Hadžići

Izvor: Wikipedia
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Hadžići. Za druga značenja, pogledajte Hadžići (razvrstavanje).
Hadžići

Scena iz Hadžića
Scena iz Hadžića

Osnovni podaci
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet  Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/Županija Sarajevski kanton
Opština/Općina Hadžići
Stanovništvo
Stanovništvo (1991) 24 979
Položaj
Koordinate 43°29′33″N 18°07′54″E / 43.4925, 18.1316
Vremenska zona centralnoevropska:
UTC+1
Nadmorska visina 90 m
Hadžići na karti BiH
Hadžići
Hadžići
Hadžići (BiH)
Ostali podaci
Poštanski broj 71240
Pozivni broj 033


Koordinate: 43° 29′ 33" SGŠ, 18° 07′ 54" IGD

Hadžići su grad i općina u Bosni i Hercegovini.

Geografija[uredi - уреди]

Područje općine Hadžići prostire se od 43° i 41' do 43° i 52' s.g.š, a po geografskoj dužini se prostire od 18° do 18°i 22' i.g.d. Najjužnije tačke općinskog područja su vrhovi Bjelašnice: Vukovo polje, Mali Visin, Javorak i Krvavac, a najsjevernije Batalovo brdo i Gladno polje. Najistočnija tačka je Veliko polje na Igmanu, a najzapadnija Veliko šljeme 1543 m nadmorske visine. Najveću nadmorsku visinu općine ima vrh Krvavac 2062 m, a najniža tačka općine je Mostarsko raskršće 513 m. Ovo područje nalazi se jugozapadno od Sarajeva i Sarajevskog polja.
Ukupna površina općinskog područja Hadžići je 27.326 hektara ili 273,26 km², na kome su smještena 62 naseljena mjesta.
Sa istočne i sjeveroistočne strane se graniči sa općinom Ilidža, sa sjeverne i sjeverozapadne sa općinom Kiseljak, sa jugozapadne strane sa općinom Konjic i sa južne strane općinom Trnovo.

Reljef[uredi - уреди]

U reljefnom pogledu, općina Hadžići je veoma raščlanjen prostor gdje preovladavaju brojni morfološki oblici. Osnovne karakteristike reljefa čine jasno izdvojene tri kotline od kojih je najveća Hadžićka kotlina otvorena prema Sarajevskom polju. Pazarićka kotlina je uokvirena sa sjeverne strane Ormanjem, sa juga Bjelašnicom, sa zapada Osenikom, a sa sjeveroistočne strane sutjeskom Gradac je odvojena od Hadžićke kotline, kroz koju protiče rijeka Zujevina. Tarčinska kotlina sa zapadne strane uokviruje Ivan sedlo, sa južne strane obronci Bjelašnice, sa istočne strane prevoj Osenik i sa sjeverne strane padine Tmora i Sevida. Između Tmora i Sevida Bjela rijeka je usjekla duboki kanjon u pravcu sjevera zvanim Tuhelj, gdje su u Sastavcima sastaje sa Crnom rijekom i time nastaje rijeka Lepenica.

Klima[uredi - уреди]

S obzirom na reljef i geomorfološke karakteristike, područje općine Hadžići izloženo je veoma različitim klimatskim uslovima. U nižim dijelovima područja općine klima je dolinsko-kotlinska, a na Igmanu i Bjelašnici ona je planinska. Prosječna godišnja temperatura u Hadžićima je oko 8.5°C, a na Igmanu 4.5°C. Prosječna temperatura zraka (jula mjeseca) u Hadžićima je 18°C, a na Igmanu 13.7°C. Najniže prosječne temperature (u januaru) u Hadžićima -2°C, a na Igmanu – 4.7°C. Srednji broj dana sa mrazevima je 102, a jesenji mrazevi nastupaju u oktobru a kasni proljetni traju sve do aprila, ali u tome može biti i znatnih odstupanja. Prosječne godišnje padavine u Hadžićima iznosi oko 930 m dok na vrhovima Bjelašnice i Igmana iznosi 1245 mm.

Hidrografija[uredi - уреди]

Visoki spratovi glacijalnog reljefa karakterišu sniježnice bez izvora a srednjem spratu kraškog reljefa nalaze se izvori. Izvori nastaju na dodiru propustljivih stijena krečnjaka i manje propustljivih dolomita, kristalastih škriljaca i kliša.

Največi riječni tok općine Hadžići je rijeka Zujevina koja nastaje spajanjem potoka Kradenik i Resnik u Pazariću (Kradenik izvire ispod sjeverozapadnih obronaka Bjelašnice). Njene desne pritoke su Ljubovčica, Krupa i Žunovnica, a lijeve su Pazarićki potok, Vihrica i Rakovica.

Planinska jezera[uredi - уреди]

Lokavsko jezero je smješteno ispod visa Vlahinje. Ono ima oblik elipse. Duži prečnik ima od 100 do 120 m, a kraći oko 60 m. Najveća dubina veća od jednog metra. Sa svih strana je obraslo šašom. Stočari to mjesto nazivaju "jezero bez dna" i o njemu pričaju razne legende. Služi za napajanje stoke za stočare iz Pazarića i Lokava.
Kalajli jezero se nalazi kod Opančaka u sjeverozapadnom dijelu planine. Prema pričanju stočara jezero je duboko i stalno ima vode.
Lokava ima na više mjesta, ali brzo presuše u ljetno doba.
U Resniku se nalazi jedan izvor koji ima kiselast ukus, u kanjonu Tuhelja ima izvora sa relativno toplom vodom.

Biljni i životinjski svijet[uredi - уреди]

Živi svijet (flora i fauna), na području općine Hadžići, satoji se od večeg broja eko sistema u užem sistemu. Primarni eko sistem ovog područja jesu šume, koje se u zavisnosti od uslova i klime, odnosno nadmorske visine, javljaju u odgovarajučih visinskim pojasevima kao klimatogeni pojasevi eko sistema. Šumske sastojine sa crnom johom, hrasta, lužnjaka i obićnog graba pokrivaju najniže dijelove pored Zujevine na prostoru od Blažuja do Hadžića.
Najniži pojas podnožja planine Igmana i Bjelašnice pokrivaju šikaraste listopadne šume hrasta kitnjaka i obićnog graba. Ipak od drveća najčešći su hrastovi kitnjak, medunac, obični crni grab, crni jasen, glog, crna bazga, ruj i druge.

Iznad najnižeg hrastovo-grabovog pojasa diže se snažan pojas bukve koji se Bjelašnici dijeli na tri dijela: pojas brdske bukove šume, pojas bukve i jele i pojas predplaninske bukove šume.
Vegetacijski pokrivač Igmana i Bjelašnice ima velike prostore pašnjaka na kojima raste stočna trava za ispašu. Na Igmanu i Bjelašnici ima više endemičnih biljaka, vrsta trava i drvo zvano sarajevska udovica.
Na osnovu podataka o lovištu "Igman" uzgajaju se slijedeće vrste divljači: srne, divokoze, medvjedi i zečevi, a od pernate divljači, veliki tetrijeb.

Historija[uredi - уреди]

Na današnjem prostoru Hadžića u periodu prahistorije, postojala je primarna komunikacija koja je dolinom rijeke Neretve išla u istočnu BiH. Antička komunikacija koja je ovdje uspostavljena u 2. vijeku nove ere pratila je prahistorijsku predhodnicu. Na teritoriji današnje Općine Hadžići uočljivo je da su prahistorijska naselja (Gradine) bila smještena na obroncima Ormanja, Bjelašnice i Igmana te u dolini rijeke Zujevine. Od arheoloških lokaliteta izdvajaju se hronološki nedefinisani u Tinovu brdu, Gradelju i Gradini (Gradac).

U srednjem vijeku današnje područje Općine Hadžići prvobitno bilo je u sastavu Župe Lepenice. Postojanje male Župe Smucke u okviru Lepenice može se tumačiti raspadom velikih župskih oblasti na manje. Ovaj prostor se nalazio od 12. vijeka pod vlašću bosanskih banova. Kasnije tokom 14. vijeka donacijama vladara ova oblast dolazi pod upravu porodice Kosača, ali u nekim mjestima dalje egzistira vlast bosanskih vladara (Gradac i Smucka). Kroz današnje Hadžiće postojala je prirodna veza srednje Bosne i Dubrovnika. Zbog toga postoji više tranzitnih carina, od kojih je jedna bila Raštelica (ital. carina). Arheološki podaci govore o postojanju dva srednjovjekovna grada a to su: Gradac kod Hadžića i Tuhelj kod Tarčina. Za njih P. Anđelić tvrdi da su bili centri manjih upravnih jedinica. Za Tuhelj se tvrdi da se može identifikovati sa današnjim naseljem Smucka. Gradac se u izvorima pominje 1355. i 1378. u vezi sa carinom bosanskog vladara te se iz tog izvora vidi da se nalazi pod vlašću kralja (Tvrtka I).

Dolaskom Osmanlija i razvoja Sarajeva, Smucka gubi značaj raskrsnice, a javlja se Pazarić kao najvažnija raskrsnica. Sam naziv upućuje na malo trgovište sa nekoliko hanova. Današnji Pazarić nastaje nakon izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković. Pored hanova u Pazariću postojali su hanovi Japalaka u Tarčinu, jedan u Raštelici i oko naselja Breze u donjim Hadžićima, a postojao je jak lokalni trg Blažuj.

U užem prostoru Hadžića formira se naselje tek u osmanlijskom perodu i to u Donjim Hadžićima, mada postojanje Margetinog groblja sa stećcima u centru današnjih Hadžića upućuje na postojanje naselja u srednjem vijeku. Prvi pomen imena Hadžići nalazimo tek 1688. godine u topografskoj karti župe Smucke. Tokom 18. vijeka Hadžići postaju sjedište džemata (seoske Općine) pod nazivom Hadželi. U današnjem obliku kao naselje, Hadžići se razvijaju u austrougarskom periodu. U privrednom i tranzitnom pogledu Hadžići dobijaju na značaju poslije izgradnje željezničke pruge Sarajevo-Metković 1891. godine Preko Metkovića izvozila se rezana građa iz hadžićke pilane, koja je bila jedna od jačih u okolini Sarajeva. Pored pilane postojala je i šprungova krečana koja je imala značaj za razvoj građevinske industrije. U urbanom pogledu, pored objekata iz oblasti industrije i željezničkog saobraćaja (pilane, željezničke stanice) niču i stambeni objekti. Svoj današnji izgled Hadžići dobijaju između dva svjetska rata, pogotovo u peridu poslije Drugog svjetskog rata kada je nastavljena izgradnja započeta u austrougarskom periodu. U toku izgradnje Hadžići postaju urbana sredina i administrativni lokalni centar.

Najvažniji ostaci antičke kulture nađeni na terenu Općine Hadžići su dva epigrafska spomenika sa natpisima. Jedan je pronađen u Ljubovčića potoku kod Pazarića, drugi u Gracu kod Hadžića. Epigrafski spomenik sa natpisom nađen je u septembru 1892. godine na obali malog Ljubovčića potoka u blizini džamije , a sada se nalazi u blizini zemaljskog muzeja u Sarajevu. Pronašao ga je Karl Pač, čuveni sarajevski arheolog i naučno ga je obradio u Glasniku Zemaljskog muzeja za 1894. godinu. Knjiga 6. Orginal teksta prvog epigrafskog spomenika iz Pazarića sa uobičajenog latinskog jezika glasi: Bogovima manima titus Aurelius satuvninus aureliji Aumrieioni najpobožnijoj ženi zaslužnoj i sebi za života postavio spomenik koja je živjela 29 godina i 4 mjeseca.

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди]

  • Srednjovjekovni grad Gradac
  • Hram SPC posvećen Rođenju Presvete Bogorodice
  • Tehnički Remontni Zavod Hadžići

Obrazovanje[uredi - уреди]

2000. godine osnovana je Predškolska ustanova "AN-NUR" Sarajevo za odgoj i obrazovanje djece uzrasta od godinu dana do pred polazak u školu. U ustanovi se realizira cjeloviti razvojni program i nalaze se dvije odgojne grupe: mlađa mješovita do tri godine i starija grupa od tri godine do pred polazak u školu.

Kultura[uredi - уреди]

Na prostoru Općine Hadžići djeluje više kulturno umjetničkih društava, npr. KUD "Igman" i KUD "Ivan Planina".

Sport[uredi - уреди]

Slavni ljudi[uredi - уреди]

Stanovništvo[uredi - уреди]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Hadžići (jedna od prigradskih općina Grada Sarajeva) imala je 24.200 stanovnika, raspoređenih u 62 naselja. Nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma kada su Hadžići pripali Federaciji BiH, cjelokupno srpsko stanovništvo Hadžića koje je tada brojalo preko 6.000 se u januaru 1996. preselio u Bratunac.

Stanovništvo općine Hadžići
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 15.392 (63,60%) 12.406 (59,21%) 11.150 (60,24%)
Srbi 6.362 (26,28%) 5.778 (27,57%) 6.055 (32,71%)
Hrvati 746 (3,08%) 857 (4,09%) 964 (5,20%)
Jugoslaveni 841 (3,47%) 1.492 (7,12%) 116 (0,62%)
ostali i nepoznato 859 (3,54%) 419 (1,99%) 223 (1,20%)
ukupno 24.200 20.952 18.508

Hadžići (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi - уреди]

Hadžići
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 2.575 (45,66%) 1.433 (36,99%) 759 (30,07%)
Srbi 2.146 (38,05%) 1.497 (38,65%) 1.285 (50,91%)
Hrvati 275 (4,87%) 239 (6,17%) 298 (11,80%)
Jugoslaveni 449 (7,96%) 597 (15,41%) 78 (3,09%)
ostali i nepoznato 194 (3,44%) 107 (2,76%) 104 (4,12%)
ukupno 5.639 3.873 2.524

Vanjske veze[uredi - уреди]