Kozani

Izvor: Wikipedia
Kozani, Kožani
Κοζάνη
Kozani, Kožani
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Zapadna Makedonija
Prefektura Kozani
Stanovništvo
 - utjecajna zona
47, 451 (2001.[1])
60, 000 (2001.)
Površina 366 km²
Gustoća stanovništva 130/km²
Visina 720 m
Koordinate 451) 40°18′N 21°47′E / 40.3, 21.783Koordinate: 451) 40°18′N 21°47′E / 40.3, 21.783
Poštanski broj 501 00
Pozivni broj (GR=+30)2461
Registarska oznaka KZ
Gradonačelnik Paris Kokolopoulos
Službena stranica kozanh.gr
Karta
Kozani, Kožani na karti Grčka
Kozani, Kožani
Kozani, Kožani

Položaj grada na karti Grčke

Kozani ili Kožani (grčki: Κοζάνη, makedonski / bugarski: Кожани) je glavni grad Prefekture Kozani u grčkoj u Periferiji Zapadna Makedonija. Kozani je administrativni, trgovački, privredni i transportni centar Zapadne Makedonije.

Zvonik Mamacios na središnjem gradskom trgu Nikis podignut 1855. god.

Geografske karakteristike[uredi - уреди]

Kozani se nalazi na zapadu Egejske Makedonije na sjeveru doline rijeke Aliakmon. Grad leži na 710 metera nadmorske visine, 15 kilometera sjeverozapadno od umjetnog jezera Polifitos, 120 km jugozapadno od Soluna, između planina Pijerija, Vermio (Karakamen), Vurinos i Askio.

Kozani je sjedište Tehnološko obrazovnog instituta (TEI) i Univerziteta zapadne Makedonije, na kojima studira oko 15,000 studenata iz cijele Grčke. U njemu je sjedište Prizivnog suda zapadne Makedonije, 1 korpusa grčke vojske i mitropolije Servia i Kozani. Kozani je poznat u cijeloj Grčkoj po svom karnevalu i proizvodnji šafrana.

Kozani je prometno čvorište između Periferije Zapadna Makedonija, Tesalije i Epira. Pored grada (4 km) je Aerodrom Filipos ( IATA ko: KZI). Pored grada prolazi novi autoput Egnatia Odos, transverzala između Jonskog mora, Soluna i turske granice.

Porijeklo imena Kozani, Kožani[uredi - уреди]

Pogled na Kozani iz daljine

U današnjoj Grčkoj prevladava mišljenje da je grad dobio ime po svojim prvim naseljenicima, izbjeglicama iz sela Kósdiani (Epir), koji su se tu naselili 1392. Njihovo naselje isprava se zvalo Kózdiani, kasnije je to promjenjeno u Kóziani, pa onda u Kozáni.[2]

Postoji i drugo mišljenje, po njemu je "Kozani", derivat slavenskog kožani od koža.[3].

Historija[uredi - уреди]

Kozani za antike[uredi - уреди]

Na istočnom dijelu Kozanija, iskopana je antička nekropola, iz ranog željeznog doba.[4] Za vrijeme vladavine Filip II Makedonski, taj kraj zvao se Elimeia, ostatci staromakedonskog naselja Kalivia, iz 1100-e pne. - 1300-e pne., pronađeni su na jugozapadu grada u kvartu Siopoto.

Kozani za Otomanskog carstva[uredi - уреди]

Današnji Kozani vjerojatno su osnovali kršćani,- izbjeglice iz Epira, koji su nakon provale i zauzimanja od strane Turaka, pobjegli u sigurnije planine Zapadne Makedonije, tokom 14. i 15. vijeka. [5] Oni su za sobom povukli i mnoge druge stočare iz Epira. Prvi pisani dokument o Kozaniju, je otomanski defter (popis stanovnika) iz 1528., u njemu se navodi kao naselje od 91 familija, 23 samaca i 15 udovica.[6] Jedan od najpoznatijih izbjeglica i prvih naseljenika Kozanija bio je Ioanis Trantas, koji je za sobom povukao oko 100 familija.[7] Njegov sin, Karisios Trantas, uspio je iskamičiti sultanov ferman 1664 godine, po njemu je Kozani bio pod zaštitom sultanove majke, dobio je brojne povlastice, između ostalog i zabranu doseljavanja Turaka u grad.[2]

Novo stambeno naselje

Mještani su 1664, podigli svoju sabornu crkvu Agios Nikolaos (sv. Nikola), 1668. osnovali su biblioteku i svoju grčku školu, koja je postala slavna u Grčkoj, kao jedna od prvih škola modernog doba. Za vrijeme 17. i 18. vijeka , trgovci iz Kozanija razvili su vrlo dobre trgovačke veze sa srednjoevropskim gradovima, i grad je ekonomski cvjetao. Prosperitet Kozanija prekinut je 1770, zbog svađa i nesporazuma lokalnih stanovnika i njihovih trgovačkih posrednika po srednjoj Evropi, ali i zbog ljubomore okolnog otomanskog stanovništva, - te iste godine grad su orobili lokalni begovi. Još gore je grad prošao 1830, kad ga je orobio Aslan beg. Dobar dio imućnijih stanovnika se raselio po srednjoevropskim gradovima, i pra pra djed slavnog dirigenta Herberta von Karajana Georg Johannes Karajanis došao je iz Kozanija u Beč.

Kozani za balkanskih ratova[uredi - уреди]

Grčka vojska oslobodila je Kozani 11. oktobra 1912, za vrijeme Prvog balkanskog rata, nakon pobjede u Bitka kod Sarantapora. Tada je Kozani imao oko 12,000 stanovnika.[8] Nakon velikog grčkog poraza u Grčko-turskom ratu 1919-1922 i gubitka maloazijskih teritorija; Izmir, Trakija, Pont) oko 1,400 grčkih porodica naseljeno je u se Kozaniju i okolici 1923.

Kozani danas[uredi - уреди]

U 20. vijeku, Kozani se stao ubrzano razvijati, naročito nakon otkrića velikih rezervi lignita oko grada, ubrzo su izgrađene termoelektrane, tako da je Kozani danas najveći proizvođač električne energije u Grčkoj (oko 80% elektične energije proizvede se u Kozaniju). Grad je 13. maja 1995., pogodio snažan potres magnitude 6.6 po Richteru koji je prouzročio dosta štete.[9]

Gradska biblioteka zvana "Kovendareios" (osnovana 1668) je druga po veličini u cijeloj Grčkoj, sa svojih 150,000 knjiga, i brojnim rijetkim izdanjima. Kozani je i sajamski grad, svake godine u septembru održava sajam na kojem sudjeluju brojna grčka poduzeća uz izlagače i okolnih balkanskih zemalja.

Stanovništvo[uredi - уреди]

Godina Stanovništvo Promjena
1981 31,120 -
1991 43,395 -
2001 49,812 +6,417/+14.8%

Kultura i obrazovanje[uredi - уреди]

Zgrada Historijskog, prirodoslovnog i folklornog muzeja iz Kozanija

Muzeji[uredi - уреди]

  • Historijski, prirodoslovni i folklorni muzej, Kozani
  • Muzej makedonske borbe
  • Arheološki muzej

Kozani je sjedište Tehnološko obrazovnog instituta (TEI) - jedne od najvećih obrazovnih institucija u Grčkoj (osnovan 1976). Tri fakulteta tog Univerziteta rade u Kozaniju; Ekonomski fakultet, Upravni fakultet i Medicinski fakultet. Od 2002. u Kozaniju radi i Univerzitet zapadne Makedonije, čiji Strojarski fakultet, također ima sjedište u Kozaniju.

Kuća Georgiosa Lasanisa, danas gradska biblioteka

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Δείτε τη Διοικητική Διαίρεση. Grčko ministarstvo unutrašnjih poslova (pristupljeno 9. 09. 2009.) ((grč.))
  2. 2.0 2.1 Ιστοσελίδα Δήμου Κοζάνης - 14ος αιώνας - 20ος αιώνας(((grč.)))
  3. Babiniotis, Λεξικό της Νέας Ελληνικής Γλώσσας
  4. Κώστας Δ. Ντίνας 2005. Το γλωσσικό ιδίωμα της Κοζάνης.
  5. Μεγδάνης, Χ. 1820. Αγγελία παρί της αρχής προόδου της Ελληνικής Σχολης. Βιέννη.
  6. Χατζηιωάννου Μ.-Χ. 2000:32. Η ιστορική εξέλιξη των οικισμών στην περιοχή του Αλιάκμωνα κατά την Τουρκοκρατία. Ο κώδικας αρ. 201 της Μονής Μεταμορφώσεως του Σωτήρος Ζάβορδας. Αθήνα: Κέντρο Νεοελληνικών Ερευνών/Εθνικού Ιδρύματος Ερευνών.(((grč.)))
  7. Γουναρόπουλος, Κ.Α. 1872:488-9. Κοζανιτικά. Αθήνα: Πανδώρα ΚΒ & Λιούφης, Π. 1924:44-5. Ιστορία της Κοζάνης (History of Kozani). Αθήνα.(((grč.)))
  8. A. Chalkiopoulos (Χαλκιόπουλος, Α.) 1910:109. Εθνολογικήστατιστική των Βιλαετίων Θεσσαλονίκης και Μοναστηρίου. Athens. & Χατζηιωάννου Μ.-Χ. 2000:37. Η ιστορική εξέλιξη των οικισμών στην περιοχή του Αλιάκμωνα κατά την Τουρκοκρατία.(((grč.)))
  9. Ο σεισμός της 13 Μαΐου 1995.
  10. [1]

Eksterni linkovi[uredi - уреди]