Sofija
|
(София) |
|||
|---|---|---|---|
| Panorama Sofije i planine Vitoše | |||
|
|||
| Geslo: Raste, ali ne stari | |||
| Koordinate: | |||
| Država | |||
| Nazvan po | grčki sofia = mudrost | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Bojko Borisov (GERB) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 1.349 km² | ||
| Visina | 550 m | ||
| Stanovništvo (2008.) | |||
| - Grad | 1.346.665 | ||
| - Gustoća | 1.030 stanovnika/km² | ||
| Vremenska zona | Eastern European Time (UTC+2) | ||
| - Ljeto (DST) | Eastern European Daylight Saving Time (UTC+3) | ||
| Poštanski broj | 1000 | ||
| Pozivni broj | 02 | ||
| Službena stranica Sofia.bg | |||
| Karta | |||
Grad Sofija (bugarski: София), u podnožju planine Vitoše, ima 1,870,321 stanovnika (2003.), i glavni je grad Republike Bugarske.
Historija[uredi - уреди]
Kako je osnovana pre sedam hiljada godina, Sofija je drugi najstariji glavni grad u Evropi. Tokom vremena je imala više imena, a ostaci starog grada su i danas vidljivi.
Sofija je prvo bila tračka naseobina po imenu Serdika, nazvana po tračkom plemenu Serdi. Rim ju je osvojio 29. godine nove ere, i postala je glavni grad provincije Dacia Mediterranea. Huni su je uništili 447. Grad je ponovo izgradio vizantijski imperator Justinijan i preimenovao u Triadica. Pod Bugarima je ime grada bilo Sredec, a promenjeno je u Sofija (što znači "mudrost") 1376. Sofiju je 1382. osvojilo Otomansko carstvo, i postala je glavni grad turske provincije Rumelije. 1878. su je preuzeli Rusi, a postala je glavni grad nezavisne Bugarske 1879. Za vreme Drugog svetskog rata, Sovjeti su zauzetli Sofiju i pro-nemačku Bugarsku.
U gradu ima 16 univerziteta, među kojima je i Univerzitet u Sofiji, osnovan 1889. Ova pravoslavna metropola ima mnoštvo crkava, među kojima su značajnije crkva Svetog Đorđa, Svete Sofije, Crkva Svete Nedelji i katedrala Aleksandra Nevskog.
Moto grada je "Raste ali ne stari".
Ekonomija[uredi - уреди]
Sofija je glavni centar bugarskog ekonomskog života. Proizvodni sektor ekonomije, koji predstavlja preko 800 velikih proizvodnih fabrika koje između ostalog proizvode metal (kemija)metalske proizvode (75% ukupnog proizvoda zemlje), kao i proizvode od tekstila, gume, kože, štamparsku industriju (50% proizvoda) i elektroniku (15% proizvoda). Sofija je takođe finansijsko središte zemlje, sedište Bugarske nacionalne banke, bugarske berze, kao i nekih od najvećih bugarskih komercijalnih banaka (poput Bulbanke, DSK banke i Ujedinjene bugarske banke). Građevina, trgovina i saobraćaj su takođe važnin sektori lokalne ekonomije.
Saobraćaj[uredi - уреди]
Sa svojom dobro razvijenom infrastrukturom i strateškim položajem, Sofija je važan centar međunarodnih železničkih i auto-ruta. Svi glavni tipovi saobraćaja (osim vodenog) postoje u gradu, koji ima 8 železničkih stanica, Centar za kontrolu leta i Sofijski aerodrom. Tri trans-evropska saobraćajna koridora prolaze kroz grad: 4, 8 i 10
Javni saobraćaj je dobro razvijen, pouzdan i važan za ekonomiju grada; postoje metro, autobusi, tramvaji i trolejbusi. Ima preko 15 000 taksija sa dozvolom.
| Gradovi u Bugarskoj |
|---|
| Ajtos | Asenovgrad | Blagoevgrad | Botevgrad | Burgas | Ćustendil | Dimitrovgrad | Dobrič | Dupnica | Gabrovo | Gorna Orjahovica | Goce Delčev | Harmanli | Haskovo | Jambol | Karlovo | Karnobat | Kazanlk | Krdžali | Lom | Loveč | Montana | Nova Zagora | Panađurište | Pazardžik | Pernik | Petrič | Pleven | Plovdiv | Razgrad | Ruse | Samokov | Sandanski | Sevlijevo | Silistra | Sliven | Smoljan | Sofija | Stara Zagora | Svištov | Šumen | Trgovište | Trojan | Varna | Veliko Trnovo | Velingrad | Vidin | Vraca |
|
||||||||||