Minsk

Izvor: Wikipedia
Trg pobede noću

Minsk (bjeloruski: Мінск, ruski: Минск) glavni i najveći grad Bjelorusije (1.8 milijuna stanovnika). U Minsku je također i sjedište Zajednice Neovisnih Država (ZND). Kao glavni grad, Minsk ima poseban administrativni status, uz to je i sjedište istoimene oblasti. Leži na rijekama Svisloč i Njamiga. Najstariji spomen grada potječe iz XI. stoljeća. 1326. ulazi u sastav Velike Litvanske kneževine a gradske povlastice stječe 1499. Od 1569. središte je Minskog vojvodstva u sastavu Poljsko-litvanske unije. Rusija ga pripaja 1793. nakon Druge podjele Poljske. Od 1919. do 1991. Minsk je glavni grad Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike.

Povijest[uredi - уреди]

Grb grada Minska

Povijest Minska je povijest ratova i razaranja. Povijest je to grada koji se zbog upornosti i radišnosti svojih građana mnogo puta dizao iz pepela i ruševina poput mitske ptice Feniks. Kroz sve vrijeme postojanja, Minsk je bio razaran više od 10 puta. Točno vrijeme osnivanja nam je nepoznato, iako se grad prvi puta spominje u ljetopisu iz 1067. g. u kojem se opisuju međusobni sukobi knezova tadašnje Kijevske Rusi. Iste je godine Minsk osvojila i spalila vojska kijevskog kneza Izjaslava i njegovih saveznika.

Prvotni i najstariji naziv grada glasio je Menesk, Mjensk, Mensk. Porijeklo imena je nejasno a postavljeno je svega nekoliko teorija o porijeklu uz postojeću legendu. Legenda pripovijeda da je div zvan Menesk ili Mensk imao mlin na obalama rijeke nedaleko grada. U svojem mlinu uobičavao je mljeti kamenje iz kojeg je pekao kruh kojim je hranio svoje vojnike. Taj je div prema legendi utemeljio grad. Jedna grupa povjesničara pak smatra da ime grada potječe od nevelike rijeke Menke koja teče dvadesetak kilometara od današnjeg središta grada, dok drugi ime grada dovode u vezu sa starom slavenskom riječju “mjena” (hrv. razmjena - Mjensk mjesto gdje se odvija razmjena) jer je grad ležao na raskrižju trgovačkih putova a upravo se tu obavljala trgovina i razmjena robom. Negdje od XVІІ. stoljeća pod utjecajem poljskog jezika riječ Mensk se preoblikovala u sadašnji oblik Minsk.

Početkom XІ. stoljeća, Minsk se kao jedan od gradova Velike Litvanske kneževine pretvara u važno središte raznih zanata i trgovine. 1499. godine gradu je dodijeljeno Magdeburško pravo – pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu. Sredinom XVІ. stoljeća u gradu se pojavljuju cehovi (udruženja srednjovjekovnih zanatlija). Srednjovjekovni građani Minska izvozili su drvo, smolu, vosak, željezo, staklo, krzno u zamjenu za sol, vino, začine, tkanine i razne metale.

Minsk je održavao trgovačke veze s mnogim gradovima Baltika, Istočne i Zapadne Europe. U rusko-poljskom ratu 1654-1667. grad je pretrpio veliku štetu. 1655. Minsk osvaja ruski car Aleksej, ali ga poljski kralj Jan Kazimir (1648-1668) ubrzo vraća pod svoju vlast. 1793. godine, Minsk ulazi u sastav carske Rusije kako je dogovoreno Drugom podjelom Poljske, i postaje središte istoimene gubernije. Ubrzo je ponovno razrušen (1812. u navali Napoleonove vojske na svojem putu prema Moskvi.

Sredinom XІX. stoljeća grad se razvio u veliko industrijsko i prometno središte. Na to je iznimno utjecala industrijska revolucija u Rusiji i brza izgradnja željeznice. Do 1900. Minsk je željeznicom bio povezan s glavnim središtima Rusije, Ukrajine, Poljske i današnjim pribaltičkim zemljama. 1897. godine grad broji 91,494 stanovnika, od kojih trećinu čine Židovi.

Kroz godine Prvog svjetskog rata, revolucije 1917. i građanskog rata koji je uslijedio iza nje, vlast se neprestano mijenjala između boljševika, Nijemaca i Poljaka. Od 1. siječnja 1919. godine Minsk je glavni grad BSSR (Bjeloruska Sovjetska Socijalistička Republika) a od 1922. nalazi se u skladu SSSR-a kako je dogovoreno mirom u Rigi. U razdoblju između dva svjetska rata, stanovništvo Minska se gotovo udvostručilo, a broj industrijskih pogona povećao i do nekoliko puta.

1921. godine otvoreno je Bjelorusko državno sveučilište i prva bjeloruska znanstvena biblioteka, a 1928. Akademija znanosti BSSR. 1922. u sklopu sveučilišta osnovana je i nacionalna i sveučilišna biblioteka koja je u tom trenutku bila najveća knjižnica u cijeloj državi. Nagli je ekonomski razvoj tražio što veći broj mladih školovanih stručnjaka u raznim djelatnostima. To je i razlog otvaranja novih osnovnih, srednjih i stručnih škola, tehnikuma i fakulteta.

Već prvih dana nacističkog napada na SSSR u lipnju 1941, Minsk se našao na meti silovitog napada njemačkog ratnog zrakoplovstva. Usprkos snažnom otporu Crvene armije, Nijemci su zauzeli grad već šestog dana od početka operacije Barbarossa.

Za vrijeme trogodišnje okupacije Minska, nacisti su likvidirali više od 400 000 ljudi iz grada i okolice, a napuštajući ga, grad su ostavili, po tko zna koji put u svojoj povijesti, u ruševinama i pepelu. Crvena armija je ušla u Minsk 3. srpnja 1944. Taj datum se danas u Bjelorusiji slavi kao Dan neovisnosti. Područje grada Minska je bilo i središte partizanskog pokreta otpora prije i za vrijeme njemačke okupacije, što je i bio razlog dodjeljivanja titule Grad heroj 1974. godine povodom 30. obljetnice oslobođenja. Tijekom rata, grad je gotovo do temelja uništen (80% grada je bilo srušeno) i svega nekoliko povijesnih zdanja je preživjelo razaranje. Većina crkava i hramova je uništeno u ratu, a u narednim godinama dosta ih je uništeno ili preuređeno po komunističkom nalogu. Zapravo, na teritoriju SSSR-a od samog početka, sačuvani sakralni objekti, crkve, hramovi i samostani, bili su ili preuređeni i namijenjeni nečem drugom ili pretvoreni u muzeje.

Iza rata, grad je ponovno izgrađen i jedan je od najvažnijih središta SSSR-a. Snažan industrijski centar (tvornica traktora, autoindustrija, kamioni, tekstilna industrija, kućanski aparati, bicikli itd.). Raspadom Sovjetskog Saveza 1991, Minsk je glavni grad neovisne Bjelorusije i središte Zajednice Neovisnih Država (ZND).

Rast broja stanovnika[uredi - уреди]

Godina Br. stanovnika
1450 5 000
1654 10 000
1667 2 000
1790 7 000
1811 11 000
1813 3 500
1860 27 000
1897* 91 500
1917* 134 500
1941 300 000
1944 50 000
1959* 509 500
1970* 907 100
Godina Br. stanovnika
1972 1 000 000
1979* 1 276 000
1986 1 500 000
1989* 1 607 000
1999* 1 680 000
2006 1 780 000

* - popis

Važne godine u povijesti Minska[uredi - уреди]

  • 1067- prvi spomen Minska u ljetopisu vezano za bitku knezova Kijevske Rusi na rijeci Njamizi. Razaranje grada.
  • 1104- Minsk se spominje kao središte kneževine
  • 1324 - Minsk u sastavu Velike Litvanske kneževine
  • 1441- Minsk se ubraja među 15 najvećih gradova Velike litvanske kneževine
  • 1499- Minsku se dodjeljuje Magdeburško pravo (pravo srednjovjekovnih gradova na samoupravu)
  • 1591 - Minsk dobiva grb
  • 16541667 - razrušen tijekom rusko-poljskog rata.
  • 1692 - prvo kazalište
  • 1793 - Minsk u sastavu carske Rusije
  • 1812 - napad Napoleona
  • 1838 - počinju se izdavati novine «Minske gubernijske novosti» (Минские губернские ведомости)
  • 1874 - izgrađen vodovod
  • 1890 - telefon
  • 1892 - konjski tramvaj
  • 1894 - započela s radom električna centrala
  • 19141918 - Prvi svjetski rat i njemačka okupacija
  • 1919 - Minsk glavni grad Bjeloruske Sovjetske Socijalističke Republike
  • 1919.1920. – pod poljskom okupacijom
  • 1921 - osnovano Bjelorusko državno sveučilište
  • 1922 – osnovana nacionalna i sveučilišna biblioteka
  • 1928 – osnovana Akademija znanosti
  • 1929 – električni tramvaj i autobusni prijevoz
  • 1934 – izgrađena zračna luka
  • 19411944 – njemačka okupacija za vrijeme Drugog svjetskog rata
  • 1974- dobio titulu «Grad heroj»
  • 1982 – izgrađen metro
  • 1991 – glavni grad samostalne Bjelorusije
  • Photos of Minsk on GOMINSK.ORG