Halkida

Izvor: Wikipedia
Ovo je članak o drevnom grčkom gradu. Za istoimeni grad u Siriji, v. Halkida (Sirija).
Halkida
Χαλκίδα
Halkida
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Središnja Grčka
Prefektura Eubeja
Stanovništvo 53584 (2001)
Površina 30.8 km²
Visina 0, 5 m
Koordinate 38°28′N 23°36′E / 38.467, 23.6Koordinate: 38°28′N 23°36′E / 38.467, 23.6
Poštanski broj 341 00
Pozivni broj 22210
Registarska oznaka ΧΑ
Službena stranica www.chalkida.gr
Karta
Halkida na karti Grčka
Halkida
Halkida

Položaj grada na karti Grčke

Halkida (grčki: Χαλκίδα, prije zvana Halkis po pravilima katarevuse: Χαλκίς) je najveći grad na grčkom otoku Eubeji i administrativno sjedište istoimene prefekture Eubeja, na najužem dijelu Euriposova kanala.

Ime dolazi od grčke riječi χαλκός (bakar, bronza), iako u samom području nema tragova rudnika.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Halkida se razvila na strateški važnom mjestu, gde je najlakša veza sa kopnom - na zapadnoj obali otoka Eubeja, na mjestu koje je najbliže kopnu, a to je Euriposov kanal, koji je na pojedinim mjestima širok samo 35 m. Danas je kanal premošćen sa dva mosta, pa se grad proširio i na kopno, odnosno u drugu prefekturu Beotiju.

Historijja[uredi - уреди]

Halkida u vrijeme antike[uredi - уреди]

Prvi zapisi o Halkidi, tadašnjem Halkisu nalaze se u Ilijadi gdje se spominjenje kao rival susjednom otočkom gradu Eretriji. Arheološkim iskapanjima iz 1910. iskopane su mikenske grobnice na lokalitetima Tripa i Vromosa. Tijekom VIII i VII st. pne. kolonisti iz Halkisa osnovali su trinaest kolonija na poluotoku Halkidiki i nekoliko važnih gradova na Siciliji

Proizvodi Halkisa ( keramika, metalni predmeti) mogli su se naći po cijelom Sredozemlju.

Uz pomoć svojih saveznika Halkis je osnovao savez protiv svojeg riavlskog grada Eretrije u takozvanom Lelantinskom ratu, u kojem je osvojio najbolju otočku zemlju i tako postao najmoćniji otočki grad. Na početku VI st. pne. razvoj grada je stao zbog razornog rata s Atenom, koja je raselila lokalnu vladajuću aristokraciju i naselila svoje ljude. Odmah nakon toga Halkis je postao član Delskog saveza.

U helenističkom razdoblju Halkis je bio značajna utvrda preko koje su makedonski vladari kontrolirali središnju Grčku. Halkis je poslužio kraljevima Antiohu III. Sirijskom (192. pne.) i Mitradatu VI. Pontskom (88. pne.) kao polazišno uporište za invaziju na Grčku.

Pod rimskom vlašću[uredi - уреди]

Pod rimskom vlašću, Halkis se nastavio razvijati i to je trajalo sve do VI st. n. e., tad se vratila njegova uloga moćne utvrde za zaštitu središnje Grčke od prodora sa sjevera. Od 1209. godine Halkis je pod mletačkom vlašću, a od 1470. godine potpao je pod vlast Otomanskog carstva koja je u Halkidi smjestilo pašu. Utvrda Halkida izdržala je 1688. godine snažni mletački napad i opsadu.

Utvrda Halkida

Halkida u novom dobu[uredi - уреди]

Moderni grad Halkida počeo se ubrzano razvijati nakon izgradnje željezničke pruge do Atene i Pireja 1904. Na početku XX st. grad je imao još jasno vidljiva dva dijela grada, stari dio okružen gradskim zidinama uz Euriposov kanal, zvan Castro (Utvrda ili Kara-Baba "Crni tata" na turskom), gdje su mahom obitavali Židovi i Turci. I novi moderni dio grada građen van zidina u kojem su se većinom nastanjivali Grci.

Dobar dio gradskih zidina, kao i dosta kuća srušen je za potresa 1894. godine. Dio kuća porušen je radi proširivanja Euriposova kanala.

Najljepši i najznačajniji objekti u gradu su crkva Sv. Paraskeva ( građena pod venecijanskim utjecajem na temeljima bizantske crkve) i stara gradska vijećnica građena u neoklasicističkom stilu krajem XIX st. Od 1899. godine Halkida je sjedište prefekture Eubeja.

Crkva Sv. Paraskeva

Na početku XXI st. Halkida sa okolnim naseljima ima već gotovo 100 000 stanovnika. Od nekad velike židovske zajednice u Halkidi ostalo je vrlo malo, jer je dobar dio nastradao za holokausta.

Stara gradska vijećnica

Mostovi Halkide[uredi - уреди]

Danas je Halkida a i čitav otok Eubeja povezana s dva mosta preko Euriposova kanala. Stariji most je pokretni i izgrađen je na najužem dijelu kanala u centru grada, a noviji je viseći most izvan grada. Prvi most preko Euriposova kanala izgrađen je još 411. pne. tadašnjim drvenim mostom. U vrijeme Justinijana most je promjenjen u pokretni, da bi mogao propuštati veće brodove. Turci su negdje oko 1453. godine promjenili konstrukciju mosta u statični most, taj je ponovno izmjenjen u željezni pokretni 1896. godine, a on je moderniziran 1962. u današnji oblik. Novi viseći most izvan grada izgrađen je 1993. godine.

Izvori[uredi - уреди]