Kijev

Izvor: Wikipedia
KIJEV
(Київ)
Escut de Kíev
Osnovni podaci
Stanovništvo

 - Ukupno
 - Gustoća stanovništva


2.814.258 stan. (2012.)
3.299 stan./km²

Površina 800 km²
Gradonačelnik Vitalij Kličko
Širina

Dužina

50°27′N 30°30′E

Internet Kijevsko gradsko poglavarstvo
Položaj Kijeva na karti Ukrajine

Kijev, često i Kyiv (ukrajinski: Ки́їв (Kyjiv, čitaj: kyjiu), ruski: Ки́ев, Kiev, čitaj: kijef); glavni i najveći grad Ukrajine smješten u sjevernom središnjem dijelu zemlje. Leži na Dnjepru. Prema podacima iz 2005. godine, Kijev ima 2,660,401 stanovnika, premda kada bi se ovoj brojci pridodao i velik broj neprijavljenih useljenika koji također žive u Kijevu, iznos bi premašio 3 milijuna.

Kijev je, kao glavni grad, administrativno zasebna jedinica koja je ujedno i središte istoimene (Kijevske) oblasti. Industrijsko je trgovačko i kulturno središte sa sveučilištem, akademijom znanosti, brojnim znanstvenim zavodima, muzejima i kazalištima. Grad je to svjetski poznatih znamenitosti. Ima razvijenu infrastrukturu i izvrsno organiziranu mrežu gradskog prijevoza koja uključuje i metro.

Historija[uredi - уреди]

Glavni članak: Historija Kijeva

Prema legendi, mladić pod imenom Kij radio je kao splavar na Dnjepru i on je utemeljio grad koji su njemu u čast nazvali Kijev. Tokom svoje dugotrajne povijesti, Kijev, jedan od najstarijih gradova Istočne Evrope, znao je i za vrijeme velike slave i moći, kao i za vrijeme kada je bio uništen do temelja. Smatra se da je utemeljen u V. stoljeću kao glavno mjesto na kojem su Istočni Slaveni vršili trgovinu i zamjenu robom. Postepeno se razvijao i dobio ugled glavnog središta istočnoslavenske civilizacije.

Od X. do XII. stoljeća, prijestolnica je Kijevske Rusi, goleme srednjovjekovne istočnoslavenske države. Za vrijeme najezde Mongola predvođene Batu Kanom, grad je u potpunosti uništen (1240.). Mongolska najezda i njegovo potpuno uništenje su mu toliko naškodili, da je u narednim stoljećima u cijelosti izgubio utjecaj i važnost koji je dotada imao, postavši provincijskim središtem srednje važnosti u sklopu velikih susjednih država, isprva Velike kneževine Litve, potom Poljsko-litvanske unije, a nakon propasti Poljske kraljevine 1792. na jedno duže vrijeme bit će pod snažnim utjecajem Rusije.

Grad se ponovno razvija tijekom ruske industrijske revolucije krajem XIX. stoljeća. Nakon burnih vremena koja su uslijedila iza Februarske i Oktobarske revolucija 1917.(vidi Ruski građanski rat), 1921. godine Kijev postaje jedan od najvažnijih gradova tek formirane Sovjetske Ukrajine, a od 1934. preuzima od Harkova status glavnog grada druge po veličini sovjetske republike.

Ponovno je jako stradao tijekom Drugog svjetskog rata, gotovo u cijelosti, no obnova je odmah uslijedila nakon rata i Kijev postaje trećim po važnosti središtem Sovjetskog Saveza (iza Moskve i Lenjingrada).

U maju 1982. godine, Kijevljani su obilježili 1500 godina svoga grada.

Kijev i nakon raspada SSSR-a, ostaje glavnim gradom mlade nezavisne Ukrajine.

Gradske znamenitosti[uredi - уреди]

Najpoznatije drvo u Kijevu je kesten. Kaže se kako ljeti možete šetati s jednog kraja grada na drugi, a da cijelo vrijeme šećete ispod krošanja kijevskih kestenova.

Kijev je poznat kao zeleni grad, u njemu se nalaze čak dva botanička vrta i bezbroj većih i manjih parkova i perivoja. Za ljubitelje vojne industrije i naoružanja, ovdje je golemi kompleks Muzeja Drugog svjetskog rata sa spomenikom Majci Domovini koji ima i nutarnji i vanjski postav vojne povijesti i naoružanja. Hidropark smješten na otočiću usred Dnjepra u kojem se nalazi zabavni park, plaže za plivanje i sl.

Znamenita zdanja koja bi se svakako trebala posjetiti u Kijevu su Palača Marijinsky (građena 1745.-1752.) i zgrada Ministarstva vanjskih poslova, nekoliko pravoslavnih hramova, a posebno crkveni kompleks Kijevo-pečerska lavra (samostan u spiljama).

Najpoznatiji kijevski spomenik je onaj posvećen Bogdanu Hmeljnickom (autor Mihajl Mikešin) i spomenik Volodimiru Velikom, koji je 988. godine primio kršćanstvo. Srce Kijeva je njegova najvažnija ulica Hreščatik, koja vodi prema Trgu nezavisnosti, mjestu gdje Kijevljani, a često puta i ostali građani Ukrajine, dolaze slaviti neki veliki događaj ili protestirati u nadi za bolje sutra kako je bilo prije nekoliko godina za vrijeme Narančaste revolucije.

Ostale znamenitosti[uredi - уреди]

1990. godine Katedrala sv. Sofije i Kijevo- pečerska lavra stavljene su na UNESCO-v popis svjetske baštine:

  • Katedrala sv. Sofije (Sofija Kijevska) (iz XI. stoljeća)
  • Zlatna Vrata (XI. stoljeće)
  • Kijevo-pečerska lavra (XI. stoljeće)
  • Muzej minijatura
  • Crkva sv. Trojice
  • Muzej i spomenik Velikog domovinskog rata (Drugog svjetskog rata) (XX. stoljeće)
  • Katedrala sv. Mihalea
  • Andrijevski uzviz (XVIII. stoljeće)
  • Rodna kuća i muzej Mihaila Bulgakova (XIX. stoljeće)
  • Crkva sv. Andrije (XVIII. stoljeće)
  • Muzej jedne ulice
  • Vladimirska katedrаla
  • Socrealistična izgradnja Hreščatika
  • Trg nezavisnosti (Майдан Незалежності)
  • Muzej rata u Afganistanu
  • Muzej Černobila
  • Spomenik prijateljstvu naroda
  • Spomenik Majci Domovini

Galerija[uredi - уреди]

Trg nezavisnosti[uredi - уреди]

Kijev[uredi - уреди]

V. također[uredi - уреди]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]