Drvar

Izvor: Wikipedia
Drvar
Drvar
Drvar
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg Hercegbosanska županija
Vlast
 - Gradonačelnik Anka Papak-Dodig (Savez nezavisnih socijaldemokrata)
Površina
 - Općina 589,6 km²[1]
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 8.053
 - Urbano područje 17.126 (općina)
Poštanski broj 80260
Pozivni broj (+387) 034
Službena stranica www.opstinadrvar.org
Karta
Položaj općine Drvar u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Drvar u Bosni i Hercegovini

Drvar je grad i općina u zapadnoj Bosni i Hercegovini, koji se nalazi između Bosanskog Grahova i Bosanskog Petrovca, blizu Glamoča.

Administrativno Drvar je dio Zapadnobosanskog kantona u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine.

Smješten je u planinskom području između planina Osječenica, Klekovača, Lunjevača i rijeke Une na zapadu na nadmorskoj visini 700 do 1200 m. Prije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma površina općine bila je 950 km2.

Geografija[uredi - уреди]

Klima je kontinentalno-planinska sa dugim i hladnim zimama.

Na području općine brojne su manje rijeke koje imaju potencijal za razvoj ribogojilišta. Najznačajniji vodotok je rijeka Unac dugačka oko 10 km i potok Bastašica u duljini od 1 km. Na području Drvarske općine postoji jednistven, za ovaj dio Europe, slučaj bifurkacije rijeke. U mjestu Prekaja nalazi se Prekajsko jezero. Ovo jezero zaprema površinu od dva četvorna kilometra i bogato je ribom. Velike površine prekrivene su šumama i pašnjacima, dok su poljoprivredna zemljišta zastupljena u manjem obujmu.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Drvar je imala 17.079 stanovnika, od kojih su 97.27% Srbi, 2.09% Jugoslaveni, 0.20% Hrvati, 0.19% Bošnjaci i 0.25% ostali. Grad Drvar ima 7.716 stanovika (96% Srbi i 3% Jugoslaveni).

Istorija[uredi - уреди]

Ilirsko i rimsko doba[uredi - уреди]

Kako to pokazuju brojne ilirske gradine (castella, oppida), koje su redovito smještene po prirodnim uzvisinama na obodu poljâ, dolina Unca je bila dobro naseljena i u predrimsko doba. Oko gradina je raspršen veliki broj grobnih tumula , od kojih su oni u Drvaru, prekopani oko 1890. g., dali pretežno halštatski materijal. Centar predrimske plemenske zajednice se, po svoj prilici, nalazio u Bastasima, najžupnijem dijelu kotline, oko Gradine koja leži sjeveroistočno od sela, i oko Obljaja, zapadno od Bastasa, s obje strane Unca.

U rimskoj antici (doba romanizacije) centar župe se pomakao u Donje Vrtoče, u najpitomiji dio doline, na sredokraći između Drvara i Bastasa. Tu se na Gradini Morača i danas dobro naziru temelji neke rimske građevine monumentalnog profila, sudeći po brojnim dobro klesanim kvaderima sa likom Merkura. Ostaci rimskog života vidljivi su i u Šipovljanima, Drvar selu, Prekaji i u samom Drvaru. Nađeno je dosta rimskog novca, što (opet) ukazuje da je ova dolina bila aktivno uključena u prometne i privredne tokove rimske antike. Na putu od 13 km od Drvara (oko 470 mn. v.) do Oštrelja (1033 m) sačuvalo se čak devet miljokaza, a na nekima se sačuvao i formular natpisa cara Klaudija. To je dio puta koji je vodio od Salone u dolinu Sane sa velikim rudnicima i oficinama za preradu željezne rude i dalje do Siska („Via Claudia"). Sagrađen je 47/48 godine naše ere. Jedan krak puta je od Drvara išao za Glamočko polje.

U crkvenom spisu iz 533 se govori o formiranju nove biskupije u Ludrumu (Knin) i kao jedan od četiri municipija (područja) koji čine novu crkvenu župu naveden je i Sardiati-cum (zemlja Sardeata) kojeg istoričari smještaju u dolinu Unca. Sardeati su Ilirsko pleme koje spominje Plinije.[2]

Na ušću Unca u Unu u 15. vijeku izgrađen je manastir Rmanj. Njegovo podizanje se pripisuje Katarini Branković, kćerki srpskog despota Đurđa Brankovića, koja je bila udata za grofa Ulriha II Celjskog. Prema imenu njihovog sina Hermana vezuje se ime manastira. U svojoj istoriji rušen je nekoliko puta.

U popisima Otomanske carevine iz 1528. godine, 1540. godine i „Opširnom popisu Kliškog sandžaka iz 1550. godine“, za nahiju Unac (današnji Drvar) piše: „Ovdje je nastanjeno 141 kuća Vlaha nevjernika (22 sela). Na osnovu starog deftera upisani su pod filuriju pa su oslobodjeni svih vanrednih nameta, gradnje tvrđava, opravke tvrđava, davanja za prenos pošte i hrane za vojsku i davanje djece u janičare.“ Nahijom Unac gazdovale su vojvode, u južnom dijelu Pavel, sin primućara Radosava, a u sjevernom dijelu Andrijaš, sin Milana Spomenute zemlje nalaze se na prijelazu, na graničnom području.

Dvadeseto stoljeće[uredi - уреди]

Drvar se u sadašnjem obliku počeo razvijati 1892. godine, kada je austrijski idustrijalac Oto Štajnbajz osnovao preduzeće za iskorištavanje šuma (Bosnische Forstindustrie Aktiengesellschaft - Oto Steinbeis, koje je kasnije promjenilo ime u Šumsko industrijsko preduzeće a.d. Šipad) i u okolini rijeke Unca zakupio velika šumska područja. Izgradio je željezničku prugu uskog kolosjeka, koja je spajala Drvar sa Kninom, nešto kasnije sa Prijedorom i Mliništem, što je doprinijelo da se u Drvaru još prije Prvog svijetskog rata podigne velika pilana sa 17 gatera.

Kako bi iskoristio otpad od drveta, koji je nastajao u pilanama, 1903. godine, švajcarski industrijalac Paul Simonios pustio je u rad fabriku celuloze i papira. Počela je i proizvodnja bačvi i impregniranog drveta (željeznički pragovi). Tako je Drvar postao centar drvne industrije, među vodećim u BiH.

Na području Drvara su se za vrijeme drugog svjetskog rata vodile žestoke borbe od jula 1941, kada na tom području izbija ustanak, pretežno srpskog stanovništvo protiv vlasti NDH. Otada pa do kraja rata Drvar je često prelazio iz ruke u ruku, a u prvoj polovici 1944. je na tom području sjedište nove vlasti pod dominacijom Titovih partizana.

Nastojeći uništiti Titov partizanski pokret, Nijemci su 25.5. 1944. u okviru operacije Konjićev skok (Nijemci su je zvаli Operаcijа Reselšprung) izveli odvažni zračni Desant na Drvar (sedma ofanziva) s ciljem da uhvate ili ubiju Tita. Premа izveštаju Komаnde 15. brdskog аrmijskog korpusа od 19. mаjа, zа operаciju su bile predviđene sledeće jedinice: 654 pаdobrаncа iz sаstаvа 500. SS pаdobrаnskog pukа (Nemci i nešto Hrvаtа), 1. pukovskа grupа 373. legionаrske divizije (Hrvаti), Borbenа grupа ‘‘Lаpаc'‘ (to je bio jedаn bаtаljon iz sаstаvа iste divizije), ojаčаni 92. motorizovаni grenаdirski puk (Nemci), 1. pukovskа grupа 2. hrvаtske lovаčke brigаde, jednа bаtаljonskа i jednа pukovskа grupа iz sаstаvа 7. brdske SS divizije ‘‘Princ Eugen'‘, ojаčаni 105. SS izviđаčki bаtаljon i ojаčаni 1. puk divizije ‘‘Brаndenburg'‘. Međutim, partizanske snage su dovoljno dugo oduprle njemačkim padobrancima pa se Tito na vrijeme uspio skloniti na Vis. Taj je događaj poslije bio povodom da Drvar za vrijeme socijalističke Jugoslavije dobije ime Titov Drvar.Kulturni pejzaž – memorijalni kompleks Muzej „25. maj“ u Drvaru proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.[3]

Poslije 2. sv. rata Drvar ponovo postaje centar drvne industrije. Pored pilane, tvornice celuloze, tvornice građevinske stolarije, izdrađene je tvornica velvet - tepiha, tvornica metala i knstrukcija, reduktora i zupčanika. Radilo je trgovinsko preduzeće "25 maj", mnoštvo ugostiteljskih. Ukupno je bilo zaposlenih preko 6300 radnika. Postojala su tri školska centra za osnovno obrazovanje a srednje obrazovanje je obuhvatalo 95% mladih ljudi koji su školovanje nastavjali na univerzitetskim centrima. Drvar je bio među prvim gradovima po stepenu obrazovanosti. U gradu je radio medicinski centar sa preko 20 ljekara i cjelokupno stanovništvo je bilo obuhvaćeno zdravstvenom zaštitom. U gradu je izgrađeno preko 1200 stanova u društvenom sektoru i preko 6000 u privatnom.

Za vrijeme rata u BiH, Drvar se od 1992. nalazio pod nadzorom Republike Srpske. U ljeto 1995. grad je zauzela Hrvatska vojska, a lokalno srpsko stanovništvo je izbjeglo.

Daytonskim mirovnim sporazumom je grad pripao Federaciji BiH, a u njemu je prvih poratnih godina živjelo gotovo isključivo hrvatsko stanovništvo. Srpske izbjeglice su se postupno počele vraćati, tako da je demografska struktura Drvara ponovno izmijenjena.

Naseljena mjesta[uredi - уреди]

Ataševac, Bastasi, Brda, Bunčevac, Drvar, Drvar (selo), Gruborski Naslon, Kamenica, Ljeskovica, Mokronoge, Motike, Mrđe, Podić, Podovi, Poljice, Prekaja, Šajinovac, Šipovljani, Trninić Brijeg, Vidovo Selo, Vrtoče, Zaglavica, Župa i Župica.

Znamenite ličnosti[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. str. 7, http://www.fzs.ba/Podaci/10.pdf
  2. Bosna i Hercegovina u antičko doba - Ivo Bojanovski,godina 1988.
  3. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika -"Službeni glasnik BiH", broj 29/06


 
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine
Entiteti Bosne i Hercegovine
Republika Srpska | Federacija Bosne i Hercegovine
Federalni Distrikti Bosne i Hercegovine
Brčko distrikt
Regije Republike Srpske
Banjalučka | Dobojska | Bijeljinska | Zvornička | Sarajevsko-romanijska | Fočanska | Trebinjska
Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine
Bosansko-podrinjski | Hercegovačko-neretvanski | Posavski | Sarajevo | Srednjobosanski | Tuzlanski | Unsko-sanski | Zapadnohercegovački | Zeničko-dobojski| Zapadnobosanski
Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Istočno Sarajevo| Mostar | Sarajevo
Općine Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Banovići | Berkovići | Bihać | Bijeljina | Bileća | Bosanska Dubica | Bosanska Kostajnica | Bosanska Krupa | Bosanski Brod | Bosanski Novi | Bosanski Petrovac | Bosanski Šamac | Bosansko Grahovo | Bratunac | Breza | Bugojno | Busovača | Bužim | Cazin | Centar | Čajniče | Čapljina | Čelić | Čelinac | Čitluk | Derventa | Drvar | Doboj | Doboj Istok | Doboj Jug | Dobretići | Domaljevac-Šamac | Donji Vakuf | Donji Žabar | Foča | Foča-Ustikolina | Fojnica | Gacko | Glamoč | Goražde | Gornji Vakuf-Uskoplje | Gračanica | Gradačac | Gradiška | Grude | Hadžići | Han-Pijesak | Ilidža | Ilijaš | Istočna Ilidža | Istočni Drvar | Istočni Mostar (općina) | Istočni Stari Grad | Istočno Novo Sarajevo | Jablanica | Jajce | Jezero | Kakanj | Kalesija | Kalinovik | Kiseljak | Kladanj | Konjic | Ključ | Kotor-Varoš | Kreševo | Krupa na Uni | Kupres | Kupres (RS) | Laktaši | Livno | Lopare | Lukavac | Ljubinje | Ljubuški | Maglaj | Milići | Modriča | Mostar | Mrkonjić Grad | Neum | Nevesinje | Novi Grad | Novo Sarajevo | Novi Travnik | Odžak | Olovo | Orašje | Osmaci | Oštra Luka | Pale | Pale-Prača | Pelagićevo | Petrovac | Petrovo | Posušje | Prijedor | Prnjavor | Prozor | Ravno | Ribnik | Rogatica | Rudo | Sanski Most | Sapna | Skender-Vakuf | Sokolac | Srbac | Srebrenica | Srebrenik | Stari Grad | Stolac | Šekovići | Šipovo | Široki Brijeg | Teočak | Tešanj | Teslić | Tomislavgrad | Travnik | Trebinje | Trnovo | Trnovo (FBiH) | Tuzla | Ugljevik | Usora | Ustiprača | Vareš | Velika Kladuša | Višegrad | Visoko | Vitez | Vlasenica | Vogošća | Zavidovići | Zenica | Zvornik | Žepče | Živinice


Vanjske veze[uredi - уреди]