Lavov

Izvor: Wikipedia
Lavov
Львів
Centar Lavova
Centar Lavova
Grb Lavova
Grb
Geslo: Semper fidelis (Uvijek vjeran)
Koordinate: 49°51′N 24°01′E / 49.85, 24.017
Država  Ukrajina
Oblast Lavovska oblast
Osnovan 1240. -1247.
Osnivač knez Danilo Romanovič
Vlast
 - Gradonačelnik Andrij Sadovyj
Površina
 - Ukupna 182.01 km²
Visina 296
Stanovništvo (2011.)
 - Grad 732 009 [1]
 - Gustoća 4.298 stan/km²
 - Područje utjecaja 1 498 000
Poštanski broj 79000
Pozivni broj + 380 32
Registracijske tablice {{{prazno_info}}}
Službena stranica www.city-adm.lviv
Karta
Lavov na karti Ukrajina
Lavov
Lavov
Lavov na karti Ukrajine

Lavov (ukrajinski: Львів/Ljviv, poljski: Lwów , ruski: Львов, njemački: Lemberg) je grad u zapadnoj Ukrajini, historijski centar Galicije od 732 009 stanovnika. [1]

Grad je administrativni centar Lavovske oblasti, poznat širom Ukrajine po brojnim očuvanim kulturno-historijskim spomenicima.

Historijski centar grada, je zbog svoje umjetničke i arhitektonske baštine uvršten - 1998. na UNESCO-vu Listu mjesta svjetske baštine u Evropi.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Lavov leži na rijeci Poltvi, udaljen oko 80 km od poljske granice. U brdovitom Rostočju Grad je smješten na prijelazu brdovitog Rostočja u nizinu Pobužja. Dobar dio grada smjestio se na brežuljcima, prosječne nadmorske visine 289 m, nad kojima dominira vrh Vysokyj Zamok (409 m).

Historija[uredi - уреди]

Trg Rinok (Ploshcha Rynok)

Lavov je osnovao sredinom 13. vijeka galicijski knez Danilo Romanovič kao utvrdu, ali je ubrzo postao važni trgovački centar. Grad je zbog svog položaja, kao dominantne točke na putu istok zapad i kontrole prolaza preko Karpata imao neobičnu burnu prošlost. Grad su osvojili Poljaci - 1349. pa Kozaci 1648. i Šveđani 1704. [2]

Nakon Prve podjele Poljske od 1772. grad je pod vlašću Habsburgovaca. Za njihove uprave postao je glavni grad pokrajine Galicije.[2] Za Prvog svjetskog rata grad je okupirala vojska Carske Rusije od septembra 1914. do juna 1915. kad su grad ponovno preuzele snage Austro-Ugarske. Na kraju rata 1918. nakon sloma Habsburške monarhije, lokalno ukrajinsko stanovništvo proglasilo je Lavov glavnim gradom svoje kratkotrajne Zapadnoukrajinske narodne republike[2], ali su poljske trupe ubrzo zauzele grad i preuzele kontrolu i nad tim dijelom Galicije do kraja 1919.

Spomenik poljskom pjesniku Adamu Mickiewiczu u centru Lavova

Za vrijeme Drugog svjetskog rata nakon njemačkog napada na Poljsku 1939. grad su zauzele jedinice Crvene armije, prema dogovoru Ribbentrop-Molotov. [2]Nakon što je Hitler napao Sovjetski savez, grad su zauzele trupe njemačkog Wehrmachta i držale ga pod okupacijom do 1944. Za njihove vlasti najveći dio brojne židovske zajednice, deportiran je u koncentracijske logore i pobijen.

Od 1945. grad je dio Ukrajinske SSR, dotad brojno poljsko stanovništvo što milom, što silom preseljeno je najvećim dijelom u Wroclaw (dotadašnji njemački Breslau) a umjesto njih u grad je doseljeno ukrajinsko i rusko stanovništvo.

Nakon raspada SSSR - 1991. grad je postao dio nezavisne Ukrajine.

Centar grada

Lavov kao grad svjetske baštine[uredi - уреди]

Historijsko središte Lavova
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
KatedraLacinskaLwow.jpg
 Ukrajina
Registriran: 1998. (22. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: ii, v
Ugroženost: ne
Referenca: UNESCO

Historijsko središte Lavova uvršteno je 1998. na Listu mjesta svjetske baštine u Evropi kao izvanredan primjer spoja arhitektonskih i umjetničkih tradicija istočne Evrope s talijanskim i njemačkim uticajima. Ali i zbog ostavštine koju su ostavile brojne etničke skupine koje su, privučene u grad njegovim progresom, izgradile vlastite kvartove unutar grada, koji su još uvijek onakvi kakvi su bili.

Centar grada ima i brojne gotičke građevine iz 13. vijeka, kad je grad osnovan. Nakon velikog požara koji je poharao grad u 16. vijeku, grade se brojne renesansne i barokne građevine. Gradom ipak dominiraju neoklasicističke i secesijske građevine sa kraja 19. i početka 20. vijeka kad je izgrađeno najviše reprezentativnih palača; Muzej Lubomirscy (1827.), Knjižnica Bawarowski (1857.), Teatar Skarbek (1842.), Opera (1913.).

Poznati stanovnici[uredi - уреди]

Klimatske karakteristike[uredi - уреди]

Lavov ima Umjereno kontinentalnu klimu - Dfb po Köppenovoj klasifikaciji klime, sa blagim ljetima (18.3 ° C prosječno u julu) i hladnim zimama (- 3.1 ° C u januaru). Na grad padne prosječno do 745 mm kiše, i to najviše ljeti. [3]

Klimatološki medijani za Lavov
mjesec jan-sij feb-velj mar-ožu apr-tra maj-svi jun-lip jul-srp aug-kol sep-ruj okt-lis nov-stu dec-pro godina
srednji maksimum, °C −0.1 1.3 6.3 13.6 19.4 22.0 23.9 23.5 18.3 12.9 6.0 0.9 12.3
srednji minimum, °C −6.1 −5.5 −1.7 3.6 8.4 11.3 13.2 12.5 8.4 4.1 −0.3 −4.6 3.6
oborine, mm 40 44 45 52 89 89 96 76 67 51 49 47 745
Izvor: [3]

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Lavov ima ugovore o prijateljsvu i partnerstvu sa slijedećim gradovima;

Privreda[uredi - уреди]

I današnji Lavov je kao nekad, važno transportno čvorište, jer se u njemu ukrštava nekoliko željezničkih pravaca. Zbog tog je grad odavno izrastao u snažni industrijski centar, razvijene strojogradnje; autobusi, poljoprivredni strojevi, viljuškari i bicikli. Postoji i snažna industrija robe široke potrošnje (televizori) i tvornice prehrambenih proizvoda. [2]

Kultura[uredi - уреди]

Lavov je bio prijestolnica ukrajinske kulture, u doba Carske Rusije iako je tad bio dio Austro-Ugarske, - centar izdavaštva i nacionalnog pokreta centar. Grad ima univerzitet osnovan još 1661. koji je za sovjetskog režima nazvan po velikom ukrajinskom pjesniku i novinaru Ivanu Franku.[2]

Panorama Lavova
Panorama Lavova

Reference[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 "Ukraine: Major Cities" (engleski). Citypopulationde. http://www.citypopulation.de/Ukraine-Cities.html. pristupljeno 1. 9. 2012. 
  2. 2.0 2.1 2.2 2.3 2.4 2.5 "Lviv" (engleski). britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/352437/Lviv. pristupljeno 1. 09. 2012. 
  3. 3.0 3.1 "КЛИМАТ ЛЬВОВА". Погода и климат. http://pogoda.ru.net/climate/33393.htm. pristupljeno 29. 08. 2012. 

Vanjske veze[uredi - уреди]