Ruse

Izvor: Wikipedia
Ruse
Русе
Dohodno Zdanje, zgrada kazališta
Dohodno Zdanje, zgrada kazališta
Grb Rusea
Grb
Koordinate: 43°49′N 25°57′E / 43.817, 25.95
Država  Bugarska
Oblast Ruse
Vlast
 - Gradonačelnik Božidar Jotov
Visina 45
Stanovništvo (2008)
 - Grad 175 058
Vremenska zona EEST (UTC+2)
Poštanski broj 7000
Pozivni broj 082
Karta
Ruse na karti Bugarska
Ruse
Ruse

Ruse (bugarski: Русе) je peti grad po veličini u Bugarskoj sa 175 600 stanovnika. Grad se nalazi u sjeveroistočnom dijelu zemlje, na desnoj obali rijeke Dunava, nasuprot rumunjskog grada Giurgiua. Udaljen je 300 km od Sofije i 200 km. od Crnomorske obale. Ruse je najznačajnija Bugarska Dunavska luka, koja je značajan centar trgovine i transporta.

Grad Ruse je poznat po svojoj neobaroknoj i neorokoko arhitekturi sa prijelaza stoljeća ( 19. st. - 20. st. ), koja privlači brojne turiste. Most prijateljstva Giurgiu-Ruse preko Dunava je jedini most u tom dijelu zemlje.

Historija[uredi - уреди]

Od antike do srednjeg vijeka[uredi - уреди]

Današnji grad Ruse je nastao iz tračkog naselje koje je postojalo od 3. do 2. milenija pne. Iskopavanja su otkrila nekoliko slojeva naselja, sugerirajući da je naselje bilo napadnuto od susjednih plemena i pretrpilo neke prirodne katastrofe. Pronađena su svetišta u blizini, sa puno kipića idola boginja plodnosti. Starije tračko naselje kasnije se razvilo u rimski vojni i pomorski centar za vrijeme vladavine Vespazijana (69-70 ne.) u sklopu obrambenog sistema duž sjeverne granice rimske provincije Mezije. Rimsko ime naselja, Sexaginta Prista, govori nam da je to grad od 60 brodova (od latinskog: sexaginta - "60" i grčki: pristis - poseban tip obrambenog broda), čiji su dokovi bili u blizini. Utvrda Sexaginta Prista je bila smještena na glavnoj prometnici između Singidunuma (današnji Beograd) i Delte Dunava, razorena je u 6. stoljeću od Avara i slavenskih plemena. Mađarski historičar Felix Philipp Kanitz je prvi povezao rimsku Sexagintu Pristu sa Rusem, a braća Škorpil, su kasnijim studijem natpisa, kovanica, grobnicama, i predmetima svakodnevnog života, potvrdili tu tezu.

Ruse za Drugog Bugarskog carstva i Otomanskog carstva[uredi - уреди]

U 13. st. i 14. stoljeću, za vrijeme Drugog bugarskog carstva, utvrđeno naselje Rusi (zvano i Goljamo Jorgovo; bugarski: Голямо Йоргово), prvi put se spominje 1380, koje je podignuto u blizini ruševina ranijeg rimskog grada. Vremenom je to naselje ojačalo svoju poziciju kao važan trgovački centar sa zemljama na drugoj strani Dunava, sve dok nije potpalo pod Osmansku vlast 1388

Za vrijeme otomanske vladavine, grad je razoren 1595 iz odmazde poslije neuspjelog pokušaja oslobođenja od strane zajedničke vlaško-bugarske ustaničke vojske na čelu sa Mihajlom Hrabrim. Nakon obnove grada Ruse je prezvan Rusçuk (turska riječ za malo Ruse). Ponovno je proširen u veliku utvrdu u 18. stoljeću. Vremenom je postao jedna od najvažnijih otomanskih utvrda na Dunavu i upravno središte Tuna vilajeta, čija se vlast protezala do Varne, Tulcee, Sofije i Niša.

U 19. st. Ruschuk je postao mjesto intenzivne trgovine između tri carstva, u gradu su otvoreni konzulati Austro-Ugarske, Rusije, Velike Britanije, Francuske i Italije. U gradu su štampane prve novine na bugarskom jeziku - Dunav.

Pokrajinska knjižnica Ljuben Karavelov

U oslobođenoj Bugarskoj[uredi - уреди]

Nakon oslobođenja od otomanske vlasti 20. februar 1878, Ruse je postao jedno od ključnih ekonomskih i kulturnih središta u zemlji, sjedište bugarske brodogradnje. Grad se počeo ubrzano modernizirati, ubrzana je izgradnja grada u srednjoeuropskom duhu, osnivane su mnoge institucije i ustanove. Grad se i ekonomski uzdigao, tako da se to odrazilo i težnjama u gradnji. Sve fasade kuća po glavnim ulicama grad Rusea moraju imati bogate kamene ukrase sa plastičnom dekoracijom, bio je zahtjev Pravilnika o konstrukcijama privatnih zgrada iz 1893 god., izdane od strane Općine Ruse.

Između Prvog svjetskog rata i Drugog svjetskog rata nakon što je Južna Dobrudža (i grad Ruse ) pripojena Rumunjskoj, ekonomski značaj grada se smanjio. Smanjio se i broj stanovnika, tako da Ruse više nije bio drugi po veličini grad u Bugarskoj, već Plovdiv), a brzo je rasla i Varna. Mnoge velike kompanije su otišle iz grada kao i svi strani konzulati, osim ruskog.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata i komunističke vladavine[uredi - уреди]

Povratak Južne Dobrudže u okvir Bugarske od septembra 1940 povoljno je utjecao na grad. Postao je regionalni centar, i ekonomska aktivnost je oživjela. Nakon gradnje Mosta prijateljstva Giurgiu - Ruse 1954 i brze industrijalizacije, grad je ušao u novu etapu razvoja. Podignuti su pogoni; strojarske, kemijske, i elektro industrije, podignuta je velika luka, i grad je postao univerzitetski centar.

Katolička biskupija

Nakon pada komunizma[uredi - уреди]

Tijekom 1990-ih, globalna gospodarska kriza u Bugarskoj pogodila je i Ruse. Većina velikih tvrtki smanjila je proizvodnju ili propala, tako da je porasla nezaposlenost.

To je povećalo emmigraciju i stanovništvo grada se smanjilo. Od 2000, traje pozitivna atmosfera i grad polako vraća svoj bivši status.

Kultura[uredi - уреди]

Grad ima dobro razvijen kulturni život, Ruse ima Filharmoniju i Državnu Operu (osnovanu1949).

Pokrajinski historijski muzej
Tipična arhitektura u gradu


U Ruseu je živjela značajna židovska zajednica, sinagoga je podignuta 1797 (izgorjela je u požaru 1810, umjesto nje podignute su dvije 1826 i 1852 [1]

Poznati građani[uredi - уреди]

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

Vanjske poveznice[uredi - уреди]


Gradovi u Bugarskoj The flag of Bulgaria
Ajtos | Asenovgrad | Blagoevgrad | Botevgrad | Burgas | Ćustendil | Dimitrovgrad | Dobrič | Dupnica | Gabrovo | Gorna Orjahovica | Goce Delčev | Harmanli | Haskovo | Jambol | Karlovo | Karnobat | Kazanlk | Krdžali | Lom | Loveč | Montana | Nova Zagora | Panađurište | Pazardžik | Pernik | Petrič | Pleven | Plovdiv | Razgrad | Ruse | Samokov | Sandanski | Sevlijevo | Silistra | Sliven | Smoljan | Sofija | Stara Zagora | Svištov | Šumen | Trgovište | Trojan | Varna | Veliko Trnovo | Velingrad | Vidin | Vraca