Córdoba (Argentina)

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Córdoba (Argentina). Za druga značenja, pogledajte Córdoba.
Córdoba
Ciudad de Córdoba
Panorama grada s katedralom
Panorama grada s katedralom
Grb Córdoba
Grb
Nadimak: La Docta ("Obrazovana")
Ciudad de las campanas ("Grad zvonika")
Koordinate: 31°24′S 64°11′W / -31.4, -64.183
Država Argentina
Pokrajina Bandera de la Provincia de Córdoba.svg Córdoba
Osnutak 6. lipnja 1573.
Osnivač Jerónimo Luis de Cabrera
Nazvan po Córdoba (Španjolska)
Vlast
 - Gradonačelnik Ramón Javier Mestre (Unión Cívica Radical)
Površina
 - Urbano područje 576 km²
Visina 400 m
Najveća visina 544 m
Najmanja visina 352 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 1.329.604[1]
 - Gustoća 2.308,3/km²
 - Područje utjecaja 1.378.000
Vremenska zona Argentinsko vrijeme (UTC-3)
Poštanski broj 5000-51??
Pozivni broj 0351; 03543
UNESCO-va svjetska baština Isusovačka četvrt i estancije Córdobe
Godina uvrštenja 2000. (24. zasjedanje)
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo ii, iv
Ugroženost ne
Poveznica UNESCO
Službena stranica cordoba.gob.ar
Karta
Položaj Cordobe u Argentini i pokrajini Córdobi

Položaj Cordobe u Argentini i pokrajini Córdobi
Córdoba na karti Argentina
Córdoba
Córdoba

Córdoba je s 1,3 milijuna stanovnika drugi po veličini grad Argentine. Nalazi se sjeverno od samog zemljopisnog središta zemlje i glavni je grad pokrajine Córdoba.

Znamenitosti Córdobe u smjeru kazaljke sata: Panorama grada iz parka Naciones, Trg sv. Martina, kanal Cañada Glen, paviljon sveučilišta UNC, panorama grada noću, Slavoluk Córdobe, plaketa svjetske baštine i Umjetnički muzej Evita.

Dugo je bio španjolsko kolonijalno središte pokrajine koja je danas država Argentina.

Córdoba je industrijsko i kulturno središte središnje Argentine i u gradu se nalazi jedno od vodećih sveučilišta u zemlji, Universidad Nacional de Córdoba. Njega su 1613. godine osnovali isusovci, koji su također zaslužni za najstarije argentinske rančeve (estancias) i isusovačku četvrt, koji su 2000. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Americi[2].

Zemljopis[uredi - уреди]

Prva karta Cordobe iz 1577. god.

Grad se zemljopisno nalazi u podnožju gorja Sierras Chicas, na rijeci Suquía. To je prijelazno područje između Sierras de Córdoba na zapadu, te Pampa i Gran Chacoa na istoku, i okružuju ga jedne od najplodnijih poljoprivrednih površina u Argentini.

Povijest[uredi - уреди]

Grad je 6. lipnja 1573. godine osnovao španjolski konkvistador Jerónimo Luis de Cabrera, te je jedan od najstarijih gradova Argentine (jedini stariji je Santiago del Estero, osnovan 1553. Grad je nazvao ga po španjolskom gradu Córdobi, vjerojatno u čast prvih doseljenika iz tog grada. Puni naziv grada je bio Córdoba de la Nueva Andalucía ("Córdoba nove Andaluzije"), kojeg je odobrio andaluzijski grad Córdoba. U to vrijeme su ga naseljavali i autohtoni indijanski stanovnici, pleme Comechingón, ali samo s druge strane rijeke. Nakon što se gradska jezgra preselila na trenutnu lokaciju 1577. godine, otpočeo je procvat trgovine sa sjevernim područjima Argentine.

God. 1599. isusovci su došli u grad i izgradili su škole, crkve i stambene zgrade, koje su trenutno jedne od najstarijih u Americi. God. 1608. osnovali su sjemenište koje je 1610. godine postalo kolegij Colegio Maximo, koji je oko tri godine kasnije postao najstarije sveučilište u Argentini, Universidad Nacional de Córdoba. Isusovci su u popisu stanovništva iz 1760. godine zabilježili čak 22.000 stanovnika u Cordobi. Kada je 1776. godine Karlo III., španjolski kralj, osnovao Potkraljevstvo Río de la Plata, pripala mu je i Córdoba sa širom okolicom.

Na kraju 19. stoljeća, tijekom industrijalizacije, Córdoba je postala veliki izvoznik poljoprivrednih proizvoda, posebno mesa i žitarica. U ranim godinama 20. stoljeća grad je već imao oko 90.000 stanovnika. Godine 1927., grad je počeo graditi tvornicu za proizvodnju vojnih zrakoplova, Fábrica Militar de Aviones (FMA), čija važnost je porasla tijekom Drugog svjetskog rata. Godine 1947. grad je imao oko 400.000 stanovnika. Godine 1955., u gradu je izbila vojna pobuna (Revolucion Libertador) koja je, nakon nekoliko serija prosvjeda protiv vlade generala Cordobaza Onganía, naposlijetku na vlast dovela predsjednika Juana Perona 1969. godine.

Isusovačka estancija La Paz, kasnija palača predsjednika Julija Roce (1880.-86.)

Znamenitosti[uredi - уреди]

Estancija Alta Gracia u blizini Cordobe

Budući da Córdoba ima mnoge građevine iz kolonijalnog razdoblja, grad posjećuje mnogo turista. U povijesnom središtu, tzv. Isusovačkoj četvrti (Manzana Jesuítica) je Trg sv. Martina (Plaza San Martín) na kojemu se nalazi Isusovačka crkva, katedrala i iza nje Samostan sv. Kataline Sienske (Santa Catalina de Siena) i Sveučilište. Katedrala Velike Gospe (Nuestra Señora de la Asunción) je poznata po oltaru izrađenom od srebra iz Potosíja s ornamentima od zlata, a na krovu su obojani biblijski prizori. Druge važne zgrade su Cabildo (kolonijalna upravna zgrada) i sveučilište Universidad Nacional de Córdoba. U gradu postoji i nekoliko muzeja kao što su Muzej umjetnosti Caraffa, osnovan 1916., i Muzej umjetnosti Evita, osnovan 2007. godine.

U okolici Córdobe se nalazi i pet isusovačkih estancija (estancias) ili poljoprivrednih imanja (Colonia Caroya, Jesús María, Santa Catalina, La Candelaria y San Ignacio de los Ejercicios i Alta Gracia), koja sadrže vjerske i svjetovne zgrade. One ilustriraju jedinstven vjerski, društveni i gospodarski eksperiment koji je proveden u razdoblju od više od 150 godina, u 17. i 18. stoljeću.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Od Drugog svjetskog rata Córdoba je važno industrijsko središte. Glavne grane industrije su proizvodnja automobila (Renault, Volkswagen i Fiat), te željeznička industrija (Materfer) i svemirska industrija (Fabrica Militar de Aviones koju je 1990-ih kupila američka tvrtka Lockheed Martin). Tu je i značajna tekstilna i kemijska industrija. Cordoba je široko cijenjena kao tehnološko središte Argentine; argentinski Centro Espacial Teófilo Tabanera proizvodi i kontrolira satelite, a mnoge softverske tvrtke (Motorola, Vates, Intel i Electronic Data Systems) svoja središta upravo imaju u gradu Córdobi.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Najbrojnije etničke skupine u Cordobi su Talijani i Španjolci (uglavnom Galijci i Baski). Koncem 19. i početkom 20. stoljeća došlo je do povećane emigracije Europljana u Cordobu, te je do 1910-ih, na vrhuncu emigracije, 43% stanovništva već bilo ne-argentinskog podrijetla.

Demografski razvoj[3]
1810. 1869. 1895. 1914. 1947. 1960. 1970. 1980. 1991. 2001. 2010.
Broj stanovnika 9.080 34.458 54.763 134.935 386.828 586.015 801.771 990.968 1.179.372 1.284.582 1.330.023[4]
Godišnja stopa rasta 2,3 1,8 4,9 3,2 3,2 3,2 2,1 1,6 0,9 0,4

Slavni stanovnici[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Statistički podaci o gradu ((es)) Preuzeto 14. kolovoza 2012.
  2. World Heritage Committee Inscribes 61 New Sites on World Heritage List, 30. studenoga 2000. ((en)) Preuzeto 14. kolovoza 2012.
  3. "Observatorio urbano – Guías estadísticas: Capítulo III: Demografía." (Español) (web). Municipalidad de Córdoba.. 2007.. Arhivirano iz originala 2011-05-31. http://web.archive.org/web/20110531174415/http://www.cordoba.gov.ar/cordobaciudad/principal2/Docs/observatorio/guia07/CAPITULO3_07.pdf. pristupljeno 15. listopada 2008.. 
  4. "Censo 2010." (español) (web). La Voz del Interior. http://www.lavoz.com.ar/ciudadanos/censo-2010-en-argentina-somos-40091359-y-en-cordoba-3304825. pristupljeno 6. veljače 2010.. 

Vanjske poveznice[uredi - уреди]