Sedam svjetskih čuda

Izvor: Wikipedia

Sedam svjetskih čuda, koja su poznata i kao sedam drevnih svjetskih čuda uključuju, po redoslijedu gradnje:

Prvo pominjanje ideje da se sastavi jedna ovakva lista se veže za Herodota (oca historije), još u 5-tom vijeku pne. Kasnije je grčki historičar, Kalimakus od Sirene, napisao knjigu koja se, pretpostavlja se, zvala "Kolekcija čuda po svijetu". Nažalost, rukopis ove knjige je uništen zajedno sa uništenjem Aleksandrijske biblioteke.

Međutim prema Rolandu Goocku prvi popis čuda je sačinio grčki pjesnik Antipatros iz Sidona između 150 i 120 godine pne. Nije poznato ni to da li se pjesnik vlastitim očima uvjerio u ljepote sedam drevnih čuda, ali to ga nije omelo u tome da sastavi spisak. Odlučio se samo za građevine koje su postojale u njegovo doba npr. (Kula Babilonska je u to doba već bila srušena). Interesantno je da je, iako je bio Grk, izostavio Akropolis u Atini, jednu od građevina kojima se divimo i dan danas.

Zašto je riječ baš o sedam čuda, a ne o nekom drugom broju, zavisilo je o simboličnom značenju broja sedam za ljude tadašnjeg doba. Kasnije su mnogo puta za razne druge građevine davani epiteti "osmog čuda svijeta".

Interes za Antiku i ove građevine nanovo je pobuđen tek u 16-tom vijeku sa Martenom de Vosom (1532-1603) i Athanasiusom Kircherom iz Fulde. Takođe su svoj doprinos u ponovnom skretanju pozornosti na ove građevine dali umjetnik Maerten van Heemskerck i Johann Fischer von Erlach sa svojom Historijom arhitekture. Inače pojam čuda svijeta je i nastao tek tada. Grci su te građevine nazivali sedam znamenitosti (ta hepta theamata).

Danas arheolozi rasvjetljavaju neke od misterija koje su vijekovima bile pratnja drevnim građevinama.

Za njihove graditelje one su predstavljale slavljenje religije, mitologije, umjetnosti, moći i nauke. Za nas one reflektuju mogućnost čovječanstva, da prilagode okolinu svojim potrebama, gradeći monumentalne građevine, od kojih neke još i danas odolijevaju vremenu.

Od pobrojanih drevnih čuda samo su piramide u Gizi još uvijek čitave. Od ostalih građevina ostali su predlošci, umanjene kopije, ili čak ni to, već možemo rekonstruisati njihov izgled samo po nepotpunim pričama ili stiliziranim slikama na novčićima.

Izvori[uredi - уреди]

  • Roland Goock: Sva čuda svijeta (Marijan tisak d.o.o. 2005.)