Prijedor
| Prijedor | ||
| Grad | ||
 Glavna ulica
|
||
|
||
| Službeni naziv: Grad Prijedor | ||
| Država |  Bosna i Hercegovina |
|
|---|---|---|
| Entitet |  Republika Srpska |
|
| Općina | Prijedor | |
| Položaj | ||
| Vremenska zona | Srednjoevropsko vrijeme | |
| Poštanski broj | 79101 | |
| Pozivni broj | (+387) 052 | |
  Prijedor u BiH
|
||
| Web stranica: Općina Prijedor | ||
Prijedor je grad i središte grada u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje grada zauzima 834 km2, a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135m. Grad Prijedor je po veličini i po broju stanovnika drugi u Republici Srpskoj.
Sadržaj/Садржај |
Historija[uredi - уреди]
Prvi put u istorijskim dokumentima Prijedor se, istina kao zemljana utvrda, pominje u pismima grofa Adama Bacanija za vrijeme Bečkog rata, od 1683. do 1699.godine. Međutim, mnogo toga ukazuje na tragove života još iz vremena praistorijei, kao i dolaska Rimljana na ove prostore.
Grad je nikao na malom otoku sanskog rukavca Berek, koji i danas opkoljava prijedorski Stari Grad. Nakon Bečkih ratova 1683-1699. na mjestu današnjeg Prijedora je bilo 50 drvenih kućica i mjesto je bilo mnogo manje od susjednog Kozarca, udaljenog 12 km na putu prema Banja Luci.
Godine 1717. počinje reorganizacija Prijedora, a 1739. je utemeljen kao jedan od mlađih gradova u Bosni. Tada počinje i njegov uspon, jer nakon gubitka Slavonije i Like za vrijeme Bečkih ratova 1683-1699. počinje i njegov ekonomski razvoj.
Veoma brzo Prijedor postaje značajan - trgovačko zanatski centar zahvaljujući rimskim putevima i plovnosti rijeke Sane, ali ponajviše prvoj željezničkoj pruzi Bosanski Novi - Banja Luka - prvoj pruzi u BiH - izgrađenoj 1873. godine u vrijeme barona Hirsa. Desetljeće poslije, tačnije 1882, gotovo cijeli grad izgorio je u velikom požaru pa su austrougarske vlasti 1901. godine donijele prvi urbanistički plan po kome je Prijedor izgrađen kao savremeno naselje bez mahala i uskih sokaka.
Prijedor godine 1918. postaje dio Kraljevine SHS.
Za vrijeme drugog svjetskog rata, u aprilu 1941., Prijedor postaje dio Nezavisne države Hrvatske. Lokalno srpsko stanovništvo je izloženo progonima i masovnim pokoljima od strane ustaških vlasti, pa veliki broj pronalazi utočište na planini Kozari, te se pridružuje partizanskom pokretu. Veliki broj prijedorskih Srba je odveden u zloglasni logor Jasenovac te je tamo stradao. Sam Prijedor su partizani oslobodili 16.5. 1942. U junu 1942. je tokom kozarske ofanzive veliki broj izbjeglica uhvaćen i ubijen od strane ustaških vlasti. Godine 1945. Prijedor su partizani ponovno oslobodili 7.9. 1944. a godinu dana kasnije, kao i ostatak BiH, postao dio nove socijalističke Jugoslavije.
Raspadom SFRJ na području Prijedora počinju rasti napetosti između srpskog i bošnjačkog stanovništva. Početkom rata u BiH 1992. Prijedor postaje dio Republike Srpske. Tada su nad nesrpskim stanovništvom počinjeni brojni zločini, o čemu svjedoči do sada otkriveni 60 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno oko 2000 tijela, od kojih je oko 500 identifikovano. Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje. Prema podacima Komisije za nestala lica procjenjuje se da je oko 4.100 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora. Najviše Hrvata je pobijeno u Ljubijskog regiji, samo u selu Briševu preko 70 hrvatskih civila je ubijeno u julu 1992. godine u akciji tzv. "Sanske brigade", jedinica VRS-a.
Stanovništvo[uredi - уреди]
Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma općina Prijedor, u cjelini, ušla je u sastav Republike Srpske.
Nacionalni sastav stanovništva - općina Prijedor, popis 1991.[uredi - уреди]
ukupno: 112.543
- Bošnjaci - 49.351 (43,85%)
- Srbi - 47.581 (42,27%)
- Hrvati - 6.316 (5,61%)
- Jugoslaveni - 6.459 (5,73%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 2.836 (2,54%)
Nacionalni sastav stanovništva - Grad Prijedor, popis 1991.[uredi - уреди]
Ukupno: 34.635
- Srbi - 13.927 (40,21%)
- Bošnjaci - 13.388 (38,65%)
- Hrvati - 1.757 (5,07%)
- Jugoslaveni - 4.282 (12,36%)
- ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 1.281 (3,71%)
Položaj[uredi - уреди]
Udaljenost do mjesta i gradova[uredi - уреди]
| Kostajnica (60 -{km}-), Zagreb (173 -{km}-), Beč (547 -{km}-) |
Dubica (33 -{km}-), Autoput Е-70 (62 -{km}-) |
Gradiška (90 -{km}-), Budimpešta (474 -{km}-) |
| Bosanski Novi (32 -{km}-), Trst (412 -{km}-) |
 |
Kozarac (13 -{km}-), Omarska (20 -{km}-), Beograd (336 -{km}-) |
| Ljubija (8 -{km}-) | Sanski Most (33 -{km}-), Mrkonjić Grad (92 -{km}-) |
Banja Luka (48 -{km}-), Sarajevo (250 -{km}-) |
Privreda[uredi - уреди]
U prijeratnom Prijedoru, najveći poslodavac bila je fabrika paprnih proizvoda Celpak čija su postrojenja dijelom demontirana a dijelom zastarjela. Pogon u cjelini danas stoji na prodaji. Osim Celpaka na području općine se nalazi najveći rudnik željezne rude Evrope, Ljubija. Fabrika namještaja Javor iz sklopa prijeratnog Šipada je preuzeta u privatno vlasništvo. Jedan od sadašnjih većih poslodavaca je trgovačka firma Janjoš u privatnom vlasništvu.
Razno[uredi - уреди]
O Prijedoru su opjevane mnogobrojne pjesme i sevdalinke, kao što je "Čaršijska".
Reference[uredi - уреди]
Vanjski linkovi[uredi - уреди]
