Makedonci

Izvor: Wikipedia

Makedonci su narod nastanjen u Makedoniji i susjednim predjelima Grčke i Bugarske. Jezgro današnjih Makedonaca potječe od starih slavenskih plemena Rinhina, na Halkidici; Sagudata, zapadno od Soluna; Smoljani, istočno od Vardara; Draguvita, na srednjim i gornjim pritokama Vardara i ravnici Pelagonije; Brziti, sjeverozapadna Makedonija; Velegezita (Belegezita), južna Makedonija i Tesalija; Strumljana, istočno od rijeke Strume i Brsjaka, koji su se na ovom tlu nastanili u 7 stoljeću, a napose između 620. i 680. godine.

Makedonci su danas nastanjeni u 12 država sa populacijom od 1.866.000, prema procjeni za 2005. godinu. Najviše ih ima u Makedoniji (1.249.000), Bugarskoj (5000)[1], Grčkoj (192,000) Australiji (73.000) i Srbiji (73.000). Među Makedoncima još se vide razlike među lokalnim skupinama Šopova, Torbeša (islamiziranih Mijaka) i Mijaka. Vidi populaciju za 2006.

Kultura i etnografija[uredi - уреди]

Život i običaji[uredi - уреди]

Makedonci, izolirani po lokalnim etnografskim skupinama, žive prilično izolirano sa vlastitim običajima, ali uglavnom su ruralno stanovništvo koje živi od stočarstva (ovce) i poljoprivrede. Razni narodi koji su kroz povijest dolazili, ili su još u ovim krajevima, ipak su kulturno dosta utjecali na njih. Albanci sa zapada, kao i Turci i Čerkezi koji su ovdje svojevremeno živjeli u većem broju, ostavili su traga u njihovoj kulturi, primjerice uzgoj sezama, pojava islama među dijelom Mijaka (Torbeši), ali i na gradnju kamenih kuća sa velikim balkonima poznatima kao doksaci.
Tradicionalna makedonska kuća izgrađena je od solidnih zidova, od kamena ili gline, a javlja se u zapadnoj Makedoniji. Prozori su maleni, prizemlje je masivno, izgrađeno od kamena, dok se na katu nadograđuje bondruk od drvene konstrukcije.
U planinskim predjelima postoji i jednodijelna koliba (Kriva Palanka, Kratovo). Najrasprostranjenija je čardaklija, kao kod Kumanovskih Makedonaca, javlja se i u strumičkom kraju i drugdje. Čardak povezuje sve prostorije, a može biti otvorenog ili zatvorenog tipa i dominira na njoj.
Graditeljstvom se u Makedoniji osobito se uspješno bave Mijaci čija se tajfa sastoji majstora raznih profila na čelu sa ustabašijom.

Umjetnost[uredi - уреди]

Makedonka je vrijedna žena, ovčarstvo i uzgoj pamuka, lana i konoplje omogućio joj je da se sebe uspijeva odijevati, i razvila je tradicionalnu umjetnost tkanja odjeće, pomoću tradicionalnog alata i sa preko 70 vrsta bogato dekoriranih nošnji. Zemljopisna izoliranost potpomogla je da se ove nošnje razviju očuvaju u raznim krajevima Makedonije. Geometrijski i geometrizirani floralni uzorci, aplikacije i pleteni ornamenti, srma, i metalni ukrasi javljaju se na ženskoj narodnoj nošnji. U područjima gornjeg Vardara i Debra etnografska su područja Mijaka i Brsjaka koji pripadaju zapadno-makedonskom etnografskom kraju. Među ovim ljudima prevladava odjeća od bijelog klašna i sa nakitom za glavu u kojem prevladava crvena boja. Istočno-makedonski etnografski kraj u dolini srednjeg Vardara i kod Šopova je jednostavniji i bez masivnih juvelirskih ukrasa i uz upotrebu šarenila i srme.

Glazba i ples[uredi - уреди]

Tapan, bubanj sa rastegnutom kozjom ili ovčjom kožom, po kojemu se udara kukudom i praćkom.

Makedonci su bili pod utjecajima raznih etničkih zajednica koje su ostavile tragova u njihovoj duhovnoj i materijalnoj kulturi. Ples i glazba svakao su veoma značajni u njihovom životu. Da je ovo točno pokazuje i broj njihovih glazbala: dajre, tapan, zurla, kaval, tambura, gajda i šupelka i duduk.

Makedonska gajda sastoji se od meva (mješine), duvala (cijevi za duvanje), brčala ili bučala koji daje drugi glas i gajdarke sa sedam rupa. Gajdu je prije upotrebe potrebno naštimati. Svira se uz narodne pjesme i plesove. Dajre, koje daju ritam, sastoje se od drvenog okvira sa nategnutom kozjom kožom. To je ženski instrument, u BiH također poznat kao daire. Stvoren je upravo za žensku ruku i međusobno se nadopunjavaju uz pravi štimung. Tradicionalni drveni bubanj poznat je kao tapan, on se izrađuje od bukve, oraha ili kestena. Kože tapana učvršćene su konopcima dijagonalno na okvir. Bubnjar (tapandžija) se koristi sa dvije vrsti udaraljki, to su kukuda učinjena od orahovine i praćka od vrbe. Tapan se obično koristi uz pratnju zurla. Zurla je puhački instrument od orahovog ili šljivinog drveta, sastoji se od dva dijela, konične cijevi i slaveca (kljuna) koji se utakne u gornji kraj. Njezino moguće porijeklo je romsko ili tursko. Kaval je vrsta pastirske flaute sa kalibrom od 16 mm, ornamentirana cijelom dužinom, i učinjena od jednog komada drveta sa sedam rupa i ispred rupom za palac. Svira se u paru, prvi je kavaldžija ili vodač i drugi polagač. Šupelka je slična kavalu, ima šest rupa za prste a koristi se i za solističke interpretacije kao i u pratnji sa drugim instrumentima. Duduk se u nekim krajevima Makedonije naziva kaval ili kavalče a izrađuje se od žutike ili javora, pa i nekog drugog drveta, ton joj je čist i ugodan. Najpoznatiji narodni makedonski ples je oro, pleše se uz pratnju tapana i zurle.

Kuhinja[uredi - уреди]

Kuhinja Makedonaca porijeklom je iz domaćih proizvoda. Plodna polja Pelagonije, Pologa, Skopske doline, Tikveša i Ovčeg Polja lokaliteti su pogodni za uzgoj raznih kultura i voća. Jabuka se uzgaja u području Prespe i Pologa. Makedonci su poznati po uzgoju kvalitetnog graha 'tetovca' od kojega se priprema poznati specijalitet 'gravče na tavče' ili 'tavče na gravče', ovo jelo priprema se na poseban način, u tavici, da bi se zatim u zemljanoj posudi zapeklo u rerni. Posebnu draž daje mu aleva paprika. Tu su još lubenice, rajčica, feferoni, grašak, riža i grožđe u dolini Tikveš.

Jezik[uredi - уреди]

Glavni članak: Makedonski jezik

Makedonski jezik spada u istočnu grupu južnoslovenskih jezika. Ljudi zapadnomakedonskog varijeteta govore dijalekte koji čine prelaz od srpskog ka bugarskom i veoma brzo nauče srpski ili bugarski književni jezik.

Vuk Stefanović Karadžić navodi kako su mu dvojica Makedonaca govorila o svom jeziku, koji je kao neka mješavina srpskog i bugarskog, ali opet bliži srpskom nego pravome bugarskome.

Za vreme Kraljevine SHS - Jugoslavije jezik makedonskih Slovena je smatran južnim srpskim dijalektom. Bugari međutim smatraju njihov jezik dijalektom ili druga varijanta bugarskog.

Bez obzira na ove tvrdnje, savremena lingvistička nauka stoji na stanovištu da je makedonski poseban jezik, koji ima najviše sličnosti sa srpskim i bugarskim, ali se u izvesnim osobinama i razlikuje od oba jezika, tako da ispunjava uslove da bude smatran posebnim jezikom.

Nesuglasice oko imena[uredi - уреди]

Glavni članak: Makedonsko pitanje

U Grčkoj i Bugarskoj ovaj etnonim se koristi mahom u regionalnom značenju. Postoje mišljenja u Bugarskoj i Srbiji, ali i vlasti u Grčkoj koje negiraju postojanje slovenskog makedonskog etniciteta i nacije.

Dok je u Grčkoj zvaničan stav da se pojam Makedonci isključivo odnosi na helenski ili helenizovani narod regije Makedonija, u Bugarskoj pojam Makedonac se razmatra kao znak regionalne pripadnosti.

Makedonski znanstvenik prof. Igor Janev je svojim radom u renomiranom časopisu American Journal of International Law pokazao da je Makedoniji pri prijamu u Ujedinjene narode (UN) uvjetovano dopunskim uvjetima izvan egzostivno utvrđenih u Povelji UN, suprotno Savjetodavnom mišljenju Međunarodnog suda pravde iz 1948., i suprotno Rezoluciji Opće skupštine UN 197/3 (1948)kojom se isto Savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda prihvaća. Ovim je dr. Igor Janev pokazao nezakonitost dopunskih uvjeta učlanjenja za Makedoniju (uvjeta: 1. da se nosi referenca odnosno denominacija Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija; i uvjeta 2. da nakon prijama u UN Makedonija ima obvezu pregovoranja s drugom državom odnosno Grčkom o svom ustavnom imenu). Janev je Ultra-Vires akt UN-a dokazao metodom da transcedirajući u vremenu uvjeti za prijam u organizaciju UN ne mogu biti legalni. Time Janev, zapravo, predlaže rješenje problema imena procedurom iniciranja preko Opće skupštine UN pitanja Međunarodnom sudu pravde (za Savjetodavno mišljenje)o zakonitosti dopunskih uvjeta učlanjenja za Makedoniju. Po dobijenom Savjetodavnom mišljenju suda, prihvaćanjem Opća skupština UN bi uspostavila ustavno ime (Republika Makedonija) u Ujedinjenim Narodima[2].

Istaknuti Makedonci[uredi - уреди]

Reference[uredi - уреди]

  1. Statistika
  2. vidjeti Igor Janev, LEGAL ASPECTS OF THE USE OF A PROVISIONAL NAME FOR MACEDONIA IN THE UNITED NATIONS SYSTEM, AJIL, Vol. 93. no 1. 1999

Vanjske veze[uredi - уреди]

Vidite također[uredi - уреди]