Beogradski mir

Politička situacija na Balkanu 1739. godine, nakon beogradskog mira.

Beogradski mir (rus. Белградский мир, tur. Belgrad antlaşması) bio je mirovni ugovor potpisan 18. rujna 1739. u Beogradu, Srbija, od strane Osmanskog carstva s jedne strane i Habsburške Monarhije s druge strane.

Tim ugovorom prekinute su neprijateljstva nakon dvogodišnjeg Rusko-turskog rata 1735.-1739., za kojeg se Austrija pridružila Ruskom Carstvu u borbi protiv Osmanskog carstva. Na osnovu tog mirovnog sporazuma Austrija je morala ustupiti centralnu Srbiju s Beogradom (koje je dobila nakon Požarevačkog mira 1718.) Osmanskom carstvu, a Oltenija (ili Mala Vlaška), je na osnovu već ranije potpisanog Požarevačkog mira iz 1718. godine, pripala Vlaškoj (Osmanskoj vazalnoj tvorevini).

Demarkaciona linija između dotad zaraćenih strana bile su rijeke; Sava i Dunav. Nakon habsburgškog potpisivanja mirovnog ugovora i Rusija je bila primorana da ubrzo nakon toga i ona sklopi s Osmanlijama - Mir iz Niša, na osnovu kojeg je mogla izgraditi utvrdu Azov, te je time dobivala uporište na Crnom moru.

Austrija je zadržala Temišvarski Banat ali je morala porušiti i napustiti sve utvrde koje je sagradila za vrijeme okupacije 1718.-1739., ali i sve utvrde uz Dunav prema Osmanskom carstvu. Odredbama mira obostrano su se morali amnestirati svi sudionici rata, te pustiti svi zarobljenici na slobodu. Ugovor je jamčio nepovredivost granica, njime je bilo zabranjeno prihvatanje prebjega (hajduka) kao i povreda teritorije druge strane. Ugovorom je reguliran riječni promet Dunavom i Savom, te su se obadvije strane obavezale da će jamčiti slobodu trgovine.

Povezano

• Karlovački mir
• Srbija od 1718. do 1739. godine

Vanjske veze

Beogradski mir na Wikimedijinoj ostavi

• Encyclopedia Britannica Concise - Ugovor iz Beograda (en)
• Portal WHKMLA - Srbija od 1660.-1789. (en)