Bogdan Hmeljnicki

Izvor: Wikipedia
Bogdan Hmeljnicki
Богдан Хмельницький

Portret Bogdana Hmeljnickog
Portret Bogdana Hmeljnickog

Lični podaci
Datum rođenja oko 1595.
Mesto rođenja selo Subotiv (pored Čigirina) (Poljsko-Litavska Unija)
Datum smrti 6. august. 1657.
Mesto smrti Čigirin (Kozački hetmanat)
Vojska Zaporoški kozaci
Najviši čin Hetman
Potpis Bohdan Sign.jpg

Bogdan Hmeljnicki (ukrajinski: Богдан Зиновій Михайлович Хмельницький. ruski) (selo Subotiv pored grada Čigirina, 1595. - Čigirin, 6. august. 1657.) je ime lidera Zaporoških kozaka, koji je između 1648. - 1657. vodio ustanke protiv poljskih vladara koji su tad vladali Ukrajinom.[1]

Poznat je i po sklapanju Perejaslavskog sporazuma nakon kojeg su svi krajevi istočno od rijeke Dnjepar, potpali pod vlast Ruskog Carstva.[2]

Biografija[uredi - уреди]

Hmeljnicki je bio Kozak školovan u Poljskoj, oficir u službi poljske vojske u borbi protiv Osmanlija. Za vrijeme dok je bio hetman (komandant) kozačkih snaga kod utvrde Čigirin, posvađao se sa poljskim guvernerom tog područja, pa je bio prisiljen pobjeći iz tog kraja u decembru 1647. [1]Pobjegao je na istok do utvrde Zaporoških kozaka na rijeci Dnjepar, poluvojničke zajednice sastavljene od odbjeglih kmetova, hajduka i trgovaca. Bogdan je u april 1648., uz podršku Krimskih Tatara, organizirao kozački ustanak protiv Poljaka.[1]

Njegov pobjednički marš preko ukrajinskih stepa donosio mu je sve veći broj boraca i simpatizera, od nezadovoljnih seljaka, građana i svećenika. Na kraju se taj proces izmetnuo u masovnu pobunu, koja je kulminirala u oktobru 1648. kad je navalio na Poljsku i zauzeo Lavov (u to vrijeme poljski grad).[1]

Nakon serija pobjeda nad poljskom vojskom tokom 1649, Hmeljnicki se pomirio s novim poljskim kraljem Janom II Kazimirom, i 18. augusta 1649. sklapio sa njim mir u galicijskom Zborivu. [1]Uvjeti tog sporazuma, omogućavali su mu da oformi gotovo nezavisnu kozačku kneževinu u Ukrajini.[1]

Ipak tim sporazumom nisu bili zadovoljni ni poljski plemići, a niti sljedbenici Hmeljnickog, jer su mnogi od njih ostali kmetovi svojih starih poljskih feudalnih vladara. [1]Zbog svega toga, on je obnovio borbe sa Poljacima u proljeće 1651., ali je nakon poraza u Berestečkoj bitci u junu, bio prisiljen prihvatiti novi, manje povoljan ugovor o autonomiji. Zbog tog je zatražio pomoć od ruskog cara Alekseja I. i sklopio sa njim početkom 1654. Perejaslavski sporazum o zajedničkoj borbi protiv poljske dominacije nad Ukrajinom.[1]

Nakon tog su Rusi napali Poljsku, ali Hmeljnicki nije ni tad bio zadovoljan sklopljenim sporazumom sa carem Aleksejom I., pa je ušao u tajne pregovore sa Švedskom, koja je u to vrijeme isto tako bila u ratu s Poljsko-Litavskom Unijom. Umro je u vrijeme dok je bio zauzet pregovorima sa Šveđanima.[1]

Tako je Hmeljnicki zadobio mitsku poziciju u ukrajinskoj historiji, kao herojski borac za kozačku autonomiju, koji je u silnoj želji da je dovede do vrhunca, ispao i krivac da se ona vremenom gotovo potpuno izgubila, zbog rastuće ruske dominacije.[1]

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 1.9 "Bohdan Khmelnytsky" (engleski). The Day (Дењ. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/316694/Bohdan-Khmelnytsky. pristupljeno 21. 03. 2014. 
  2. "Pereyaslav Agreement" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/451403/Pereyaslav-Agreement. pristupljeno 21. 03. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди]