Riga

Izvor: Wikipedia
Položaj Rige u Letoniji

Riga (letonskim pravopisom: Rīga) je glavni grad Letonije, nalazi se na Baltičkom moru na obali rijeke Daugave. Riga je najveći grad u Baltičkim zemljama s oko 750.000 stanovnika i služi kao glavni kulturni, obrazovni, politički, financijski, komercijalni i industrijski centar Baltika. Stari grad Rige nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine jer ima najveću kolekciju građevina u stilu secesije (jugendstila) u Europi.

Službeno je postala grad 1201. Podjeljena je na 6 administrativnih jedinica: Centar, Kurzeme, Ziemelju, Latgale, Vidzeme i Zemgale. Nalazi se na obali Baltičkog mora u južnom dijelu Riškog zaljeva na obalskoj visoravni Rigava. Povijesno središte Rige nalazi se na desnoj obali Zapadne Dvine (Daugave) oko 10 km od njenog ušća u more.

Klima je pod uticajem blizine mora. Samim tim ona je blaga i vlažna. Ljeta su prohladna i oblačna. Zime su tople i prosječna siječanjska temperatura je - 4,7 C. U prosjeku godišnje oko 40% dana je oblačno.

Znamenitosti[uredi - уреди]

Najveći broj znamenitosti grada je u starom dijelu koji je pod međunarodnom zaštitom. Stari grad naziva se Vecriga. Najveće izletište stanovnika Rige je Jurmala, obalni gradić s velikom plažom. Atrakcija Jurmale su drvene kuće građene u stilu secesije. Nalazi se na 40 minuta udaljenosti od Rige.

Znamenitosti starog grada

Znamenitosti novog grada

Arhitektura[uredi - уреди]

Stara Riga[uredi - уреди]

Stara Riga je povijesno i zemljopisno središte Rige. Nalazi se na desnoj obali rijeke Zapadne Dvine. Obuhvaća relativno mali sustav unutrašnjeg utvrđenja sagrađenog između 13. i 18. stoljeća. Tu se nalaze srednjovjekovni spomenici arhitekture. U ovom dijelu Rige nalazi se najveći broj znamenitosti od kojih je svakako najpoznatija Crkva Svetog Petra.

Secesija[uredi - уреди]

Građevine u stilu secesije pravo su obilježje Rige i dovele su je na listu svjetske baštine. U Rigi ovaj stil se zove Art Nouveau jer inspiraciju nalazi u Francuskoj za razliku od Hrvatske i okolnih zemalja gdje ovaj stil dolazi iz Austije tj. Beča pod nazivom secesija. Još jedan od naziva je Jugendstil. Ovaj stil, koji označava i sve druge pravce umjetnosti sa kraja 19. i početka 20. stoljeća, dominirao je u Rigi kratko ali je ostavio veoma mnogo kvalitetnih građevina. Ovo se događalo u periodu gradnje visokih stambenih zgrada. Secesija se razvija iz prethodnih stilova, najviše eklektičnog stila. Kao kontrast secesija dozvoljava potpunu umjetničku slobodu, ekspresionističko djelovanje kao i tendencija ka davanju umjetničke vrijednosti svakom elementu gradnje. Karakteristike secesije - krive linije, geometrijski ornamenti - podjeljeni su na dva glavna pravca u Rigi: dekorativni i nacionalno-romantičarski. Najkarakterističnije građevine ovog stila nalaze se u Albertovoj ulici i gradio ih je Eisenstein (letonski: Eizenšteins).

Albertova ulica[uredi - уреди]

Datoteka:Albertova.jpg
Primjer dekoracija na jednoj od zgrada u Albertovoj ulici

Albertova ulica prvi put se spominje 1900. godine, a naziv dobiva po povijesnom osnivaču Rige, Biskupu Albertu. Nedugo zatim počela je planska gradnja koja je stvorila neke od najvećih i najljepših zgrada napravljenih u stilu secesije.

Na početku dvadesetog stoljeća, Riga je bila kulturni i trgovinski centar koji se je mogao nositi sa rivalima iz Zapadne Europe. Ove zgrade nisu oslikavale samo ustreptalost i ambicije Rige, već i snagu njenih arhitekata na čelu sa Mikhailom Eisensteinom (ocem poznatog režisera Sergeja Eisensteina).

Mnogi veličanstveni primjeri jugendstila nestali su tokom Drugog svjetskog rata u Njemačkoj. I zaista, neko vrijeme činilo se da je ta cijela era u arhitekturi zaboravljena.

Albertova ulica također nestaje iz svjesti stanovništva jer 1941. Sovjeti mjenjaju naziv u ulicu Frica Gajla, komunističkog aktivista. Prema sovjetskoj literaturi on je bačen sa prozora u broju 13. Njemački okupatori daju joj ime ulica Holandera. Ni do dan danas nije jasno na koga se ovaj naziv odnosio ali se pretpostavlja da su u pitanju akademici Albert i Bernard. Kada su se Njemci povukli, a Sovjeti ponovo izvršili okupaciju naziv Frica Gajla se vraća a naziv Albertova ulica pada u zaborav. Godinu dana prije proglašenja nezavisnosti, 1990. vraćen je stari naziv možda kao vjesnik ili nada da će ulica povratiti staru slavu nakon pola stoljeća nemara.

Iako je mnogo povijesnih zgrada stradalo u Rigi, mnogo više je preživjelo pa čak i nalet rušenja iz čiste sovjetske pakosti. Iako su još uvijek izuzetno mlade građevine pored onih iz 15. stoljeća, kuće u ovoj ulici i one poput njih širom Rige, su možda najveći postojeći primjer naslijeđa njemačke arhitekture tog vremena.

Drvena arhitektura[uredi - уреди]

Arhitektura drvenih zgrada igra izuzetno važnu ulogu u urbanoj sredini Rige. Za razliku od drugih europskih gradova u Rigi se ovaj pravac razvija skoro do Drugog svjetskog rata. Za uzvrat Letonija nije iskusila val modernizma koji je prošao kroz Zapadnu Europu tokom 60-ih i 70-ih. Kako je vrijeme prolazilo sve manje ljudi željelo je živjeti u drvenim kućama. Međutim u posljednje vrijeme broj ljudi koji žele te kuće renovnirati i živjeti u njima je u porastu.

Pojedinačne zgrade iz 18. stoljeću u ulici Daugavrivas kao i blokovi Kleistu, Hartmana, Nordeku i Depkina su očuvani. A također su očuvane i kuće ribara i brodara izgrađene početkom 19. stoljeća koje su također spomenici narodne arhitekture. Rast u pogledu sagrađenih drvenih kuća javlja se u drugoj polovini 19. stoljeća i početkom 20. stoljeća.

Također mnogi letonski arhitekti započeli su svoje djelovanje u to vrijeme; njihov rad, zajedno sa dostignućima stranih arhitekata definrao je sliku grada. Mnogi unutrašnji detalji također su sačuvani kao što su stepenice ili interijeri stanova. Velika većina ovih građevina odlično je očuvana. Takva arhitektura je jedinstveni fenomen Rige i ne može se sresti na drugim mjestima.

Bulevarski krug[uredi - уреди]

Sredinom 19. stoljeća kamene utvrde grada su postale nepotrebne i sprječavale su daljnji razvoj. Ruske vlasti su 1856. poništile status ovih zidova i naredile uklanjanje. Kao rezultat ovoga pojavljuje se prazan prostor na njihovom mjestu. Arhitekti Felsko i Dice razvili su ideju za poboljšanje ovog dijela grada.

Otprilike 300 do 400 metara zemlje pokrivene ukrasnim zelenilom, parkom i gradskim kanalom je stvoreno. Kasnije je ovo područje prošireno dodavanjem Vermanes vrtova i postavljanjem bulevarskih traka od lipinog cvijeća. Zgrade od nacionalne važnosti su sagrađene u ovom kraju. Danas je ovo prava oaza za metropolu 21. stoljeća.

Stanovništvo i gospodarstvo[uredi - уреди]

U Rigi se nalazi nebrojeno puno institucija višeg i visokog obrazovanja uključujući i Latvijsko Sveučilište (Latvijas Universitāte), Tehničko Sveučilište (Rīgas Tehniskā Universitāte), Stradins Sveučilište (Rīgas Stradiņa Universitāte) i Stockholmsku školu ekonomije u Rigi Riga (Rīgas Ekonomikas Augstskola).. Letonski parlament, Saeima, nalazi se u Rigi a rezidencija predsjednika nalazi se u samom Riškom zamku.

Zamak u Rigi

Poslovni i privatni turizam posljednjih godina doživio je porast zbog popravljanja turističke i trgovinske infrastrukture. Riga je lučki grad i prometni centar. Većina turista u Rigu dolazi preko međunarodnog aerodrom u Rigi koji je i najveći aerodrom među Baltičkim zemljama. Aerodrom je renoviran i moderniziran 2001. godine u sklopu proslave 800 godina Rige.

Većina financijskih institucija Letonije nalazi se u Rigi uključujući i Centralnu Banku Letonije. Panbaltička banka - Hansabanka napravila je zgradu-sjedište u Rigi i to je najviša građevina poslije TV tornja. Trgovinska razmjena je u stalnom porastu posljednjih godina a najviše investicija došlo je nakon ulaska Letonije u Europsku Uniju 2004. Riga nosi više od polovine industrije Letonije a najviše u ekonomskom, prehrabmenom, sektoru usluga, farmaciji, preradi drveta, tisku, tekstilnoj i telekomunikacijskoj industriji. Gradska luka je veoma važan teretni centar.

Riga sa svojih 739,232 stanovnika najveći je grad u baltičkoj regiji. Letonci čine 43% stanovnika a otprilike isti postotak čine i Rusi. Primjera radi 58,5% stanovnika Letonije su Letonci, 29% su Rusi, 3,9% Bjelorusi, 2,6% Ukrajinci, 2,5% Poljaci, 1,4% Litvanci a preostalih 2,1% navedeni su kao ostali. Većina Letonaca su protestanti, dok Rusi pripadaju pravoslavnoj crkvi.

Povijest[uredi - уреди]

Pogled na Rigu sa Daugave

Riga se nalazi na mjestu antičke naseobine Liva, stargog finskog plemena, na ušću rijeka Daugave i Ridzene. Ridzene je bila poznata kao Rijeka Riga i u jednom trenutku je formirala Jezero Riga ali danas ne postoje ni jedno ni drugo. Najvjerojatnije Riga je dobila ime po ovoj rijeci.

Temelji moderne Rige postavljeni su u vrijeme njemačkih trgovaca i križara koji su dolazili u Letoniju krajem XII. stoljeća uglavnom privučeni rastućim brojem stanovnika koji su pružali nove prilike i ljudima koji još uvijek nisu primili kršćanstvo. Njemački trgovci su osnovali ispostave za trgovinu u regiji blizu naseobine Liva blizu Rige 1158. godine. Augustinski redovnik Meinhard sagradio je prvi manastir 1190.

Biskup Albert došao je u Rigu 1201. godine sa 23 broda i više od 1500 naoružanih križara. Tim činom Riga postaje biskupija. Osnovao je društvo Livonska braća po maču. Iste godine Rigi je dao status grada. Uspio je preobratiti kralja Liva, Kaupa od Turaide, na kršćanstvo. Riga je zajedno sa Livonijom i Pruskom pala pod vlast Svetog Rimskog Carstva. Ubrzo, za vrijeme Martina Luthera, preobraćuju se na protestantizam.

Riga je služila kao vrata za trgovinu baltičkih plemena i Rusije. Riga je 1282. postala član hanzeatske lige. Hanza se razvila iz udruženja trgovaca u trgovinsko-političku uniju gradova i mjesta Sjeverne Njemačke i Baltika. Zbog svoje politike koja je favorizirala njemačke članice, hanzeatska liga se pokazala kao veoma uspješna. Njen utjecaj opada krajem XIV. stoljeća nakon što su Litva i Letonija stupile u savez kao i zemlje Skandinavije. Ipak Hanza je bila ključan faktor ekonomske i političke stabilnosti Rige.

Moderna povijest[uredi - уреди]

Pogled na Karlstrasse i šetalište 1900. godine

Početak dvadesetog stoljeća donio je I svjetski rat i utjecaj revolucije u Rusiji na Rigu. Njemačka vojska ušla je u Rigu 1917. 1918. potpisan je sporazum čime su Baltičke zemlje date Njemačkoj. Ipak Njemačka je kao i Rusija bila u obvezi dozvoliti svim zemljama pravo na nezavisnost.

Nakon više od 700 godina strane okupacije, Letonija je, sa Rigom kao glavnim gradom, objavila nezavisnost 18. studenog 1918.

Tokom dva svjetska rata Riga i Letonija su se okrenule ka zapadnim zemljama sa Rusije. Ustanovljen je demokratski, parlamentarni sustav sa predsjednikom. Letonski jezik je priznat kao službeni jezik. Letonija je primljena u Društvo Naroda. Velika Britanija i Njemačka su zamijenile Rusiju kao glavni trgovački partneri. Kao primjer vremena prvi premijer Letonije Kārlis Ulmanis studirao je na poljoprivrednom fakultetu i radio na Sveučilištu u Nebrasci u SAD-u.

Riga je opisivana kao veliki i impozantan grad koji je od svojih posjetilaca dobio naziv Pariz istoka.

Međutim ovaj period preporoda je bio kratkog daha, nakon Drugog svjetskog rata uslijedila je sovjetska okupacija 1940. godine, zatim njemačka okupacija 1941-1944 i ponovna sovjetska okupacija pred kraj rata. Baltički Nijemci nasilno su protjerani nazad u Njemačku nakon 700 godina u Rigi. Stotine tisuća Letonaca nestalo je a tisuće su emigrirale u razne zemlje svijeta. Letonija je izgubila trećinu populacije.

Sovjetska okupacija nakon rata obilježena je protjerivanjima u Sibir, snažnom industrijalizacijom i planiranom imigracijom velikog broja ne-Letonaca u Rigu, uglavnom Rusa. Do 1975. 40% stanovnika Rige bili su Letonci (taj postotak je porastao nakon proglašenja posljednje nezavisnosti).

Politika ekonomske reforme krajem 80-ih, predstavljena kao Perestrojka od strane Mihaila Gorbačova, sovjetskog lidera, dovela je do situacije u kojoj su mnoge sovjetske republike, uključujući Letoniju mogle povratiti slobodu i nezavisnost. Letonija je objavila nezavisnost 21. kolovoza 1991. a priznata je od strane Rusije u rujnu. Letonija je službeno pristupila Ujedinjenim Narodima 17. srpnja 1991. Sve ruske vojne snage napustile su zemlju između 1992. i 1994.

Riga je 2001. proslavila 800 godina postojanja. Letonija je pristupila NATO-u 29. ožujka 2004. a Europskoj Uniji 1. svibnja iste godine.

Poznate osobe[uredi - уреди]

Međunarodna prijateljstva[uredi - уреди]

Riga održava sestrinske veze sa slijedećim gradovima:

Flag of Denmark.svg Aalborg, Danska Flag of Italy.svg Firenca, Italija
Flag of Kazakhstan.svg Almati, Kazahstan Flag of France.svg Calais, Francuska
Flag of the Netherlands.svg Amsterdam, Nizozemska Flag of Australia.svg Cairns, Australija
Flag of Kazakhstan.svg Astana, Kazahstan Flag of Ukraine.svg Kijev, Ukrajina
Flag of France.svg Bordeaux, Francuska Flag of Japan.svg Kobe, Japan
Flag of Germany.svg Bremen, Njemačka Flag of Russia.svg Moskva, Rusija
Flag of the United States.svg Dallas, SAD Flag of Belarus.svg Minsk, Bjelorusija
Flag of Sweden.svg Norrköping, Švedska Flag of the People's Republic of China.svg Peking, Kina
Flag of Finland.svg Pori, Finska Flag of Germany.svg Rostock, Njemačka
Flag of Russia.svg Petrograd, Rusija Flag of Chile.svg Santiago, Čile
Flag of Sweden.svg Stockholm, Švedska Flag of the People's Republic of China.svg Suzhou, Kina
Flag of the Republic of China.svg Taipei, Tajvan Flag of Estonia.svg Tallinn, Estonija
Flag of Lithuania.svg Vilnius, Litva Flag of Poland.svg Varšava, Poljska

Galerija fotografija[uredi - уреди]


Poveznice[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]