postoji i običaj zvan 'Lajkonik', sječanje na pobjedu nad Tatarima 1241., ovu paradu održavaju svakog proljeća u Krakowu.

Kuhinja

Poljaci imaju bogatu tradicionalnu kuhinju ali je ona i pod utjecajem kuhinja stranih naroda sa kojima su dolazili ili su još u kontaktu. Meso raznih vrsta kao i jela od tijesta i razne juhe tipična su za slavensku kuhinju. U području Tatra poznat je sir oscypek (vidi sliku); makówki: božićni kolač; rolada z modrą kapustą (rolano mesos crvenim kupusom, u području Silesije); baba warszawska (kolač sa kvascem, u području Mazovije); kotlet schabowy (sličan bečkoj šnicli); gulasz (gulaš); veoma poznata božićna 'kutia' od maka , brašna, oiraha etc.

Kultura

Wycinanki /ukrasi od papira/.

Izrada ukrasa od papira porijeklom je iz Kine, 1600. proširila se i Europom, a osobito je postala popularna među židovskim zajednicama. Tokom 19. stoljeća proizvodnjom sjajnog šarenog papira ovaj običaj preuzeli su i Poljaci, kod njih su poznati pod imenom 'wycinanki'.

lončarstvo

Poljsko lončarstvo je veoma kvalitetno, prevladava plava i žuta boja a izrađuju se posude za pećenje, kuhanje, i serviranje, među ostalima i čajnici (slike lončarije)

Glazba i ples

Poljaci imaju više narodnih plesova: zbojnicki, polka, krakowiak, mazur, polonez, oberek, goralski, kołomyjka, kujawiak, postoji i ples poljskih židova nazivan zydowski (=židovski). Kujawiak je ples etničke grupe Kujavaca (Kujawy). Ovaj ples se iz većih gradova proširio diljem Poljske i doživio više transormacija. Kujavci bijahu rođaci Pomeranaca, Vistulana, Silesijaca i još nekih srodnih plemena koje je Mieško I (960-992) ujedinio u prvu poljsku državu. Kašubi, Slovinci i Kujavci obnavljaju danas svoj etnički identitet. Prema Oskaru Kolbergu kod muškaraca iz grupe Kujavaca nošnja se sastoji od dugog kaputa (sukmana) sa velikom kragnom, plavih dugih hlaća, čizama, četvrtasti kapa opšivenih krznom i širokog pasa od cevenog platna. Žene Kujavaca žekođer nose duge kapute, suknje sa cvjetnim dezenima, plašteve vezane oko ramena i pregaće preko sukanja čija je boja u kontrastu . Odjeća Kujavaca je tvornička i prilagođena je kraju u kojem žive, hladnom vremenu.

Ples Zbojnicki je iz Skalne Podhale na Tatrama u južnoj Poljskoj, na granici sa Slovačkom i Moravskom. Ime je došlo od zbójnik (pl. Zbójnicy) u značenju 'razbojnici). U 17. i 18. st. Bande razbojnika harale su područjem Tatre što su dolazili iz sela područja Górale. Nošnja grupa koja plešu zbojnicki sastoji se od kaputića i hlaća načinjenih od bijele vune.

Oberek ili ober je najživahniji i naj-akrobatskiji od tzv. 5 nacionalnih poljskih plesova, ostala četiri su (polonez, mazur, kujawiak i krakowiak). Porijeklom je iz Mazovije u središnjoj Poljskoj. Ime mu je došlo od glagola obracac się (okretati se, vrtjeti se). Ova ples pripada grupi plesova mazurka-ritma, on je brz; kujawiak je lagan i mazurka umjeren. Sva ova tri plesa su seljačkog porijekla i podnesla su znatnu promjenu, napose mazur i kujawiak.

Literatura

  • Dziewanowska, Ada. Polish Folk Dances & Songs: A Step by Step Guide. New York: Hippocrene Books, 1999.
  • Sources of Polish Folk Music / Muzyka Źródeł, vol. 1, Mazowsze. Notes. Polskie Radio CD PRCD 151, 1996.
  • Pawlak, Aleksander. Folklor Muzyczny Kujaw [Musical folklore of Kujawy]. Kraków: PWM, 1980.
  • Kolberg, Oskar. Mazowsze Polne in Dzieła Wszystkie [Complete Works], vol. 24-5. Wrocław-Poznań: Polskie Towarzystwo Ludoznawcze, 1963. Reprint of a 1885 publication.
  • Janta, Aleksander. A History of Nineteenth Century American-Polish Music New York: The Kosciuszko Foundation, 1982.

Poljaci danas[uredi - уреди]

Populacija

Pokreti Poljaka

Prvobitno područje naseljavanja plemena Poljaka je oko rijeka Notec i Warta, u okolici današnjih gradova Poznanj i Gniezno. Već u srednjem vijeku to se pleme udružilo sa srodnim plemenom Wislana koji su živjeli u okolici današnjih gradova Krakov i Varšava. Na tim su područjima živjela i druga plemena, kao Gorali, Mazovi, Krakovci i još neki. S osnivanjem jagelovičko-litvanske države, mnogi Poljaci se naseljavaju u područjima današnje jugoistočne Litve, današnjoj zapadnoj polovini Bjelorusije i današnjoj zapadnoj trećini Ukrajine, osim toga u sjevernom dijelu Moravske i sjevernoj Slovačkoj. Tijekom industrijalizacije u 19. stoljeću Poljaci su se selili prema industrijskim centrima Njemačke i Austro-Ugarske.

Nakon Drugog svjetskog rata Poljaci su bili iseljeni iz istočnih dijelova ranijeg poljskog područja i bili naseljeni u zapadne dijelove Poljske koje su do tada naseljavali Nijemci.

Vanjske veze[uredi - уреди]