Lika

Izvor: Wikipedia
Položaj Like u Hrvatskoj
Detaljna karta Like

Lika je regija u Hrvatskoj.

Geografski položaj[uredi - уреди]

Lika je kontinentalna regija, omeđena planinama Velebitom na zapadu i jugu te Plješivicom na istoku. Sjeverna granica je prilično neodređena jer Ogulinsko područje predstavlja prijelaz između Like i Gorskog Kotara. Čitavo područje može se okarakterizirati kao planinska zaravan podijeljena manjim planinskim lancima u više cjelina (Gacko Polje, Krbava, Ličko Pounje i dr.). Ima veliko strateško i prometno značenje jer predstavlja spojnicu kontinentalnog i primorskog dijela Hrvatske. Kroz Liku prolaze državne ceste Zagreb - Split i Zagreb -Zadar, autocesta Zagreb - Split, te željeznička pruga Zagreb - Knin - Split.

Ime[uredi - уреди]

Po narodnoj etimologiji, Lika je dobila ime po lîku. Lîk je u hrvatskoj štokavskoj ikavici riječ za - lijek.

Po drugom tumačenju, naziv dolazi od grčke riječi likos, što znači vuk.

Uprava[uredi - уреди]

Najveći dio Like nalazi se u sastavu Ličko-senjske županije, najrjeđe naseljene i ekonomski najnerazvijenije hrvatske županije. Administrativno je Lika podijeljena na dva grada (Gospić i Otočac) i sedam općina (Brinje, Donji Lapac, Lovinac, Perušić, Plitvička Jezera, Udbina i Vrhovine). Manji dijelovi ličkog prostora pripadaju drugim županijama : na sjeveru su općine Josipdol , Plaški i Saborsko u Karlovačkoj županiji, a na jugu Gračac u Zadarskoj županiji.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Lika je tokom čitavog 20. stoljeća bila izložena depopulaciji uzrokovanoj različitim faktorima - agrarnom prenaseljenošću, zatim Prvim i Drugim svjetskim ratom, potom iseljavanjem stanovništva u razvijenija područja i konačno ratom. Posljedica svega toga je da danas na području Like živi svega oko 50.000 stanovnika, dok je prije samo 80 godina taj broj iznosio približno 200.000 stanovnika.

Nakon ponovnog naseljavanja u 18. stoljeću, Lika je postala nacionalno izrazito mješovito područje, s gotovo podjednakim udjelom hrvatskog i srpskog stanovništva. Po etničkoj strukturi mogu se izdvojiti dva osnovna područja: zapadni dio (Brinje, Gospić, Otočac i Perušić) u kojem dominiraju Hrvati, te istočni dio (Donji Lapac, Gračac i Korenica), gdje su većinu stanovništva činili Srbi. Uprkos stalnom iseljavanju i promjenama tokom rata, ta se podjela i danas može uočiti. Srbi su i prema popisu iz 2001. godine većina u općinama Donji Lapac i Vrhovine, a čine značajan udio u općinama Gračac, Plaški, Plitvička Jezera i Udbina. Nasuprot tome, na području Gospića i Otočca Hrvati čine preko 90 % stanovništva.

Historija[uredi - уреди]

U prethistorijsko i antičko doba područje Like naseljava ilirsko pleme Japodi. Njih je u 1. stoljeću prije nove ere pokorila rimska vojska, ali su i dalje zadržali svoju plemensku autonomiju, baveći se nomadskim stočarstvom. Romanizacija ovog prostora je bila samo površna, jer je Rimljanima bilo najvažnije osigurati putne komunikacije. Do većih promjena dolazi raspadom Carstva i seobama naroda, kad se na ličko područje doseljavaju Hrvati. Oni uspostavljaju svoju upravnu organizaciju, osnivajući plemenske župe Gacku, Krbavu i Liku. Postoje teorije da su nakon ustanka Ljudevita Posavskog u slabo naseljenu Liku franački vladari preselili znatan broj Avara, koji su se kasnije stopili s Hrvatima. S razvojem i jačanjem hrvatske države, dolazi do porasta stanovništva i većeg stupnja društvene organizacije, a s tim i do podjele starih rodovskih župa u Lici. Tako nastaju nove župe Bužane, Hotuča, Lapac, Plase i druge. O porastu značenja Like unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva govori i osnivanje Krbavske biskupije 1160. godine, sa sjedištem prvo na Mrsinju iznad Korenice, a zatim na Udbini. Materijalni ostaci iz tog razdoblja su neznatni, jer su većinu crkvi i utvrda uništili Turci. Dokaz tadašnjeg stupnja razvoja je i postojanje tiskare u Kosinju krajem 15. stoljeća.

Turski prodori na ovo područje počinju nakon pada Bosne (1463), da bi kulminirali Krbavskom bitkom 1493. godine, u kojoj je uništena hrvatska feudalna vojska. Između 1522. i 1524. turska vojska zauzima čitavo područje Like, s iznimkom Gacke doline i Brinja. Starosjedilačko hrvatsko stanovništvo tada gotovo u potpunosti nestaje, a na njihovo mjesto dolaze pravoslavni Vlasi te manji broj Hrvata koji su prihvatili islamsku vjeru. Turci su za ovaj prostor 1580. osnovali Lički ( Krčki ) sandžak sa sjedištem u Kninu i glavnim ličkim uporištem na Udbini. Takvo stanje je potrajalo sve do velikog Austrijsko-turskog rata (1683-1699) u kojem je pod vodstvom svećenika Marka Mesića oslobođena čitava Lika osim Ličkog Pounja.

Nakon protjerivanja Turaka očekivao se povratak Like pod vlast hrvatskog bana. Međutim, Habsburška monarhija ju je stavila pod izravnu vlast svoje dvorske Komore, a zatim 1714. godine pod upravu Karlovačkog generalata. Tako je Lika došla u sastav Vojne krajine u čijem će sastavu ostati sve do njezinog ukidanja 1881. godine. Kako su Ličani u početku pružali otpor strogom vojnom režimu, 1746. je osnovan posebni vojno - upravni teritorij Ličke regimente ( pukovnije ), da bi se učvrstila kontrola nad ovim krajem. Usporedno sa stvaranjem nove upravne organizacije, na ličko područje naseljava se novo stanovništvo, Hrvati Bunjevci i pravoslavni Vlasi ( kasnije Srbi ) koji su trebali poslužiti kao stalna vojska za potrebe bečkog dvora. Ta opća militarizacija Like, u kojoj je sve bilo podređeno potrebama stalnog ratovanja, znatno će utjecati na mentalitet njenog stanovništva.

Ekonomija[uredi - уреди]

Lika je tradicionalno ruralno područje s razvijenim ratarstvom ( uzgoj krompira ) i stočarstvom. Industrija je neznatna i oslanja se uglavnom na preradu drva. Ta nezagađenost bi se mogla pokazati kao glavna prednost Like u bližoj budućnosti i turističkom razvoju. Za to postoje veliki potencijali - unutar Like su dva nacionalna parka ( Plitvička Jezera i Sjeverni Velebit ), a važni su faktori i blizina dalmatinskih ljetovališta i dobra prometna povezanost.

Poznati Ličani[uredi - уреди]

  milan vukmirovic skarpa
  • Rade Kosić rodjen 01.3.1915-preminuo 04.10.1999. iz sela Vučipolja,Grab-Gračac narednik Vojske Kraljevine Jugoslavije i Vojni pilot Kraljevine Jugoslavije

Zanimljivosti[uredi - уреди]

  • U selu Kosinj pokraj Perušića nalazila se prva tiskara u Hrvatskoj i južnoslavenskim zemljama uopće, koju su osnovali knezovi Frankopani. U njoj je 1483. izdan glagoljski misal, najstarija hrvatska štampana knjiga.

Vanjske veze[uredi - уреди]