Ljubljana

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Ljubljana
Prešernov trg
Prešernov trg
Prešernov trg
Koordinate: 46°03′N 14°30′E / 46.050°N 14.500°E / 46.050; 14.500
Država  Slovenija
Statistička regija Središnja Slovenija
gradska općina Općina Ljubljana
Površina
 - Ukupna 163.8 km²[1]
Visina 380
Stanovništvo (2013.)
 - Urbano područje 289.341[1]
 - Urbana gustoća 1 677.8 stan./km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 1000
Pozivni broj +386(0)1
Službene stranice
www.ljubljana
Karta
Ljubljana na mapi Slovenije
Ljubljana
Ljubljana

Ljubljana je glavni grad Slovenije od 274.826 stanovnika.[1]

Grad se nalazi u centralnom delu Slovenije, u Ljubljanskoj kotlini, između Alpa i Jadranskog mora, na reci Ljubljanici približno 10 km od njenog ušća u Savu.

Ljubljana je kulturni, naučni, ekonomski, politički i administrativni centar Slovenije. Grad je podeljen u nekoliko kvartova, bivših opština, od koje su najveće Šiška, Bežigrad, Vič, Moste-Polje i Centar. Simbol grada je Ljubljanski zmaj.

Ime[uredi | uredi kod]

Pogled na Ljubljanu i Ljubljanski grad

Istoričari se ne slažu o izvoru imena Ljubljana. Po mišljenju nekih izvor treba tražiti u reči ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je reč došla iz latinskog izraza za reku koja poplavljuje: aluviana, neki pak misle da potiče od nemačkog Laibach – mlačni potok.

Geografija[uredi | uredi kod]

Ljubljana se nalazi na 46,03° SGŠ, 14.30°IGD u Ljubljanskoj kotlini, blizu ušća reke Ljubljanice u Savu na prosečnoj nadmorskoj visini od 288 m. Prosečna temperatura varira od 0 °C u decembru i 21,9 °C u julu. Prosečna količina padavina u godini je 1350 mm.

Klima[uredi | uredi kod]

Mesec Jan Feb Mart Apr Maj Jun Jul Avg Sep Okt Nov Dec Leto
Prosečne visoke temperature (°C) 2 4 10 13 19 22 25 25 20 14 6 2 13
Prosečne niske temperature (°C) -5 -3 -1 2 7 11 12 12 9 5 1 -3 3
Broj dana sa padavinama 14 14 15 17 18 19 16 14 13 15 15 16 186
Izvor: Weatherbase

Istorija Ljubljane[uredi | uredi kod]

Prešernov trg i Frančiškanska crkva u pozadini - centar Ljubljane.

Ljubljansko polje i Barje večita su raskrsnica puteva između Alpa, Krasa i Panonije ka Jadranu i dolinom Save u unutrašnjost Balkana, a zapadno prema Italiji. Zato tragovi čoveka sežu unazad oko pet hiljada godina, smenjuju po epohama do rimske vojničke i trgovačke Emone (1-6. vek naše ere), pa dalje do doseljavanja Slovena.

Nemačko ime Lajbah (nem. Laibach) navodi se 1144. godine, kasnije dve godine latinizirano (slovenačko?) ime Luwigana, a ubrzo ovo sadašnje. Grad-tvrđava na brdu spominje se 1220. godine; uništen 1511. godine u zemljotresu, pa obnovljen i 1848. godine dograđena kula sa vidikovcem. U posedu goričkih grofova 13/14. vek, a od 1335. godine Habsburga, pod čijom je vlašću ostala do kraja Prvog svetskog rata. Tokom tih godina grad je bio sedište vojvodstva Kranjska. Turci ga prvi put napadaju 1415. godine.

Od polovine 16. veka Ljubljana je jak centar reformacije, čija je centralna ličnost Primož Trubar (1508-1586). Prve dve knjige na slovenačkom jeziku objavljene su 1550, godine; 1563. godine otvorena latinska škola; od 1575. godine radi prva štamparija, koju je vodio Janez Mandelc (nem. Hans Mannel) (lat. Joannes Manlius).

Francuzi je prvi put osvajaju 1797. godine (ostaju do 1813. g.). Tada je središte Ilirskih provincija, a slovenački jezik ozakonjen u školama i administraciji. U Ljubljani je 1821. održan Lajbaški kongres, na kom su velike sile pokušale da reše svoje probleme nakon Napoleonovih ratova.

Ljubljana u sebi nosi sklad celine – smenjuju se staro i novo poštujući uzajamne vrednosti, pa je lišena haotičnosti. Teško je nastradala u zemljotresu 1895. godine. Posle je podizana po urbanističkom planu, a gradsko jezgro stalno obogaćivano, ali ne i sužavano, iako je po broju stanovnika nekoliko puta veće.

Nakon raspada Austro-Ugarske 1918, Ljubljana je postala nezvanična prestonica Slovenije u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, a od 1929. je postala sedište Savske banovine u Kraljevini Jugoslaviji. Aprila 1941. Ljubljanu su okupirale snage fašističke Italije, a 23. februara 1942. su kompletno okružili grad sa 32 km bodljikave žice. Septembra 1943. nacistička Nemačka je zamenila Italiju na mestu okupacione sile. Grad je oslobođen maja 1945. godine.

Ljubljana je 7. maja 1970. godine odlikovana Ordenom narodnog heroja Jugoslavije i proglašena za grad-heroj, za hrabrost koju su pokazali njeni stanovnici tokom Drugog svetskog rata.

Grad je nakon rata postao glavni grad jugoslovenske republike Slovenije. 1991. Ljubljana je postala glavni grad 'samostalne' Slovenije.

Kultura[uredi | uredi kod]

U Ljubljani se nalaze Narodna galerija Slovenije i Moderna galerija Ljubljane, u kojima su izložena dela najvećih slovenačkih umetnika. U Metelkovoj ulici je velik centar kontrakulture, smešten u bivšem kompleksu JNA. Tu se prikazju filmovi i održavaju predavanja, kao i koncerti uglavnom alternativne muzike.

Ljubljana je domaćin Ljubljanskom letnjem festivalu i festivalu svetske muzike Druga godba. Tokom 1980-ih Ljubljana je bila centar pokreta Nova slovenačka umetnost (nem. Neue Slowenische Kunst), koji je uključivao grupu Lajbah, sa kojima je bio povezan teoretičat Slavoj Žižek.

Muzeji[uredi | uredi kod]

Obrazovanje[uredi | uredi kod]

Zgrada Univerziteta u Ljubljani

U Ljubljani je 1693. osnovano Učeno društvo (lat. Academia operosorum Labacensis). Društvo, koje je ugašeno 1801, je bilo prethodnica današnjoj Slovenačkoj akademiji nauke i umetnosti koja je osnovana 1938.

Univerzitet u Ljubljani, jedini univerzitet u gradu, je osnovan 1919. Grad je takođe dom Filharmonijskog društva (lat. Academia Philharmonicorum) jedne od najstarije filharmonije u Evropi, koja je osnovana 1701.

Arhitektura[uredi | uredi kod]

U mnoštvu starih građevina su Biskupska palata (iz 1512. g.), Stiški dvorac (1629), Katedrala Sv. Nikolaja (1708), župna crkva Sv. Jakoba (1615), franjevačka crkva (17. vek), Rotovž-većnica (1484), Semenište (1785), Auerspregova palata (polovina 17. veka), Lontvož (1786), Opera (1892). Naročito su lepe barokne kule.

Ljubljanu odlikuje mnoštvo zgrada arhitekte Jožeta Plečnika.

Gradska posebnost je Tromostovje na reci Ljubljanici (strogi centar). Tu je Prešernov spomenik u spomen najvećem slovenačkom pesniku Francetu Prešernu (1800-1849). S druge strane reke je glavna gradska pijaca (slov. Glavna tržnica), a duž obala niz prijatnih malih kafana i restorana, uređenih u starim kućama. Sve zajedno ima svoju ugodnu atmosferu.

Sport[uredi | uredi kod]

Najveći sportski klubovi u Ljubljani su HK Ljubljana (desetostruki prvak Slovenije i osmostruki prvak Jugoslavije u hokeju na ledu, KK Union Olimpija, stalni učesnik košarkaške Evroliga i fudbalski klubovi NK Olimpija Ljubljana i Interblok Ljubljana.

Ljubljanska dvorana Tivoli je bila domaćin Svetskog prvenstva u košarci 1970. Glavni gradski stadion je Plečnikov stadion u Bežigradu, koji je dotrajan i ima kapacitet 10000 ljudi. U planu gradonačelnika Zorana Jankovića je izgradnja novog stadiona i obnova sadašnjeg.

Kvartovi[uredi | uredi kod]

Kvartovi Ljubljane

Trenutano Ljubljana ima 17 kvartova.

Saobraćaj[uredi | uredi kod]

Ljubljana je važan međunarodni saobraćajni čvor u području južno od Alpa, u kom se ukrštaju putevi koji vode od Italije do Mađarske i od Austrije do Hrvatske. Ovde se nalaze obilaznica i četiri završene magistrale prema Jesenicama, Kopru, RijeciMariboru i Zagrebu.

Međunarodni aerodrom Jože Pučnik Ljubljana se nalazi u Brniku, 15 km severno od Ljubljane.

Ljubljana se nalazi na železničkoj trasi Maribor - Trst (bivša austrijska "južna pruga") kao i na trasi prema Jesenicama, koji se preko tunela Karavanke produžuje prema Villachu u Austriji. Obe trase su elektrificirane i omogućuju vezu brzim vozovima, sa hrvatskim gradovima Zagreb, Rijeka i Pula. Osim toga postoji i neelektrificirana železnička trasa prema Karlovcu i Kamniku.

Gradski i prigradski saobraćaj se obavlja isključivo autobusima, tzv. trolama (po ugledu na naziv, 60-tih godina 20. veka čestih trolejbusa). Tramvaji, uvedeni u gradski saobraćaj 1901. su 1961. godine ukinuti. Već duže godina se rade planovi za ponovnu izgradnju šinskog gradskog i prigradskog saobraćaja.

Biciklistički saobraćaj je ljeti veoma izražen, ali i prilično ograničen, zbog čestih ograničenja saobraćaja za ovo prevozno sredstvo, na mnogim važnijim saobraćajnicama. Godine 2000. je osnovano udruženje biciklista amatera[2].

Slavni ljudi[uredi | uredi kod]

Gradovi prijatelji[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 „Slovenia: Osrednjeslovenska” (engleski). City population. Pristupljeno 19. 04. 2014. 
  2. Ljubljanska Kolesarska Mreža

Vanjske veze[uredi | uredi kod]