Jugoslaveni

Izvor: Wikipedia
Ovo je članak o etničkim Jugoslavenima. Za ostala značenja v. Jugoslaveni.
Jugoslaveni
Ukupna populacija

414.153+
Regioni sa značajnim brojem pripadnika
 Srbija 23.303 (2011) [1]
 Crna Gora 1.154 (2011) [2]
 Hrvatska 331-10.000+ (2011) [3][4][5]
 Slovenija 527 (2002) [6]
Ostatak
svijeta:
 Sjedinjene Američke Države 296.650 (2011) [7]
 Kanada 65.305 (2006) [8]
 Australija 26.883 (2011) [9]
Stari
podaci:
 Bosna i Hercegovina 242.682 (1991) [10]
Jezik/ci
pretežno srpskohrvatski, također makedonski, slovenački, mađarski, romski i drugi jezici prisutni na teritoriji bivše Jugoslavije
Religija
uglavnom ateizam, katoličanstvo, islam i pravoslavlje, kao i druge religije prisutne na jugoslavenskom prostoru
Srodne etničke grupe
drugi narodi prisutni na jugoslovenskom prostoru

Jugoslaveni ili Jugosloveni su ljudi koji se identifikuju kao Jugoslaveni u nacionalnom smislu. Za njih se koriste i termini Jugosloveni po nacionalnosti,[11] etnički Jugosloveni,[12] i deklarisani Jugosloveni,[13] jer je pojam "Jugoslaven" kroz povijest imao više značaja (na primjer kao sinonim za "Južni Slaven" ili "građanin Jugoslavije").

Jugoslaveni žive u državama nasljednicama Jugoslavije (Bosna i Hercegovina, Makedonija, Hrvatska, Srbija, Slovenija i Crna Gora), no i značajan broj iseljenika sa ovog područja izjašnjava se upravo Jugoslavenima.[14]

Iako se izvorno jugoslovenstvo temeljilo na ideji o etničkom, jezičnom i kulturnom jedinstvu Južnih Slavena,[15] moderni identitet etničkih Jugoslavena je pretežno zasnovan na iskustvo iz vremena druge, socijalističke Jugoslavije, kada se svaki građanin Jugoslavije mogao izjasniti kao Jugoslaven, pa i oni koji su bili neslavenskog podrijetla. Zbog toga i dan-danas ima Jugoslavena po nacionalnosti koji nisu nužno južnoslavenskog podrijetla.

Sadržaj/Садржај

Istorija Jugoslavena i jugoslavenske samoidentifikacije [uredi - уреди]

Nastanak Jugoslavenstva i jugoslavenska ideja u 19. vijeku [uredi - уреди]

Glavni članak: Jugoslavenstvo

Ljudevit Gaj, glavni predstavnik Ilirskog pokreta

Jugoslavenska samoidentifikacija vuče korijene u ideji jugoslavenstva. Iako ta ideja ima i ranijih korijena, ona je po prvi put bila jasno izražena u 1830-im godinama od strane malih grupa intelektualaca.[16][17] Pokrenuo je tzv. Ilirski pokret, kojeg su činili uglavnom Hrvati. Ideja jugoslavenstva je zagovarala da su govornici južnoslavenskih jezika jedan jedinstveni narod ili u najmanju ruku nekoliko tijesno srodnih naroda, koji bi trebali formirati zajedničku južnoslavensku državu. Iliristi su smatrali da Južni Slaveni govore varijante uglavnom istog jezika i da imaju isto porijeklo.[17]

Ipak, jugoslovenska ideja se je u 19. vijeku (kao i većim djelom 20. vijeka) natjecala sa pojedinim drugim nacionalizmima (srpski, hrvatski, bosanski, bugarski, slovenački, makedonski) u pridobivanju Južnih Slovena.[16] U 19. vijeku osvajala je delove hrvatskih i srpskih kulturnih i političkih elita, a već onda je bilo usko povezano s „progresivnim" idejama. Dakle, jugoslovensku ideju su uglavnom podržavali liberalni demokrati, prosvećeni krugovi i revolucionarni, socijalistički radikali.[15][18]

Sa druge strane, jugoslovenstvo je od samog početka bilo prije svega stvar obrazovanih i sasvim je retko dopiralo do seljaštva, koje je činilo najveći socijalni sloj među Južnim Slovenima u 19. vijeku. Hrvatska i srpska nacionalna ideologija su bolje dopirale do seljaštva, jer su se naslanjali na sećanja na srednjovekovne hrvatske i srpske države i na tradicije koje su one ostavile iza sebe, pa su se te dvije nacionalne ideologije u drugoj polovini devetnaestog veka širile brže od jugoslovenske ideje. Jugoslavenstvo podrazumevalo je sposobnost apstraktnog mišljenja o društvenim i političkim pitanjima, koje je nemoguće bez kakvog-takvog sistematskog sekularnog obrazovanja, kroz koje seljaštvo nije prošlo.[19]

Na početku 20. stoljeća jugoslovenstvo se razvilo kao politički pokret među Južnim Slavenima u Austro-Ugarskoj i postalo sve prihvaćenije u Srbiji.[20]

Kraljevina SHS/Jugoslavija (1918-1941) [uredi - уреди]

Kraljevina Jugoslavija u međuratoj Evropi

Završetkom prvog svjetskog rata i raspadom Austrougarske Monarhije stvorile su se uvjeti da se veći dio južnoslavenske etničke teritorije ujedini u zajedničku državu (sa izuzetkom tadašnje Kraljevine Bugarske i drugih teritorija kao na primjer Istre, Zadra ili Egejske Makedonije). Prvog decembra 1918. godine, u Beogradu, proklamovana je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja će kasnije biti preimenovana u Kraljevina Jugoslavija. Kraljevina je stvorena kao nacionalna država jednog "troimenog" naroda, sastavljen od srpskog, hrvatskog i slovenačkog "plemena" (dok Makedonci, Crnogorci i Muslimani Bosne i Hercegovine nisu bili priznati od strane države ni kao posebna plemena tog naroda).[21]

U vrijeme stvaranja prve jugoslovenske države pojavili su se dvije vrste jugoslovenstva: 'integralno jugoslovenstvo', koje nije priznavalo nikakve razlike među jugoslovenskih plemena ili je pak potisnulo razlike koje su možda postojale među njima, i jugoslovenstvo koje je prihvaćalo i dopuštalo postojanje posebnih nacija i predvidjelo federalno ili drugo uređenje sa namjerom izgradnje jedne multi-nacionalne države srodnih naroda sa zajedničkim interesima i težnjama.[22]

Ipak, postojala je opća potpora ideji stvaranja zajedničke jugoslovenske države među političkim liderima Južnih Slovena, kao i opća suglasnost među njima da Srbi, Hrvati i Slovenci jesu dio jedne nacije. Čak i kad su neki priznavali da takva nacija još nije sasvim formirana, vjerovali su da će se to dogoditi u budućnosti.[21]

Zastava prve Jugoslavije

Međutim, nesuglasnosti oko načina unutrašnjeg uređenja nove države, pa i oko toga kako bi se država trebala zvati, nastale su čak i prije njenog formiranja.[23] Takođe, postojala je i dodatna konfuzija oko dvaju ključnih koncepata unitarizma (ili 'integralnog jugoslavenstva') i centralizma. Srbi su općenito preferirali centralistički ustav, na kakvog su bili navikli u predratnoj Kraljevini Srbiji, dok su Hrvati favorizirali decentralizirani ustavni dogovor. Paradoks je bio u tome što su centralisti željeli da državno ime zadrži "plemenske" identitete, dok su anti-centralisti, koji su zagovarali očuvanje individualnih identiteta, podržavali ime 'Jugoslavija'.[24]

Iako je zvanično ime države između 1918. i 1929. godine glasilo "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca", ljudi su je obično imenovali kao 'Jugoslavija'.[17]

Popisi stanovništva u doba Kraljevine Jugoslavije nisu razlikovale među Južnim Slavenima po principu nacionalnosti, nego samo po vjeroispovijesti i jeziku. Što se tiće jezika, Južni Slaveni su morali navesti je li njihov maternji jezik "Srpski ili Hrvatski" ili "Slovenački".[25] Stoga je teško ustanovljivo koliki je bio broj građana koji su se prvenstveno osjećali i nacionalno deklarirali kao Jugosloveni i onih Juznih Slovena koji su se izjašnjavali drukčije.

Socijalistička Jugoslavija (1945-1991) [uredi - уреди]

Socijalistička Jugoslavija u Evropi nakon drugog svetskog rata Socijalistička Jugoslavija u Evropi nakon drugog svetskog rata
Socijalistička Jugoslavija u Evropi nakon drugog svetskog rata
Unutarnje uređenje SFRJ

U vrijeme Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije odustalo se ideje integralnog jugoslovenstva i građenja nacionalne južnoslovenske države. Umjesto toga, Jugoslavija je uređena na federalnom principu a priznate su bile šest nacije: Hrvati, Makedonci, Muslimani, Srbi, Slovenci i Crnogorci, kao i niz drugih narodnosti.

Počevši u 1960-im godinama, istraživanja su pokazala da su sve veći broj jugoslovenskih građana, posebno među dobro obrazovanima i mladima, smatrali da sudjeluju u nekakvom obliku jugoslovenskog identiteta.[26] Od toga da bude čisto politički, jugoslovenski je identitet u dobu socijalističke Jugoslavije postepeno postao kulturni i nacionalni. Međutim, ovaj (novi) poslijeratni jugoslovenski identitet nije bio (samo) centriran oko južnoslovenstva, nego je bio integrirajući faktor koji je bio takođe otvoren prema jugoslovenskim građanima neslovenskog porijekla.[27]

Na sljedećem, četvrtom posleratnom popisu stanovništva 1971. godine građanima Jugoslavije je po prvi put bila pružena prilika da se izjasne kao Jugosloveni.[28][27]

Često se pogrešno navodi kako je izjašnjavanje kao Jugosloven već po prvi put bilo moguće na popisu 1961. godine. Međutim, modalitet "Jugosloven - neopredeljen" u popisu 1961. bio je skroz drugog karaktera nego kategorije "Jugosloven" uvodene popisom 1971. godine. Naime, modalitet "Jugosloven - neopredeljen" iz 1961. godine obuhvatao je građane Jugoslavije koji se nisu bliže nacionalno opredelili ili su se opredelili u smislu regionalne pripadnosti (Istranin, Hercegovac, Šumadinac), dok su u popisu 1971. prvi put, kao posebna grupa, iskazani samo građani koji su se izjasnili kao Jugosloveni.[29][27]

Dok su se na popisu stanovništva 1971. samo 273.077 ili 1,33% građana Jugoslavije deklarisali kao Jugosloveni po nacionalnoj pripadnosti,[30] na popisu sprovođenom 1981. godine to su učinili 1.291.460 ili 5,76% cjelokupne populacije SFR Jugoslavije, što predstavlja najveći broj Jugoslovena ikada zabeležen na jednom popisu.[31] Ovaj astronomski rast deklariranih Jugoslovena odvijao se u vrijeme praktične konfederalizacije Jugoslavije 70-ih godina, koja je počela sa usvajanjem novog Ustava SFRJ 1974. godine. Nastupilo je razdoblje veće samostalnosti jugoslovenskih republika i pokrajina, tako da se radilo o fenomenu sasvim suprotnom u odnosu na razvoj političke situacije.[11] Veliki broj izjašnjenih Jugoslovena na popisu 1981. je izazvao intenziviranje debate u 80-im godinama oko teme jugoslovenstva.[32] Rasprave su se vodile oko toga što je jugoslovenstvo, da li postoji, ili bi trebala postojati jugoslovenska nacija i kakav je odnos između institucionalnog/socijalističkog i kulturnog jugoslovenstva. Tendencije deklariranja nadnacionalnog jugoslovenskog, čak i evropskog kulturnog identiteta tih godina značile su izlaz iz zaostale opsednutosti etničke pripadnosti.[27]

Mlada populacija, obrazovniji ljudi, gradsko stanovništvo, ljudi iz mješovitih brakova, članovi Saveza Komunista Jugoslavije i pripadnici manjinskih zajednica u svojim republikama su bili najskloniji jugoslovenskom opredeljivanju na popisima za vrijeme socijalističke Jugoslavije.[33][34] Jedan faktor koji je poticao izjašnjavanje Jugoslovenom bio je heterogenost naroda unutar republike ili pokrajine.[33]

Popis 1971.[34] Jugosloveni Srbi Hrvati
Prosječna starost 20,9 31,3 31,3
Poljoprivreda glavno zanimanje 8,1% 51,4% 35,3%
Procenat nepismenih 3,4% 17,3% 9,9%
Procenat sa nekom višem obrazovanju 10,0% 3,5% 3,3%
Zastava SFR Jugoslavije

Jugosloveni po nacionalnosti su uglavnom živjeli u republikama kojim dominira (iako nije jedini prisutan) srpskohrvatski jezik – dakle u SR Hrvatskoj, SR Srbiji, SR Bosni i Hercegovini i SR Crnoj Gori.[11]

Jugosloveni su vezali svoj nacionalni identitet za SFRJ kao primarni politički i kulturni okvir. To nije bilo ni etničko, ni antietničko opredeljenje, već osećanje prvenstvene pripadnosti ne republikama kao nacionalnim (para)državama, već celokupnoj federaciji kao državnoj zajednici najvišeg ranga.[11]

Po istraživanju Sergeja Flere (1988) 30% mladih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni potiču iz nacionalno mješovitih brakova, dok polovina te frekvencije (15%) je preferirala jugoslovenstvo. Flere zaključuje da: Ovo poslednje znači da 70% izjašnjenih kao Jugosloveni i čak 85% onih koji to preferiraju nisu iz nacionalno mešovitih brakova.[35]

Realni broj onih u socijalističkoj Jugoslaviji, koji su se u prvom planu identificirali kao Jugoslaveni nego li kao pripadnici određene etničke skupine, je vjerojatno bio i veći nego što su to prikazivali popisi.[36] Takozvani nacionalni ključ, koji je dodijeljivao radna mjesta unutar etnički miješanim republikama i na saveznom nivou na temelju etničke ravnoteže, predstavljao je snažan faktor obeshrabrenja da se ljudi ne deklarišu kao Jugoslaveni, jer bi mogli u tom slučaju izgubiti pokroviteljstvo "njihove" republike ili etničke grupe.[36]

Prema rezultatima jednog ispitivanja iz 1987. godine, 15 posto jugoslavenske omladine je deklarirala jugoslavenski identitet, dok su 36% "pokazali sklonost" prema jugoslavenskom identitetu, iako su se drugačije deklarirali.[37]

Od 1991. do danas [uredi - уреди]

Nakon raspada jugoslovenske države 1991. godine, jugoslovenski identitet je postao nepoželjan za nove političke elite u državama nastalim raspadom Jugoslavije.[38] Prema tome, jugoslovenski identitet je postao navodno "lažni" identitet od kojeg su se staro-nove nacije oslobađali. Tako su mnogi građani jugoslovenske nacionalnosti promijenili njihov (nad)nacionalni identitet i su prihvatili identitet njihovog etničkog podrijetla.[38]

Deklarisani Jugosloveni u državama nasljednicama Jugoslavije [uredi - уреди]

Bosna i Hercegovina [uredi - уреди]

Glavni članak: Jugosloveni u Bosni i Hercegovini

Aktualni broj Jugoslovena u Bosni i Hercegovini je nepoznat. Poslednji popis stanovništva iz 1991. godine, koji je bio sprovođen kad je zemlja još bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, je pokazao da je u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini bilo 242.682 Jugoslavena ili 5,54% cjelokupne populacije Bosne i Hercegovine.[39] Sledeći popis, prvi od proglašenja nezavisnosti zemlje, planiran je za period od 1. do 15. listopada 2013. godine.[40]

U Bosni i Hercegovini je aktivno i Udruženje „Naša Jugoslavija“. Bosansko-hercegovački ogranak tog udruženja je 2008. godine predao zahtjev za registraciju, a 14. Marta 2009. godine održao svoju osnivačku skupštinu. Ipak, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine je odbilo zahtjev za registraciju "Naše Jugoslavije", a kao razlog je navedeno da organizacija u svom nazivu ne smije koristiti riječ "Jugoslavija".

Etnički Jugoslaveni u dijaspori [uredi - уреди]

Australija [uredi - уреди]

Prema najnovijem popisu stanovništva iz 2011. godine u Komonveltu Australiji živi 26.883 Jugoslavena po nacionalnosti. Broj Jugoslavena u Australiji je u odnosu na popis iz 2006. godine čak blago narastao. 2006. godine je u zemlji živjelo 602 Jugoslavena manje, odnosno 26.281.[9]

Njemačka [uredi - уреди]

U Saveznoj Republici Njemačkoj se već duže vrijeme ne provode tradicionalni popisi u kojima bi se svi stanovnici ispitivali.[41] Umjesto toga, većina podataka se uzimaju iz administrativnih registara. Takođe, u njemačkim popisima se ne uzimaju u obzir etničko porijeklo ili lično izjašnjavanje pojedinaca, nego se samo vodi račun o državljanstvu, pa je sa tog aspekta nemoguće utvrditi tačan broj etničkih Jugoslavena u Njemačkoj.

Poznati Jugoslaveni po nacionalnosti [uredi - уреди]

Vidi još [uredi - уреди]

Bilješke [uredi - уреди]

↑ 

Reference [uredi - уреди]

  1. ↑ Popis 2011 - Nacionalna pripadnost Republički zavod za statistiku
  2. ↑ Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011. godine Zavod za statistiku Crne Gore - MONSTAT
  3. ↑ 1. Stanovništvo prema narodnosti – Detaljna Klasifikacija – Popis 2011. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske
  4. ↑ Balkans: ces nostalgiques de la Yougoslavie de Tito (na francuskom) Rue89. Marc Etcheverry; 12.12.2010
  5. ↑ Balkan: o nostalgičarima Titove Jugoslavije Udruženje "Naša Jugoslavija". Mark Ečeveri
  6. ↑ Prebivalstvo po narodni pripadnosti, Slovenija, popisi 1953, 1961, 1971, 1981, 1991 in 2002 Statistički ured Republike Slovenije
  7. ↑ 2011 American Community Survey - Yugoslavian (na engleskom) Američki biro za popise
  8. ↑ Yugoslavs (na engleskom) Kanadska enciklopedija Vladislav A. Tomoviç
  9. ↑ 9.0 9.1 Fact Sheets, Ancestry – Serbian (na engleskom) Australski zavod za statistiku 16.08.2012
  10. ↑ Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti, po popisima 1961 - 1991 Federalni zavod za statististiku
  11. ↑ 11.0 11.1 11.2 11.3 Ko su (bili) Jugosloveni? Peščanik. Neven Isailović, 29.09.2011
  12. ↑ Protest zbog "brisanja" Jugoslovena B92. 19.03.2010
  13. ↑ Đilas, Aleksa (1990). Osporavana zemlja: Jugoslovenstvo i revolucija Književne novine str. 16. ISBN 8639100713.
  14. ↑ Jugoslaveni će teško postati nacionalna manjina Glas Istre. Dubravko Grakalić, 10.10.2012
  15. ↑ 15.0 15.1 Đilas 1990, str. 37
  16. ↑ 16.0 16.1 Wachtel, Baruch Andrew (1998). Making a Nation, Breaking a Nation: Literature and Cultural Politics in Yugoslavia (na engleskom) Stanford University Press. str. 1. ISBN 0-8047-3181-0.
  17. ↑ 17.0 17.1 17.2 Djokić, Dejan (2003). Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918-1992. (na engleskom) Hurst C & Co Publishers Ltd. str. 12. ISBN 1-85065-663-0.
  18. ↑ Đilas 1990, str. 31
  19. ↑ Đilas 1990, str. 39
  20. ↑ Djokić 2003, str. 222
  21. ↑ 21.0 21.1 Srbi i Hrvati uskoro će opet biti zajedno Globus. Jelena Jindra
  22. ↑ Djokić 2003, str. 5
  23. ↑ Djokić 2003, str. 138
  24. ↑ Djokić 2003, str. 139
  25. ↑ Djokić 2003, str. 142
  26. ↑ Sell, Louis (2002). Slobodan Milosevic and the Destruction of Yugoslavia (na engleskom) Duke University Press str. 35. ISBN 9780822332237.
  27. ↑ 27.0 27.1 27.2 27.3 Vavilonski košmar - jugoslovenstvo, antinacionalizam, alternative 1989-1991. Republika. Ljubica Spaskovska, Broj 532-535, 01.09.-31.10.2012.
  28. ↑ Muzej 25. maj: Jugoslavija od početka do kraja Večernje novosti. Savo Popović, 01.12.2012
  29. ↑ Knjige popisa Republika Srbija - Republički zavod za statistiku strana 14
  30. ↑ Popis stanovništva 1971. Republika Srbija - Republički zavod za statistiku
  31. ↑ Popis stanovništva 1981. Republika Srbija - Republički zavod za statistiku
  32. ↑ Yugoslavia's Census (na engleskom) Radio Free Europe Research. Slobodan Stankovic, 10.03.1982.
  33. ↑ 33.0 33.1 Sekulic, Dusko; Massey, Garth; Hodson, Randy (1994). Who Were the Yugoslavs? Failed Sources of a Common Identity in the Former Yugoslavia (na engleskom) American Sociological Association. str. 83-97.
  34. ↑ 34.0 34.1 Gordy, Eric D. (1999). The Culture of Power in Serbia: Nationalism and the Destruction of Alternatives (na engleskom) The Pennsylvania State University Press. str. 5. ISBN 0-271-01958-1.
  35. ↑ Sergej Flere: »Nacionalna identifikacija i preferirana nacionalna identifikacija kod mladih ― pitanje jugoslovenstva«. U časopisu: Migracijske teme, god. 4., br. 4., Centar za istraživanje migracija i narodnosti, Zagreb, prosinac 1988, str. str. 439 ― 453 (ISSN 0352-5600)
    Wikicitati „Kad bismo pitanje okrenuli i formulirali ga kao pitanje o tome odakle potiču mladi koji se izjašnjavaju kao Jugosloveni, utvrdili bismo da 30% takvih potiču iz nacionalno mešovitih brakova, a takvoj je porekla jedna polovina te frekvencije (15%) koji preferiraju jugoslovenstvo. Ovo poslednje znači da 70% izjašnjenih kao Jugosloveni i čak 85% onih koji to preferiraju nisu iz nacionalno mešovitih brakova.“
    (str. 448)
  36. ↑ 36.0 36.1 Sell 2002, str. 34
  37. ↑ Sell 2002, str. 35
  38. ↑ 38.0 38.1 Yugoslavs in the twenty-first century: ‘erased’ people (na engleskom) openDemocracy. Anes Makul i Heather McRobie; 17.02.2011
  39. ↑ Stanovništvo prema nacionalnoj pripadnosti, po popisima 1961 - 1991 Federalni zavod za statististiku
  40. ↑ Popis u BiH odgođen za oktobar E-novine. 23.01.2013
  41. ↑ Intensive Vorbereitung des registergestützten Zensus beginnt (na njemačkom) Zensus 2011. 29.08.2006
  42. ↑ Boris Vukobrat Fondacija za mir i rešavanje kriza
  43. ↑ Svi i svuda Monitor. Tamara Kaliterna; 15.01.2010
  44. ↑ Book Speech by Boris Vukobrat (na engleskom) Fondacija za mir i rešavanje kriza. 06.06.2012
  45. ↑ Feđa Štukan: Jugosloven sam i ponosim se svojom domovinom e-portal.ba 08.04.2013
  46. ↑ Okrugli sto „Pretpostavke za razvoj Jugoslavenstva“, Split 2011 Udruženje „Naša Jugoslavija“
  47. ↑ Tesla, pepeo Novosti. Saša Ilić; 09.06.2012
  48. ↑ Mini manjina – Vane Ivanović Peščanik. Dejan Đokić; 04.04.2009
  49. ↑ Vane Ivanovic (1913-1999) Vane.hr Nenad V. Petrovic
  50. ↑ Diče se Teslom, Petrovićem i Titom! Alo novine. V. Papović i S. Vrakela; 26.10.2011
  51. ↑ Život za slobodu E-Novine. Dragoljub Todorović; 04.10.2010
  52. ↑ Beatnici su danas aktualniji nego ikad Novosti. Rade Dragojević; 19.05.2012, broj 648
  53. ↑ Himna Arhiv Jugoslavije
  54. ↑ O pasošu i putovnici tportal.hr Vladimir Arsenijević; 26.06.2012
  55. ↑ INTERVJU NEDELJE, Srđan Dragojević (2. deo): Nisam snimao filmove s ratnim zločincima! Telegraf.rs S.M.S. – A.K.; 01.04.2012
  56. ↑ Dragojević: Sukob mišljenja, ne sukob na ulici Radio-televizija Srbije. 30.10.2011
  57. ↑ „Парадa“ e првиот филм на трета Југославија (na makedonskom) Dnevnik (Makedonija). Srebra Ðorđijevska; 05.01.2012
  58. ↑ Največja Parada ponosa v srcu homofobnega Balkana (na slovenačkom) Delo. Vesna Milek; 02.01.2012
  59. ↑ Jugosloveni su prošli kao Hazari Press Online. Rade Stanić; 03.11.2011
  60. ↑ Fašizam počinje od jednog prekršaja Novosti. Goran Plavšić; 08.10.2012
  61. ↑ Kokan Mladenović: Fajront u balkanskoj krčmi Večernje novosti. Vukica Strugar; 12.02.2011
  62. ↑ Kokan Mladenović: Plaćamo cenu estradizacije naših života Naslovi.net Aleksandar Nikolić; 27.02.2011
  63. ↑ A farewell to Yugoslavia (na engleskom) openDemocracy. Dejan Đokić; 10.04.2002
  64. ↑ Za popis porodice 45 minuta Alo novine. B. Nenković; 02.10.2011
  65. ↑ Šta znači multikulturalnost Radio Slobodna Evropa. Biljana Jovićević ; 16.01.2011
  66. ↑ Wannabe intervju: Aleksandar Josipović Wannabe Magazine. Marina Gusev; 15.08.2011
  67. ↑ Ostao sam ovde iz inata Blic Online. Žiža Antonijević; 23.03.2008
  68. ↑ Ašok Murti - Biografija Puls Online
  69. ↑ Predrag Ejdus: Lako je izgubiti ljudskost Večernje novosti. Radmila Radosavljević; 24-12-2011
  70. ↑ Fudbal mi pomogao da stanem na noge Politika. Slavko Trošelj; 13.07.2008
  71. ↑ Možemo bez velikih sila Nova srpska politička misao. Dubravka Vujanović; 16.02.2010
  72. ↑ Djokić, Dejan (2003). Yugoslavism: Histories of a Failed Idea, 1918-1992. Hurst C & Co Publishers Ltd. pp. 323. ISBN 1-85065-663-0.
  73. ↑ Posmrtni govor Jugoslaviji - jedan zamišljeni dijalog sa zapadnim prijateljima Djilas.rs Aleksa Đilas
  74. ↑ Braneći Zapad Djilas.rs Aleksa Đilas
  75. ↑ Titov unuk osniva partiju: Došlo je vrijeme da se vratimo komunizmu! Index. P.V.; 09.04.2010
  76. ↑ Ko je ovaj čovek? Ljubiša Ristić Glas javnosti. Zorica Vulić; 21.04.2000
  77. ↑ Što će Kerum na ovo reći: Vojvođanski novinar osniva Nacionalno vijeće Jugoslavena Index. 27.11.2009
  78. ↑ Jugosloveni – moderni apatridi Autonomija. Ranka Ivanoska; 25.03.2011
  79. ↑ Magnifico il Grande. Po domače, car (na slovenačkom). Mladina. Max Modic; 04.01.2008, 2007/52
  80. ↑ Predstavljen film o Ivi Andriću B92. 27.10.2011
  81. ↑ Povratak Lepe Brene Press Online. M. Majstorović; 07.12.2008
  82. ↑ Okrugli sto „Pretpostavke za razvoj Jugoslavenstva“, Split 2011 Udruženje „Naša Jugoslavija“
  83. ↑ Iyu, naopako! Blic Online. Gorčin Stojanović; 29.10.2010
  84. ↑ Najviše Jugoslovena u Srbiji Novi magazin. IJ; 15.09.2012
  85. ↑ Тивка војна меѓу Србија и Хрватска за Џони Штулиќ!? (na makedonskom) Večer. 05.11.2009
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku nalazi se još materijala vezanih uz temu:
Dobavljeno iz "http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Jugoslaveni&oldid=1578916"