Perejaslavski sporazum

Izvor: Wikipedia
Perejaslavski sporazum
Переяславська рада
Detalj spomenika podignutog 1954. u povodu 300 godišnjice njegova sklapanja u Kijevu
Detalj spomenika podignutog 1954. u povodu 300 godišnjice njegova sklapanja u Kijevu
Država  Ukrajina

Perejaslavski sporazum (ukrajinski: Переяславська рада. ruski: Переяславская радa) je ime za soirazum koji su potpisali predstavnici kozačke vojske i ruskog cara - 18. januara (8. januara po starom kalendaru) 1654.)[1]

Tim sporazumom je Ukrajina podpala pod rusku vlast, a bio je i casus belli za izbijanje Rusko-poljskog rata (1654. - 1667.)[1]

Historija[uredi - уреди]

Bogdan Hmeljnicki hetman Zaporoških kozaka, poveo je još od 1648. pobunu protiv tadašnjih poljskih vladara koji su vladali Ukrajinom. [1]Njegova ratna sreća okrenula se 1651., kad su ga napustili dotadašnji saveznici - Krimski Tatari, a Poljaci pojačali vojni pritisak. Kako zapravo nije imao kud, Hmeljnicki se obratio za pomoć ruskom caru Alekseju I. da uključi Ukrajinu u svoje carstvo kao autonomni Kozački Hetmanat.[1] Rusi su načelno bili zainteresirani ući u takav savez, ali se ništa nije dogodilo sve do oktobra 1653. kad je ruski Zemski Sobor (skupština) odobrio zahtjev, a car Aleksej poslao delegaciju na čelu sa boljarom Vasilijem Vasiljevičem Buturlinom kod Kozaka.[1]

Čak i nakon što su u decembru 1653. pretrpjeli katastrofalni vojni poraz, - Kozaci odnosno njihova Rada još uvjek nije htjela primiti moskovsku delegaciju u Perejaslavu i službeno predati svoju sudbinu u carske ruke. [1]Ali su dva mjeseca kasnije u martu 1654., detalji ujedinjenja ispregovarani i dogovoreni u Moskvi. Kozacima je dan veliki stupanj autonomije, načelno isti koji su uživali i pod poljskom vlašću, kao i što su svom ostalom stanovništvu Ukrajine obećana ista prava koja su dotad uživali.[1]

Ali ujedinjenje Ukrajine sa Rusijom nije bilo prihvatljivo Poljsko Litavskoj Uniji, koja je tradicionalno imala aspiracija na taj prostor, pa je ubrzo nakon tog izbio Rusko-poljski rat (zvan i Trinaestgodišnji rat), koji je završio Andrusovskim primirjem i podjelom Ukrajine između Poljske i Rusije.[1]

Moderne kontraverze[uredi - уреди]

Sporazum je vremenom postao predmet brojnih kontroverznih političko - pseudohistorijskih rasprava, teza i knjiga. Danas kad je to zbog političke situacije postalo en vogue - pojedini autori idu toliko daleko, pa sumnjaju da se radi o (ruskom) falsifikatu.[1]

Brojni današnji ukrajinski historičri iznose kojekakve teze, od toga da je Hmeljnicki izigran od Rusa, pa da se kasnije razočaran htio udružiti sa Šveđanima i Osmanskim Carstvom, i tako vratiti (izgubljenu) autonomiju.

Po nekima on je i uzrok današnjeg (nepovoljnog) položaja Ukrajinske pravoslavne crkve.

Izvori[uredi - уреди]

  1. 1.0 1.1 1.2 1.3 1.4 1.5 1.6 1.7 1.8 "Pereyaslav Agreement" (engleski). Encyclopædia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/451403/Pereyaslav-Agreement. pristupljeno 21. 03. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди]