Zakintos (grad)

Izvor: Wikipedia
Zakintos
Ζάκυνθος
Zakintos
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Jonski otoci
Prefektura Zakintos
Stanovništvo 16, 475[1] (2001)
Površina 45.788 km²
Gustoća stanovništva 360/km²
Visina 0-10 m
Koordinate 475[1]) 37°47′N 20°54′E / 37.783, 20.9Koordinate: 475[1]) 37°47′N 20°54′E / 37.783, 20.9
Poštanski broj 291 00
Pozivni broj 26950
Registarska oznaka ΖΑ
Gradonačelnik Dionisios Lamogio
Karta
Zakintos na karti Grčka
Zakintos
Zakintos

Položaj grada na karti Grčke

Zakintos (grčki: Ζάκυνθος ) znan i po svom talijanskom imenu: Zante ili Zacinto, je grad na zapadu Grčke u arhipelag u Jonski otoci. Zakintos je najveće naselje na istoimenom otoku, i administrativni centar Prefekture Zakintos.

Historija[uredi - уреди]

Zakintos je postojao još u vrijeme antičke Grčke, no od tog naselja nema tragova, jer dosadašnja arheološka istraživanja nisu pronašla ništa. Normani sa Sicilije osvojili su Zakintos 1185 godine, i od tih vremena prevladava utjecaj zapada na arhitekturu i život grada i otoka. Nakon Normana, gradom i otokom vlada Mletačka Republika (od 14. do kraja 18. vijeka), njihova duga vladavina ostavila je najviše traga na oblikovanje grada. Po uzoru na Trg sv. Marka u Veneciji, i Zakintos ima svoj Trg sv. Marka (Platia Agiou Markou), na zapadnoj strani trga nalazi se katolička crkva.

Venecijanski utjecaj bio je jak i na kulturni život grada, Zakintos je bio centar Jonske muzičke škola. Nakon turske opsade i zauzimanja grada Kandije 1669. godine (današnji grad Iraklion) u Zakintos su došli mnoge kretske izbjeglice.

Zakintos je prvi grčki grad koji je imao Muzičku školu. Pod utjecajem venecijanske i kasnije britanske vlasti u 18. i 19. vijeku u gradu je procvjetala i književnost. Najbolji primjer za to je najpoznatiji sin Zakintosa, pjesnik Dionisios Solomos autor grčke himne. Zakintos je ušao u sastav Kraljevine Grčke 1864 godine, tad je prestala britanska uprava nad gradom, i kraj njihovog protektorata nad njihovom tvorevinom Sjedinjenim Državama Jonskih otoka.

Gradsko kazalište na trgu Dionisios Solomos. Kazalište je projektirao njemački arhitekt Ernst Ziller, teško je oštećeno u velikom potresu 1953.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, gradonačelnik Zakintosa Lukas Kareris i episkop Krisostomos, odbili su zahtjev njemačkih vlasti koji su vladali otokom od septembra 1943 do oktobra 1944 godine, da izruče gotovo 300 židova (umjesto toga oni su ih skrivali). Na zahtjev da im se da popis židova, episkop je dao svega dva imena; svoje i gradonačelnika.[2][3]

Zakintos se nalazi na trusnom području, i u svojoj povijesti doživio je više potresa. Posljednji veći potres dogodio se 12. augusta 1953, tad je grad gotovo u potpunosti porušen, nakon toga planuo je veliki požar koji je uništio ono što je ostalo cijelo nakon potresa.

Obnova grada rađena je u velikoj mjeri na osnovu starih nacrta, da se historijskoj jezgri grada očuva orginalni izgled. Ali izvan centra se gradilo kojekako, tako da je današnji Zakintos mješavina između nove arhitekture i obnovljene regionalne arhitekture.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Spomenik Dionisiosu Solomosu, autoru grčke himnej

Broj stanovnika grada Zakintosa od 1811. godine:

Rast stanovništva Zakintosa
Godina Stanovnika
1811 14.124
1857 20.000
1860 20.000
1863 18.000
1891 13.000

Promet[uredi - уреди]

Na četiri kilometra od Zakintosa kod mjesta Kalamaki, nalazi se međunarodni aerodrom Dionisos Solomos, koja ima za vrijeme ljeta brojne letove prema važnijim evropskim gradovima i Ateni . Pomorska luka Zakintos je otočki most prema susjednom Peloponezu i grčkom kopnu, svojim trajektima za Kilini na Peloponezu.

Poznati sugrađani[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. www.ypes.gr Informacije grčkog Ministarstva unutarnjih poslova
  2. Dionyssios Stravolemos, An Act of Heroism - A Justification
  3. LEORA GOLDBERG. "The miraculous story of the Jews of Zakynthos", THE JERUSALEM POST.

Vanjske poveznice[uredi - уреди]

Službeni portal grada