Stara Zagora

Izvor: Wikipedia
Stara Zagora
Стара Загора
Grb Stare Zagore
Grb
Koordinate: 42°26′N 25°39′E / 42.433, 25.65
Država  Bugarska
Oblast Stara Zagora
Vlast
 - Gradonačelnik Svetlin Tančev
Visina 196
Stanovništvo (2002)
 - Grad 164.000
Vremenska zona EEST (UTC+2)
Poštanski broj 6000
Pozivni broj 042
Službena stranica starazagora.net
Karta
Stara Zagora na karti Bugarska
Stara Zagora
Stara Zagora

Stara Zagora je šesti grad po veličini u Bugarskoj. Nalazi se u središnjem dijelu zemlje i administrativno je sjedište istoimene Oblasti Stara Zagora te važan gospodarski centar. Poznat je po svom pravilnom ortogonalnom rasporedu ulica, lipama i pjesnicima.

Zemljopisne karakteristike[uredi - уреди]

Stara Zagora se nalazi u središnjem dijelu Bugarske, oko 230 km istočno od Sofije. Pored grada prolazi važna prometnica Sofija - Burgas. Kraj Zagora je najsjeverniji dio povijesne pokrajine Trakije.

Grad se nalazi na južnim padinama masiva Balkana na rijeci Bedečka. Južnije od grada počinje dolina rijeke Marice.

Klima u gradu je umjereno kontinentalna sa snažnim utjecajem sredozemlja, tako da su ljeta u gradu izuzetno vruća i suha.

Historija[uredi - уреди]

Jezero Zagorka

Za Staru Zagoru se drži da je jedno od najstarijih naselja u Bugarskoj i južnoj Evropi. Prvotno naselje osnovali su Tračani u 6. ili 5. stoljeću pne. pod imenom Beroe (što znači željezo). Područje oko grada bilo je rudarsko još od antičkih vremena, tako su pronađeni ostatci rudarskih nastambi i rudnik bakra iz neolita.

U vrijeme Rima, grad je prezvan u Ulpia Augusta Traiana u počast cara Trajana.

Za vrijeme Bizanta, grad je promijenio ime u Irinopolis u čast bizantske carice Irene. Zidine oko grada obnovljene su i pojačane zbog učestalih napada Bugara. No ni one nisu pomogle i Irinopolis je, kao i čitav kraj Zagora, potpao pod vlast Bugarske 717 godine. Teritorij je poklonjen bugarskom kanu Tervelu, kao bizantski dar za pomoć koju su Bugari pružili u pobjedi protiv Arapa, kad su oni pokušali zauzeti Konstantinopolis. Tako je Zagora postala prvo bugarsko teritorijalno proširenje južno od masiva Stare Planine. Grad je tada prezvan u Boruj.

Ostatci rimskog amfiteatra

Godine 1122 grad Stara Zagora (tada Beroja) bio je poprište bitke između bizantskog cara Jovana II Komnina i snaga Pečenega, koje su nadirale u teritorij Bizanta (Bitka kod Beroja 1122). Pečenezi su bitku izgubili, a mnogi zarobljenici su prisilno naseljeni kao čuvari (foederati) bizantske granice. Godine 1208 mjesto je bilo poprište još jedne velike bitke, kad su Bugari pobijedili vojsku Latinskog carstva (Bitka kod Beroja 1208.)

Turci su zauzeli Staru Zagoru 1371 Naselje je vremenom postalo mali orijentalni gradić.

Prva osnovna škola podignuta je tek 1840 godine, a 1854 je ime grada promijenjeno u Železnik (bugarski: Железник), što je bio doslovan prijevod turskog imena mjesta Eskizağra a što je pak bio prijevod starijeg tračkog imena mjesta Beroa. Godine 1870 grad je ponovno izmijenio ime u današnje Stara Zagora.

Po oslobođenju Bugarske od osmanske vlasti 1878, Stara Zagora je postala dio tada autonomne Istočne Rumelije, do ujedinjenja u jedinstvenu Bugarsku državu 1886 godine.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Rast stanovništva[uredi - уреди]

Godina Stanovništvo (po podatcima iz aprila 2002.)
1875. 23.000
1884. 15.500
1901.–1913. 27.000
1934. 34.000
1940. 40.000
1956. 56.000
1965. 87.000
1968. 100.000
1975. 122.000
1985. 157.000
1992. 162.000
2002. 164.000

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]


Gradovi u Bugarskoj The flag of Bulgaria
Ajtos | Asenovgrad | Blagoevgrad | Botevgrad | Burgas | Ćustendil | Dimitrovgrad | Dobrič | Dupnica | Gabrovo | Gorna Orjahovica | Goce Delčev | Harmanli | Haskovo | Jambol | Karlovo | Karnobat | Kazanlk | Krdžali | Lom | Loveč | Montana | Nova Zagora | Panađurište | Pazardžik | Pernik | Petrič | Pleven | Plovdiv | Razgrad | Ruse | Samokov | Sandanski | Sevlijevo | Silistra | Sliven | Smoljan | Sofija | Stara Zagora | Svištov | Šumen | Trgovište | Trojan | Varna | Veliko Trnovo | Velingrad | Vidin | Vraca