Tramvaj

Izvor: Wikipedia
Tramvaj
Tramway
Darmstadtski tramvaj
Darmstadtski tramvaj

Tramvaj (od engleske sintagme Tramway, tram = kockasta kola + way = put [1]) je vozilo pokretano električnom strujom koje služi za javni gradski prijevoz, a kreće se po tračnicama.

Način rada[uredi - уреди]

Tramvaje pokreću elektromotor koji može biti istosmjerni serijski ili trofazni asinkroni. Napajanje elektromotora vrši se preko električne mreže provedene duž tramvajske linije, koja je uobičajeno razapeta iznad kola, preko krovnog prijemnika struje (pantograf), a strujni krug se zatvara preko tračnica koje služe kao povratni vod. Krovni pantograf je stalno napajan jednosmjernom strujom napona 600 V (do 750). Postojali su i drugi načini elektrifikacije, naročito po britanskim gradovima - sistemom treće šine, sa mjerama zaštite. [2] Postoji puno vrsti tramvaja, obzirom na broj vagona i broj osovina koje imaju (od dvije do osam).

Stari manchesterski konjski tramvaj iz 1877.

Historijat razvoja tramvaja[uredi - уреди]

Prvi tramvaj sa konjskom vučom počeo je sa radom 1807. u velškom gradu Swansea na liniji Swansea - Mumbles dugoj 8.85 km. [3] Američka kompanija G.F. Train otvorila je 1860. 3 tramvajske linije u Londonu i jednu u Birkenheadu. Nakon tog tramvaji su počeli voziti po Salfordu 1862. i Liverpoolu 1865.

Thomas Davenport kovač iz Vermonta, uspio je 1834. konstruirati mali elektromotor na jednosmjernu struju pokretan akomulatorom, ali on je mogao pokretati samo mala vozila na kraće distance, pa je ispao neprimjenjiv za tramvaje. Tek je pronalazak dinama krajem 19. vijeka omogućio novi pogon tramvaja električnu struju koja se najčešće dovodila do tramvajskih vozila putem sistema nadzemnih elektrificiranih žica duž tramvajskih linija. [2]

Od 1873. počeo je raditi kabelski tramvaj (izum Andrew Hallidiea) u San Franciscu po ulicama Sacramento i Clay. Tramvajska kola vukao je kabel (provučen između tračnica), pokretan parnim strojem iz strojarnice, taj patent se pokazao odličnim za strme ulice, pa se i nadalje širio po San Franciscu i Seattleu. Ti tramvaji kretali su se efikasnije nego prvi električni tramvaji, ali nisu mogli mjenjati brzinu, a zaustavljali su se tako da se otkvače od kabla. Počevši od 1900. većina kabelskih tramvaja zamijenjena je električnim tramvajima, ali je kabeska linija u Seattleu opstala do 1930-ih, a dio linija San Francisca nastavio raditi do kraja 20. vijeka. [2]

Negdje početkom 1890. i u prve dvije dekade 20. vijeka, stari tramvaji na konjsku vuču, počeli su se zamjenjivati - električnim tramvajima, po evropskim i američkim gradovima, istovremeno su se kao moda počeli uvoditi po većim gradovima - Azije, Afrike i Južne Amerike. U Sjedinjenim Američkim Državama, električni tramvaji zamijenjenili su konjske tramvaje u periodu 1902. - 1917. Pogonski motori, a i sama kola su se stalno usavršavali, pa su malena drvena kola na četiri kotača, zamjenjenjena robusnim željeznim kolima na osam kotača, koja su imala puno veću nosivost. Imati tramvaj kao oblik javnog transporta, postao je bitan faktor u razvoju grada, pa su se tramvajske linije širile iz centra gradova sve do predgrađa. Razvoj tramvajskog prometa po Evropi bio je jednako brz i nastavio se širiti u dužem razdoblju. Brojni evropski gradovi izgradili su visoko efikasne sisteme javnog gradskog transporta, sa tramvajima kao glavnim sredstvom. [2]

Negdje oko Prvog svjetskog rata, poduzeća koja su se bavila tramvajskim transportom, počela su se suočavati sa financijskim teškoćama, jer su im porasli troškovi poslovanja, dok su im s druge strane vozarine ostale limitirane koncesionarskim ugovorima koje su sklapali sa gradovima. Kad su nakraju općinske skupštine popustile i dopustile povećanje vozarina, počeli su se širiti osobni automobili, s druge strane mnogi gradovi prešli su na autobuse kao oblik javnog transporta. Iako su direktni troškovi autobusa po kilometru, bili veći od tramvajskih, veliki troškovi održanja i izgradnje pruga u konačnici su ukazivali da su tramvaji neekonomični. Po Sjedinjenim Američkim Državama tramvaje su počeli istiskivati osobni automobili i autobusi od 1930-ih, a taj trend se ubrzao tokom 40-ih i 50-ih.

U Velikoj Britaniji trend zamjene tramvaja autobusima otpočeo je 1930-ih poboljšanim dvokatnim autobusima, tako da već početkom 1950-ih nije bilo tramvaja u Londonu. [2]Posljednji veliki britanski tramvajski sistem bio je glasgowski, po kom su vozili relativno moderni dvokatni tramvaji. Pariz je ukinuo posljednje tramvajske linije 1930-ih, a taj trend se raširio i po brojnim drugim gradovima Francuske i Italije koji su prešli na autobuse. [2]

Sarajevski tramvaj

Ipak još i danas postoje brojni gradovi koji koriste tramvaje kao osnovni oblik javnog gradskog transporta, naročito po Njemačkoj i Srednjoj Evropi, u tim sredinama su tramvajska poduzeća - uglavnom vlasništvo gradova, koji ne dopuštaju konkurenciju - autobusa.

Počevši od kraja 20. vijeka, počeo je trend obnove interesa za tramvaje kao sistema javnog gradskog prijevoza - osobito u zagušenim gradskim centrima. Od 1980. neki gradovi po Sjedinjenim Američkim Državama počeli su graditi sisteme Lake gradske željeznice (Light Rail Transit) koristeći postojeće tramvajske pruge uz kombinaciju sa željezničkim prugama, kao ekonomičniji način javnog transporta od izgradnje skupih metroa ili levitirajućih visećih vlakova. Takve sisteme izgradili su San Diego, Sacramento, San Jose, Portland, i Buffalo. Početkom 21. vijeka, povećanje prometnih gužvi i potreba da ožive svoje centre navela je gradove Houston, Tampu i Washington, DC da ponovno uvedu tramvaje. [2]

Tramvaji po južnoslavenskim zemljama[uredi - уреди]

Slovenija[uredi - уреди]

Ljubljana je imala tramvaj od 1901. do 1958.

Hrvatska[uredi - уреди]

U Hrvatskoj se tramvaji u gradskom prijevozu koriste još jedino u Zagrebu (od 1891.), Zagrebački tramvaj, i Osijeku (od 1884.). U prošlosti su ga imali; Dubrovnik, Pula, Rijeka (zajedno s Opatijom) i Velika Gorica.

Bosna i Hercegovina[uredi - уреди]

Sarajevo je dobilo prvu tramvajsku liniju 1884. [4] tri godine prije Budimpešte (1887.)

Srbija[uredi - уреди]

Beograd je tramvaj imao od 1894. [5]kasnije su tramvaji uvedeni u Suboticu (1897. - 1973.), Novi Sad (Novosadski tramvaj 1911. - 1958.) i Niš (Niški tramvaj 1930. -1958.).

Razvoj suvremenih tramvaja[uredi - уреди]

Najnoviji zagrebački niskopodni tramvaj

Od kraja 20. vijeka počela se širiti moda niskopodnih tramvaja, koji su komforniji za putnike, jer se nemoraju penjati po stepenicama. Po francuskim gradovima (Nancy, Caen) i talijanskim (Padova, Mestre) sve do kineskog Tianjina uvode se tramvaji na gumama (Rubber-tyred trams), sa jednom tračnicom, koja im služi za zatvaranje strujnog kruga i kao vodilica.

Ipak u razvoj tramvajskog prometa najviše ulažu i najdalje su u razvoju otišli njemački gradovi, koji linije svojih strassenbahna povezuju sa metro i željezničkim linijama, i potpuno odvajaju tramvajski promet od ostalih vozila, tako da su im se tramvaji ne susreću sa drugim vozilima, pa su puno brži i efikasniji - gotovo jednako brzi kao metroi.

Tipovi tramvaja kroz historiju[uredi - уреди]

Tramvaje su kroz njihovu neveliku historiju imali slijedeću genezu, koristeći razne oblike pogona i vuče

Izvori[uredi - уреди]

  1. "Tramway" (engleski). Merriam Webster. http://www.merriam-webster.com/dictionary/tramway. pristupljeno 27. 01. 2013. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 2.6 "Streetcar" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/568735/streetcar. pristupljeno 27. 01. 2013. 
  3. "The Mumbles Train" (engleski). Golden Swansea. http://www.welshwales.co.uk/mumbles_railway_swansea.htm. pristupljeno 27. 01. 2013. 
  4. "Sarajevo through history" (engleski). City of Sarajevo. http://www.sarajevo.ba/en/stream.php?kat=79. pristupljeno 27. 01. 2013. 
  5. "Important Years in City History" (engleski). City of Belgrade. http://www.beograd.org.rs/cms/view.php?id=201239. pristupljeno 27. 01. 2013. 

Vanjske veze[uredi - уреди]