Ilidža

Izvor: Wikipedia
Ilidža
[[Datoteka:{{{karta}}}|163px]]
Entitet Federacija Bosne i Hercegovine
Kanton/županija Sarajevski
Sjedište Ilidža
Načelnik  ?
Površina  ? km²
Stanovništvo
 - Ukupno
 - Gustoća

?
?/km²

Ilidža je zapadno predgrađe Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine koji se nalazi u središnjem dijelu zemlje. Ilidža je najstarije naseljeno područje Sarajeva bogato prirodnim ljepotama, s gradom povezano tramvajem i auto-putem.

Općina Ilidža jedna je od devet općina kantona Sarajevo. Smještena je na središnjem dijelu važnog prirodnog magistralnog pravca koji ide dolinom rijeka Bosne i Neretve, povezujući srednju Europu na sjeveru i Jadransko more na jugu. Za samo 2h i 45 min. vožnje kolima može se s Ilidže, koja je na 490 m nadmorske visine, spustiti na obalu Jadranskog mora i uživati u blagoj mediteranskoj klimi. Kroz Ilidžu prolaze važne prometnice prema Jadranskom moru i Srednjoj Bosni, željeznička pruga Sarajevo-Ploče, elektro, PTT, kanalizacijska i plinska mreža, što je uz asfaltirane lokalne putove i tramvajsku prugu bitno određenje nivoa kvaliteta rada i življenja. Sarajevsku regiju ili njeno šire utjecajno područje čini nešto širi prostor Sarajevske županije.

Ti utjecaji su kako gospodarski tako i urbani u najširem smislu (kultura, obrazovanje, zdravstvo, sport i razonoda, uprava itd.). Veze u prostoru ostvarene su preko osnovnih prometnih pravaca koji ujedno znače i urbane razvojne okosnice. Centralnu točku u kojoj se sustižu ovi razvojni pravci čini Općina Ilidža u Sarajevskom polju. Ona je dio urbane cjeline Sarajeva, ali s naglašenom morfološkom i urbanom izražajnošću i okolnostima. Prirodni resursi, drastično različiti od kotline Miljacke u kojoj se smjestilo Sarajevo, određuju tu njenu prepoznatljivu sliku. Smještena na 490 metara nadmorske visine, 12 km jugozapadno od centra Sarajeva (gdje su u najbližem susjedstvu, na udaljenosti od stotinjak metara, još od XVI. stoljeća do danas, aktualne džamije, crkve i sinagoga, što se može doživjeti još samo u Jeruzalemu), Ilidža je banjsko i klimatološko lječilište, rekreacijski centar i izletište. Locirana je u podnožju planine Igman, u zelenom i vodom i šumom obilatom pejzažu.

Prije rata je ukupna površina područja Općine obuhvaćala 162 km2. Daytonskim sporazumom dio Općine pripao je srpskom entitetu, tako da ukupna površina sada iznosi oko 14.950 ha.

Zemljopis[uredi - уреди]

Glavnina teritorija je u porječju rijeke Bosne, gdje se nalazi i izvorište ove poznate i za život Sarajevskog kantona i Općine Ilidža važne tekućice, te u slivu rijeke Željeznice, koja dovodi hladne vode s Treskavice. Reljef područja Ilidža različitog je oblika - od tipičnog ravničarskog do brežuljkastog i karstnog u području planine Igman koja ju je prirodno ograničila s jugozapadne strane, s najvišim vrhom (Crni vrh 1.499 m). Upravo padine planine Igman čine prirodni amfiteatar idući od Krupca na istoku, preko Hrasnice do Blažuja i Raskršća na zapadu.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Ilidža ( jedna od gradskih općina Grada Sarajeva ) imala je 67.438. stanovnika, raspoređenih u 14 naselja.

Nacionalni sastav
Muslimani 28.973 (42,96%)
Srbi 25.061 (37,16%)
Hrvati 6.914 (10,25%)
Jugoslaveni 5.134 (7,61%)
ostali 1.356 (2,02%)
Nacionalni sastav 1971. godine
ukupno 39.452
Srbi 18.627 (47,21%)
Muslimani 12.462 (31,58%)
Hrvati 6.446 (16,33%)
Jugoslaveni 954 (2,41%)
ostali 963 (2,47%)

Naseljena mjesta su:

Dio naseljenog mjesta Sarajevo, Buhotina, Gladno Polje, Gornje Mladice, Jasen, Kakrinje, Kamenjača, Kasindo, Kobiljača, Krupac, Lužani, Osjek, Obrovac, Rakovica, Rudnik, Vela, Vlakovo, Zenik i Zoranovići.

Uprava[uredi - уреди]

Povijest[uredi - уреди]

Praistorija[uredi - уреди]

Na lokaciji poljoprivredne stanice u Butmiru otkriveno je 1983 prahistorijsko naselje , najveće neolitsko nalazište na prostoru južnoslavenskih zemalja. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao je od 5100. do 4500. godine prije naše ere:

  • Butmir I, 5100 - 4900. godine,
  • Butmir II, 4850 - 4750. godine (naselje u Butmiru, rezultati do 1979. godine),
  • Butmir III, do 4500. godine (rezultati iz 2002. godine).

Arheološko područje Butmir nalazi se na desnoj obali rijeke Željeznice i u relativnoj blizini izvora rijeke Bosne. Terasa uz rijeku Željeznicu bila je vrlo pogodna za nastanak kasno neolitskog naselja. U pozadini te terase pruža se ravno zemljište pogodno za poljoprivrednu djelatnost. Blizina šumovitog Igmana omogućavala je nabavku drva i lov.

Veličina naselja iznosi oko 24 000 m2, tj. zauzima površinu 185x130 m. U Butmiru je otkriveno oko 90 zemunica koje su grupirane u 5 skupina, a smatra se da je obuhvaćen samo dio naselja. Zemuničke jame bile su raspoređene u nekoliko skupina i kružno poredane oko slobodnih površina kao centralnih mjesta tih skupina. Stiče se dojam da su u tako grupiranim nastambama bili nastanjeni pojedini rodovi koji su zajedno živjeli unutar ovog naselja.

Naselje u Butmiru se među ističe najvećom raznovrsnošću kamenog i kremenog materijala. Najviše su zastupljeni raznovrsni tipovi strelica, kamenih sjekira, sjekira-čekića sa rupom za nasađivanje, čija je proizvodnja bila najrazvijenija baš u Butmiru, dugih retuširanih noževa i ostalih poznatih tipova alatki tog perioda.

Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zoni. U tehničkom pogledu to je najbolje izrađena keramika, a majstori su dostigli najviši umjetnički domet u njenom ukrašavanju. Osnovni oblici spiralno trakaste keramike su: loptaste vaze, loptaste vaze sa visokim vratom, bikonične zdjele i šolje, vaze sa zaobljenim gornjim dijelom ili sa cilindričnim vratom, kanope (kruškoliko vaze), visoke šolje ovalnog profila, vaze sa više nogu, razno minijaturno posuđe, te žrtvenici sa četiri noge, karakteristični samo za naselje u Butmiru.

Ilirsko i rimsko doba[uredi - уреди]

U ilirsko doba predjele gornjeg toka rijeke Bosne naseljavalo je pleme Desitijati. Postoje ostaci njihovih gradina, Naklo u Vojkovićima i Gradac u Gornjem Kotorcu. Nakon propasti posljednjeg ilirskog pokušaja 9. god. n.e. da se odupru Rimljanima pod vodstvom Batona Desitajskog i Ilidža ulazi u sastav rimske provincije Ilirik.

Pored sumpornog vrela najprije je niklo lječilište a onda i urbano naselje Aqua S...(Sumporna Voda) koje će postati centar Sarajevskog polja, ali i šire regije. U ruševinama banjskog dijela nađene su dvije posvete Apolonu, njegovom ilirskom pandanu. Nastanak i razvoj rimskog grada na Ilidži predstavlja prvu urbanizaciju na teritoriji Bosne i tek će se dolaskom Turaka desiti slijedeća, kada će niknuti novi gradovi. Stanovnici Aqua S...bili su romanizarani Iliri koji su taj status dobili poslije 212. god, ali i znatan broj kolonista iz cijelog carstva. Pojava hrišćanstva je potvrđena otkrićem ostataka bazilike u Gradcu na Ilinjači kod Kotorca.[1]

Novo doba[uredi - уреди]

Igmanski marš je bio usiljeni marš Prve proleterske brigade ostvaren, uz velike gubitke, u noći 27. januara 1942. godine. Dio je druge neprijateljske ofanzive protiv NOVJ.

U socijalističkoj Jugoslaviji Ilidža je bila veliko industrijsko središte i po ekonomskoj snazi bila na petom mjestu u BiH.

U samoj Ilidži radila je Tvornica ćilima, Lasta je proizvodila bicikle, na Stupu je radila Šipadova tvornica namještaja Standard i Hladnjača i klaonica (SIMES), tvornica drvne industrije BOSANKA u Blažuju, itd. U Rakovici je bio veliki voćnjak jabuka, u Vlakovu veliko skladište tečnih goriva.

U Radničkom naselju Hrasnica svoje pogone je imala Fabrika motora Sarajevo (FAMOS), sa preko 10.000 zaposlenih. Proizvodila je motore za teretne kamione (FAP), a posebno za vojnu industriju (tenkovi, oklopni transporteri).

Na samo 1 km od centra Ilidže bio je veliki industrijski kompleks sarajevskog Energoinvesta sa proizvodnjom iz različitih tehnoloških oblasti. Tvornica termo aparata (TAT) je između ostalog proizvodila i izvozila separatore za nuklearne elektrane. Automatika je bila u ono vrijeme vodeća u oblasti proizvodnje i kompletnog inžinjeringa u oblasti automatske regulacije rada industrijskih postrojenja. Mješovita francusko-jugoslovenska firma Petrolinvest pokrivala je potrebe naftne industrije.

U naselju Blažuj radili su pogoni Coca Cole.

Gospodarstvo[uredi - уреди]

Danas je industrija reducirana na tvornicu vode “Dijamant”, te nekoliko manjih preduzeća.

Slavni ljudi[uredi - уреди]

  • Josip Katalinski, poznati nogometaš;
  • Darko Ilić , rukometaš;
  • Željko Lukajić - Struja , poznati košarkaški trener;
  • Nermin Bašović , poznati kick boxer svjetski prvak;
  • Živko Karabatak , bivši nogometaš NK Igmana s Ilidže i nogometni sudac;

Spomenici i znamenitosti[uredi - уреди]

  • Katolička crkva Uznesenja Marijina na Stupu, Ilidža, historijska građevina
  • Mezarje Velika drveta (Stari nišani) na Stupu, grobljanska cjelina
  • Prahistorijsko naselje u Butmiru, arheološko područje
  • Spomenik borcima NOR-a (Spomen kosturnica u Velikom parku na Ilidži), graditeljska cjelina
  • Stara željeznička stanica Ilidža, historijska građevina
  • Zildžića kuća, historijska građevina

Navedene znamenitosti su proglašane nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Restaurirani Rimski most je napravljen od originalnog kamena kojim je napravljen most u rimskom periodu. U XVI stoljeću su ga napravili Turci.

Reference[uredi - уреди]

  1. BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA. -Ivo Bojanovski, Akadenija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988

Obrazovanje[uredi - уреди]

Kultura[uredi - уреди]

Na Ilidži se održava svake godine tradicionalni festival narodne muzike.

Sport[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

Vanjske veze[uredi - уреди]


 
Administrativna podjela Bosne i Hercegovine
Zastava Bosne i Hercegovine
Entiteti Bosne i Hercegovine
Republika Srpska | Federacija Bosne i Hercegovine
Federalni Distrikti Bosne i Hercegovine
Brčko distrikt
Regije Republike Srpske
Banjalučka | Dobojska | Bijeljinska | Zvornička | Sarajevsko-romanijska | Fočanska | Trebinjska
Kantoni Federacije Bosne i Hercegovine
Bosansko-podrinjski | Hercegovačko-neretvanski | Posavski | Sarajevo | Srednjobosanski | Tuzlanski | Unsko-sanski | Zapadnohercegovački | Zeničko-dobojski| Zapadnobosanski
Službeni gradovi Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Istočno Sarajevo| Mostar | Sarajevo
Općine Bosne i Hercegovine
Banja Luka | Banovići | Berkovići | Bihać | Bijeljina | Bileća | Bosanska Dubica | Bosanska Kostajnica | Bosanska Krupa | Bosanski Brod | Bosanski Novi | Bosanski Petrovac | Bosanski Šamac | Bosansko Grahovo | Bratunac | Breza | Bugojno | Busovača | Bužim | Cazin | Centar | Čajniče | Čapljina | Čelić | Čelinac | Čitluk | Derventa | Drvar | Doboj | Doboj Istok | Doboj Jug | Dobretići | Domaljevac-Šamac | Donji Vakuf | Donji Žabar | Foča | Foča-Ustikolina | Fojnica | Gacko | Glamoč | Goražde | Gornji Vakuf-Uskoplje | Gračanica | Gradačac | Gradiška | Grude | Hadžići | Han-Pijesak | Ilidža | Ilijaš | Istočna Ilidža | Istočni Drvar | Istočni Mostar (općina) | Istočni Stari Grad | Istočno Novo Sarajevo | Jablanica | Jajce | Jezero | Kakanj | Kalesija | Kalinovik | Kiseljak | Kladanj | Konjic | Ključ | Kotor-Varoš | Kreševo | Krupa na Uni | Kupres | Kupres (RS) | Laktaši | Livno | Lopare | Lukavac | Ljubinje | Ljubuški | Maglaj | Milići | Modriča | Mostar | Mrkonjić Grad | Neum | Nevesinje | Novi Grad | Novo Sarajevo | Novi Travnik | Odžak | Olovo | Orašje | Osmaci | Oštra Luka | Pale | Pale-Prača | Pelagićevo | Petrovac | Petrovo | Posušje | Prijedor | Prnjavor | Prozor | Ravno | Ribnik | Rogatica | Rudo | Sanski Most | Sapna | Skender-Vakuf | Sokolac | Srbac | Srebrenica | Srebrenik | Stari Grad | Stolac | Šekovići | Šipovo | Široki Brijeg | Teočak | Tešanj | Teslić | Tomislavgrad | Travnik | Trebinje | Trnovo | Trnovo (FBiH) | Tuzla | Ugljevik | Usora | Ustiprača | Vareš | Velika Kladuša | Višegrad | Visoko | Vitez | Vlasenica | Vogošća | Zavidovići | Zenica | Zvornik | Žepče | Živinice