Edesa, Voden

Izvor: Wikipedia
Edesa, Edessa
Έδεσσα
Edesa, Edessa
Osnovni podaci
Država  Grčka
Periferija Središnja Makedonija
Prefektura Pela
Stanovništvo
 - utjecajna zona
18253 (2001)
25619 (2001)
Površina
 - utjecajna zona
38.9 km²
321.2 km²
Gustoća stanovništva 80/km²
Visina 320 m
Koordinate 40°48′N 22°03′E / 40.8, 22.05Koordinate: 40°48′N 22°03′E / 40.8, 22.05
Poštanski broj 582 00
Pozivni broj 23810
Registarska oznaka ΕΕ
Službena stranica www.edessacity.gr
Karta
Edesa, Edessa na karti Grčka
Edesa, Edessa
Edesa, Edessa

Položaj grada na karti Grčke

Edesa (grčki: Έδεσσα) ili Voden (makedonski i bugarski: Воден) je glavni grad Prefekture Pela na sjeverozapadu Periferije Središnje Makedonije u Grčkoj.

To je grad čija prošlost seže u vrijeme antike, danas je trgovački i administrativni centar kraja bogatog jezerima, vodopadima i brojnim vodotocima.

Ime[uredi - уреди]

Antičko grčko ime grada Edesa vezuje se uz Seleuka Nikatora, makedonskog vojskovođu Aleksandra Velikog koji je novoosnovani grad u sjevernoj Mezopotamiji nazvao - Edesa. Po teoriji današnjih lingvista, to ime vjerojatno potječe od frigijske riječi bedu (voda).[1] Bedu (Βέδυ) se lingvistički da povezati sa grčkim riječima "hydor" (ύδωρ), "bidra" (βίδρα), koje sve znače "voda", ili "idros" (ίδρως) i "idrosa" (ίδρωσα) koje znače "slatko", "slatka". Edesa je zaista grad voda, zbog brojnih izvora i vodopada kojih ima i po centru mjesta. Najstarije slavensko (makedonsko i bugarsko) ime mjesta bilo je Vodeno (mjesto na vodi), koje je deriviralo do današnjeg Voden. Turci su ovo mjesto zvali Vodina, a Vlasi su ovaj grad nazivali Edesa , Vudena ili Vodina. Engleska transliteracija imena je Edessa.

Historija[uredi - уреди]

Pogled na ostatke antičke Edese

Arheološki ostatci starijeg antičkog grada, nalaze se ispod današnje Edese. Grad je dobio na značaju u 1. vijeku kada je pored njega prolazila važna antička prometnica Via Egnatia. Od 27. do 249. godine Edesa je kovala vlastiti novac. Vrlo se malo zna o životu naselja poslije 500. godine. Ostao je zapis da je arhiepiskop Edese, Isidoros sudjelovao na 6 Trulskom ekumenskom saboru u Konstatinopolisu 692. Nakon doseljavanja Slavena u ove krajeve u 6. - 8. vijeku, ime Edesa se gubi, a ostatci antičkog grada, (utvrda na akropoli) prezvani su u Vodena. Grad je bio pod vlašću srpskog cara Dušana od 1340. , nakon toga pao je pod otomansku vlast kad i ostala Makedonija oko 1390. Od 1860. nadalje, grad je bio poprište velikih sukoba između grčke i bugarske crkve za utjecaj među vjernicima.[2]

Nakon 500 godina provedenih pod otomanskom vlašću, Edesa je oslobođena od strane Grčke vojske 18. oktobra 1912. za Prvog balkanskog rata). Od tog vremena Edesa postaje značajan industrijski centar (tekstilna industrija), jer su se brojni vodopadi počeli koristiti za pokretanje strojeva. Stanovnici Edese su se naročito specijalizirali u proizvodnji svile, tako da su uživali relativno visok standard u međuratnom periodu (1922.-1940.). To je i doba velike promjene etničkog karaktera ovog grada, jer su mnogi bivši stanovnici ovog kraja, osobito muslimani, ali i slavenski Makedonci i Bugari nasilno protjerivani nakon Grčko-turskog rata 1919-1922 i velike Grčko -Turske razmjene stanovništva, a na njihove posjede naseljavane grčke izbjeglice iz Male Azije i Ponta. U Edesi je živila i brojna vlaška zajednica, koja se danas gotovo izgubila. Grad je proživio teške dane u vrijeme njemačke okupacije za vrijeme drugog svjetskog rata,- 1944. kao odmazdu za napad na svog vojnika, od strane grčkih partizana, nacisti su zapalili Edesu. Pola grada je izgorilo, uključujući sabornu crkvu i mjesnu školu a tisuće stanovnika ostalo je bez domova.

Za vrijeme Grčkog građanskog rata, Edesa je jedno vrijeme bila pod vlašću ELAS-a, i grčkih komunista. U ovom kraju je osobito bio snažan saveznik ELAS-a Slavjano Мakedonski Narodno Osloboditelen Front (kasnije samo NOF), koji je bio sastavljen većinom od makedonskih boraca.[3] Tokom 1946. jedanaest makedonskih partizanskih jedinica operiralo je na teritoriju Edese. NOF je imao područni komitet u Edesi, ali sam grad je tad već bio kontrolom desničarskih provladinih skupina.

Nakon poraza ELAS-a 1949., mnogi članovi i simpatizeri komunista su protjerani iz grada i njegove okolice. Dobar dio makedonskog stanovništva, osobito onaj koji je imao učešća u NOF-u, prebjegao je na teritorij Jugoslavije ili ostalih socijalističkih zemalja i ostao tako trajno bez domovine.[4] Nakon svih ovih ratnih zbivanja, Edesa više nije povratila svoj predratni industrijski položaj. Sve je to rezultiralo iseljavanjem stanovništva i stagnacijom grada. Danas se većina stanovnika Edese bavi uslužnim djelatnostima (grad je turističko središte zbog obližnjih jezera i vodopada) ili radi u upravi.

Stanovništvo[uredi - уреди]

kretanje broja stanovnika
(Statistički podatci 1913-2001)
Godina Stanovništvo Promjene Gustoća Stanovništvo okruga Promjene Gustoća
1913 8,846 - 227/km² - - -
1920 9,441 +595 243/km² - - -
1928 13,115 +3,674 337/km² - - -
1940 12,000 - /km² - - -
1951 14,940 - 384/km² - - -
1961 15,534 +594 399/km² - - -
1971 13,967 -1,567 359/km² - - -
1981 16,642 +2,675 428/km² - - -
1991 17,659 +1,017 454/km² 25,051 - 78/km²
2001 18,253 +594 469/km² 25,619 +568 80/km²

Gradovi prijatelji[uredi - уреди]

Poznati sugrađani[uredi - уреди]

Izvori[uredi - уреди]

  1. Hammond N.G.L., A history of Macedonia, Historical geography and prehistory, Vol. 1, Oxford 1979
  2. Vacalopulos, Konstandinos A. Modern history of Macedonia, Thessaloniki 1988, str. 52, 57, 64
  3. Η Τραγική αναμέτρηση, 1945-1949 – Ο μύθος και η αλήθεια. Ζαούσης Αλέξανδρος" (ISBN 9607213432).
  4. Simpson, Neil (1994). Macedonia Its Disputed History. Victoria: Aristoc Press, 101,102 & 91. ISBN 0646204629.

Vanjske veze[uredi - уреди]