Vardar
|
||||
|---|---|---|---|---|
 |
||||
| Duljina | 388 km | |||
| Nadm. visina izvora | 683 m | |||
| Nadm. visina ušća | 0 m | |||
| Prosječni istjek | 100 do 225 m³/s | |||
| Površina porječja | 20.500 km² | |||
| Sliv | Egejski sliv | |||
| Izvor | Vrutok, kod Gostivara, Šar Planina | |||
| Ušće | zapadno od Soluna | |||
| Pritoke | Treska, Pčinja, Crna Reka, Bregalnica, Gorgopis, Platanopotamos | |||
| Države | ||||
| Gradovi | Gostivar, Skopje, Veles, Gevgelija, Polikastro i Axioupoli | |||
| Ulijeva se u | Egejsko more | |||
| Plovna od - do | ||||
Vardar (makedonski Вардар, grčki Αξιός Axios, latinski Axius) je najveća rijeka Republike Makedonije i jedna od većih na Balkanu. Dužina rijeke iznosi 388 km, a njeno porječje pokriva površinu od oko 20.500 km².
Sadržaj/Садржај |
Geografske karakteristike [uredi - уреди]
Vardar izvire kod mjesa Vrutok, nekoliko kilometra sjeverno od Gostivara u Republici Makedoniji, zatim teče na sjever kroz Pološku kotlinu, zatim mjenja smjer naglo zaokreće na istok i teče tako do Skopja. Od Skopja nadalje rijeka teče relativno ravnomjerno u pravcu jugo istoka kao mirna nizinska rijeka sve do Grčke. Nakon Velesa Vardar prolazi prolazi kroz Tikvešku kotlinu gdje se u nju ulivaju njene najveće pritoke Crna Reka sa lijeve i Bregalnica sa desne strane. Potom teče kroz Demirkapijsku klisuru (kod Demir Kapije) i zatim kod Gevgelije ulazi u Grčku. Tu rijeka malo mijenja smjer i teče ravnomjerno na jug kroz Solunsko polje gdje se u Solunskom zaljevu ulijeva u Egejsko more. U svom donjem dijelu Vardar ima brojne riječne otoke, a na ušću veliku deltu.
Makedoniji pripada 80% riječnog toka Vardara (301 km), zbog čega je današnja Makedonija i nosila ime Vardarska banovina u vrijeme Kraljevine Jugoslavije.
Etimologija [uredi - уреди]
- Najprihvaćenija teorija o porijeklu imena Vardar je ona da ime potječe od tračke riječi Bardários ( 'crna voda')[1] Postoji i teorija da ime potječe od germanske riječi Vordol (crn, prljav) iz vremena Ostrogota, kad su oni boravili u tim krajevima.
Ime Bardários (Βαρδάριος) koristili su i stari Grci u 3. vijeku pne., a koristilo se i za Bizanta.
- Grčko ime za rijeku Axios (Αξιός) spominje već Homer (Il. 21.141, Il. 2.849[2]) kao dom Pajonaca (Paeonians), saveznika Troje.
Izvori [uredi - уреди]
- ↑ Orel, Vladimir. A Handbook of Germanic Etymology. Leiden, Netherlands: Brill, 2003: 392.
- ↑ Axios, Georg Autenrieth, A Homeric Dictionary, at Perseus
Vanjske poveznice [uredi - уреди]
